Recap sezone: Minnesota Timberwolves

Prokletstvo play offa se nastavilo za Minnesotu, koja je bez razigravanja ostala i u 13 uzastopnoj sezoni.

Master Tibo se nije proslavio u svojoj prvoj sezoni na klupi Wolvsa. U leto 2016., Tom Thibodeau prešao je iz Bullsa u Wolvse sa reputacijom čeličnog trenera i odbrambenog maga. Cilj je bio paralelno brusiti mlade vukove i stvarati tim na duže staze koji bi jednog dana ne samo bio kandidat za play off, veći za najviši plasman u konferenciji, pa i kandidat za titulu. Misli, treba se nadati takvim stvarima kada u timu imate dva prva picka na draftu – Andrew Wigginsa (2014) i Karl Anthony Townsa (2015), te igrače sjajnih potencijala poput Zacha Lavinea, Riky Rubia, Chrisa Dunna, našeg Nemanje Bjelice na klupi.

Wolvsi na kraju nisu uspeli da se plasiraju u play off, završili su kao 13. u Zapadnoj konferenciji sa 31 pobedom i 51 porazom. Da nesreća bude veća, i dok su ofanzivno bili među gornjom trećinom klubova, u odbrani su Wolvsi poprilično zakazali i tu su bili među najlošijim ekipama.

Forsiranje prvih pet

Thibodeau je trener koji uglavnom forsira najboljih pet, bez mnogo rotacije, i prilike za igrače sa klupe. To se vrlo dobro vidi i kroz minutažu koji su dobijali starteri – pre svega Wiggins i Lavine (do povrede, kada je odigrao 47 mečeva), igrali po 37.2 minuta, Towns (37 min), Rubio (32.9 min) i Dieng (32.4). Nešto višu minutažu od ostalih sa klupe imao je Brandon Rush (21.9 min), no samo zbog činjenice da je nakon povrede Lavina bio starter iako je njegov učinak bio zaista mizeran.

Iako je klupa na ovaj način slabo dobijala priliku, i to je možda i razlog slabije učinka rookiea Krisa Dunna, našeg Nemanje Bjelice, jedan igrač je iskočio u prvi plan posebno u finišu meča, a to je Shabbazz Muhammad koji je od 78 mečeva startao samo jednom, a imao je proseke od 9.9 poena i 2.8 skokova, za 19.4 minuta. Muhammada bi zasluženo mogli smatrati i najboljim igračem sa klupe u prethodnog sezoni.

Najbolji igrač: Karl-Anthony Towns

Nakon što je postalo jasno da Wolvsi u novoj sezoni neće moći da računaju na crnogorskog centra Nikolu Pekovića koji je zbog povrede propustio kompletnu sezonu, na poziciji broj pet postojala je samo jedna opcija – Karl Anthony Town (skraćeno KAT). KAT je već u rookie sezoni najavio svoje potencijale, a u toku sophomore sezone pokazao je da će u njemu Minnesota imati franšiznog igrača, i zaštitno lice. Nešto što im je u prethodnoj epohi bio Kevin Garnett. KAT je možda jedini igrač koji je po svojim igrama i statistici nadmašio našeg Nikolu Jokića, a da igra na poziciji centra. Sjajan pregled igre, skok, meka ruka, dobar pregled igre i kreativnog koje rezultiraju asistencijama nisu nikoga ostavile ravnodušnim. Sezonu je završio sa double double prosekom – 25.1 poena i 12.3 skokova, uz 2.7 asistencije i 1.3 blokadu po meču. Uz to KAT je oborio i neke rekorde.

Towns obara rekorde!!

Povreda Lavina i Bjelice, ranije Pekovića

Naši igrači u Minnesoti nisu imali sreće. Peković je kako smo napisali imao problem sa povredom koju vuče iz prethodne sezone i zbog koje je objavio prevremeni kraj karijere. Nemanje Bjelica je ušao u svoju drugu sezonu u NBA, i od njega se očekivalo mnogo više. No, činjenica da je Thibo forsirao prvu petorku, i da je igračima sa klupe davao malo šanse uticala je i na srpskog reprezentativca koji u prošloj sezoni nije napredova, koji u svojim igrama nije prikazao kontinuitet, a koji je svaku priliku i veštu minutažu koristio najbolje što ume. Tako je svoju najbolju partiju Bjelica pokazao u jedinoj utakmici u kojoj je bio starter, 13 novembra 2016 protiv Lakersa kada sa 24 poena stiže do rekorda karijere:

Genralno, Bjelica je u 65 mečeva, igrao 18.3 minuta, postizao je 6.2 poena, imao 3.8 skokova, 1.2 asistencije. Deluje za nijansu bolje nego u rookie sezoni, no procenti šuta su svakako lošiji. I drugu sezonu zaredom Bjelica završava ranije sezonu zbog povrede, zbog čega nakon Olimpijskih igara 2016, ove godine propušta Evropsko prvenstvo sa reprezentacijom.

Najveći problem ekipe: Play

Riky Rubio deluje kao vrlo atraktivan igrač, i tome donekle doprinosi njegov sjajan osećaj za dodavanje (beležio je 9.1 asistenciju u prošloj sezoni) i za krađu lopti (1.7 po meču). Zanimljivo da je po broju postignutih poena (11.1) i asistencija ovo Rubiu najbolja sezona u NBA karijeri, a odigrao ih je ukupno šest – sve u Wolvsima. No, to treba zahvaliti sjajnim partijama u martu kada je beležio u proseku 17.8 poena i 10.4 asistencije uz rekordna 43.9 % za tri poena.

Bjelicin jaran igra sezonu života!

No, taj bljesak nije bio dovoljan da ipak Rubio zadovolji stroge Thibove zahteve i ono što se traži od razigravača u NBA, a to je šut. A Rubio je jedan od najlošijih šutora u ekipi iz Minnesote. U šutu za 2 poena je tek 12. igrač sa 44.3 %, dok je sa 30.3 % tek deveti po procentu za tri poena.

Razičaravajući sezonu u Wolvsima imao je rookie, Chris Dunn. Od njega se očekivalo da će počinjati sa klupe ali da će kako bude sticao iskustvo postajati sve ubojiti i razigraniji. No, osim nekoliko bljesaka, 22-godišnji play nije u prošloj sezoni pokazao gotovo ništa. Čak i u situacijima kada je Rubio bio povređen, Dunn to nije koristio na dobar način. Bezidejnost, očajan šut, kao da su blokirali ovog talentovanog momka da pokaže šta zna. Igrao je 17 minuta po meču, i za to vreme postizao 3.8 poena, 2.4 asistencije uz 2.1 skok. Malo za 5. picka prve runde drafta.

5 Trackbacks / Pingbacks

  1. Raspada se Vučja družina - Ostatak Sveta
  2. Minnesota Timberwolves 2018 – 2019: Ttrenutak zbog kojeg je ’poludela’ cela NBA - Ostatak Sveta
  3. Minnesota Timberwolves 2019-2020: Od dna do bljeska, i vrtoglavo - nazad - Ostatak Sveta
  4. Minnesota Timberwolves 2020-2021: Košmarna sezona koja daje nadu - Ostatak Sveta
  5. Minnesota Timberwolves 2021 - 2022: Vukovi 'gladi' dokazivanja - Ostatak Sveta

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*