Supertimovi u NBA: Tradicija, trend ili budućnost?

Foto: Bob DeChiara-USA TODAY Sports

Piše: Predrag Ćorić, KOŠ Magazin

Prošlogodišnji prelazak Kevina Duranta iz Oklahome u Oakland vratio je ponovo u fokus košarkaške javnosti priču o NBA supertimovima. Tadašnji odlazak jednog od prvih zvezda lige iz „svog“ tima (realno, Thunderi su bili prevashodno Kevinovi, pa tek onda možda pomalo i Russelovi) u ekipu već „nabildovanu“ sa zvučnim imenima današnjeg basketa bio je propraćen pretežno negativnim komentarima zbog takve odluke. Zamerano mu je da je „izdao“ franšizu, navijače, saigrače a posebno Russella… Jasno je da je Durant na prvom mestu bio, u stvari, pragmatičan. Naime, legitimna želja da promenom sredine omogući sebi da stigne do šampionskog prstena poklopila se sa razočarenjem u Oaklandu nakon bolnog gubitka titule od Clevelenda pa smo tako dobili novi i još jedan u nizu tzv. „supertimova“.

Naravno,  to nije bio prvi a daleko od toga da će biti i poslednji slučaj kada jedna zvezda poželi „svoj talenat odneti negde drugde“… Sećamo se, ne tako davno, ovo je  izgovorio LBJ u direktnoj TV emisiji 2010. da bi time najavio svoj prelazak iz Clevelanda u Miami, a usput je uspeo da nasmeje i ceo košarkaški svet svojim lošim ukusom i katastrofalnim marketinškim potezom.

 Činjenica, sav taj „TV spektakl“ je kasnije pao u zaborav ali je takodje istina da mu nikada nije istinski zaboravljen. Doduše, dva osvojena prstena sa Heatom u pomeranju fokusa od podsmeha ka uspesima na terenu su itekako pomogla …

Elem, nakon završetka sezone i ubedljivog puta Golden Statea i Kevina Duranta ka novoj (a njegovoj prvoj) tituli, ovogodišnji prelazni rok nam je doneo nove pokušaje klubova i superzvezda, koristeći se obilato statusom „slobodnog agenta“, da uparivanjem sa minimalno još jednim zvučnim košarkaškim imenom, povećaju svoje šanse za osvajanje prstena.

Tako je Chrius Paul završio kod  Hardena u Houstonu, Brendan Haywood je iz Utaha stigao u Boston i kod Isaiah Thomasa, Paul George je sada sa Westbrookom, Derrick Rose i LBJ će igrati iduće godine zajedno a gde će završiti Kyrie Irving i Carmelo Anthony još uvek nije poznato. Svi ovi prelasci su nam tako učinili ovogodišnju letnju pauzu izutetno zanimljivom, obećavajući, bar u najavi, veoma interesantnu sezonu 2017/18.

Da li i uspešnu za već formirane, ali i neke nove u najavi supertimove, pokazaće vreme mada, imajući  u vidu velike promašaje koji su obeležili neke spektakularne prelaske i uparivanja velikih zvezda kroz istoriju NBA, jedino u šta možemo biti sigurni da nam je dobra zabava zagarantovana.

„SUPERTIM“- ŠTA JE TO?

Naime, budimo realni. Sasvim je legitimno da jedan igrač, zvezda ili superzvezda (posebno ovaj poslednji) poželi da igra sa još nekim njegovog ranga i tako sebi ili olakša ili potvrdi već  utvrdjenu ličnu klasu sa nekim šampionskim prstenom. I to je tako već decenijama.

Od prelaska Chamberlaina u Lakerse 1968. pa do već pomenutog Duranta, istorija NBA lige puna je pokušaja klubova i igrača da ovakvim potezima stignu do uspeha. Čak je i najveći od svih, MJ, 1997. bio na korak od prelaska u New York i samo su se „strukturni nedostaci“ (čitaj: niti jedni New York Knicksi nisu mogli platiti Jordana) isprečili na putu košarkaškom trejdu veka…

Problem je, medjutim, samo u tome što bi u velikom broju slučajeva titula ipak ostajala na neki volšeban način, nedostižna. Iz raznoraznih razloga: nekada je u pitanju bio ego ( ili „superego“, ako baš hoćete) superzvezda koji ih je onemogućio da pruže ono što mogu, ponekad loša komunikacija trenera i igrača, povremeno povrede ili jedostavno loša sreća da je sa druge strane bio bolji tim, eventualno neki drugi „supertim“.

Ali, šta je u stvari „supertim“? Kako i kada možemo jednu ekipu ovako nazvati ? Uzmimo npr. u razmatranje tri prosta pravila :

1) Ekipa mora u sastavu imati nekoliko budućih članova „kuće slavnih“ s tim da je medju njima bar jedna superzvezda

2) Klub pre dolaska jednog ili više superzvezda već ima odredjeni uspeh a sa novim igračem se realno očekuje napad na titulu

3) Takav tim treba da bude prepoznat od ostatka lige i aktuelnog šampiona kao najveća pretnja za preuzimanje šampionskog trona.

Ako bi se, recimo, vodili ovim pravilima, iz kruga tzv. “supertimova“ otpale bi mnoge ekipe koje su medijskom manipulacijom i željom za senzacionalizmom ovim imenom vrlo često prozivali  timove u kojima su igrali prosečni, u najboljem slučaju iznadprosečni igrači  i ništa više.

Uzmimo samo nekoliko ovogodišnjih takvíh primera u kojima su, sasvim slučajno, akteri i naši internacionalci. Clippersi su ostali bez Paula ali je stigao Miloš Teodosić. U kombinaciji sa DeAndre Jordanom i Blakeom Griffinom stvoren je moćan trio koji realno, uz nešto sreće, može svakako do play-offa ali realno ništa više od toga. Bez obzira na naše nepodeljene iskrene želje i velika nadanja da Miloš može mnogo više od toga.

Sličan je slučaj i sa Denverom. Stigao je vrlo dobri Paul Milsap iz Atlante i očekuje se da će sa Jokićem činiti moćan duo koji može konačno vratiti Nuggetse u doigravanje. Svakako potencijalno odličan kombo ali ponovo daleko od toga da bi se Denver Nuggetsima mogao dodeliti status „supertima“.

Takodje, ovog leta su kod Vlade Divca u Sacramento stigli Vince Carter i Zach Randolph, budući članovi „Hall of fame“ ali teško da bi već godinama raštimovane Kingse neko mogao danas prepoznati kao validnu pretnju za napad na prsten…

Medjutim, ako bi se koristili već pomenutim improvizovanim trostrukim standardima, mogli bi doći do vrlo interesantne liste od recimo 13 „stvarnih“ supertimova koji su imali manje ili više uspeha.

Sa ove liste su iz tog razloga izostavljene velike košarkaške dinastije koje su stvarane godinama kao sto su Boston Celticsi i L.A.Lakersi 80-ih i Boston Bill Russella iz 60-ih. Ili možda Sacramento Kingsi sa kraja 90-ih ili Seattle Supersonics iz perioda 94-98. Svi ovi timovi su uticajem na razvoj košarke i rezultatima koje su ostvarili više nego zaslužni poneti epitet supertimova ali iz drugih razloga pa su samim tim oni ipak za neko drugačije razmatranje.

NAJBOLJIH 13

Idemo otpozadi:

  1. L.A. CLIPPERS ( 2012)

Chris Paul je želeo u L.A. ili New York. Njegov tadašnji tim New Orleans Hornets želeo je, pre isteka njegovog ugovora i ulaska Paula u status slobodnog agenta, da kapitalizuje njegovu tržišnu vrednost. Trejd je ugovoren, Lakersi su očekivali novi duo Kobe-Paul ali je David Stern vetom zaustavio celu operaciju. Naime, u tom momentu je liga bila vlasnik Hornetsa pa je komesar lige zaključio da bi bilo „previše“ da tim koji je osvojio pet titula u zadnjih deset godina dobije još jednu superzvezdu. Nakon dosta medijske halabuke, Lakersi su se povukli iz već dogovorenog aranžmana a kako Nicksi nisu više bili prioritet Paula, javili su se Clippersi, Stern je dao pristanak i tako je nastao jedan pomalo neočekivani „supertim“. Griffin, DeAndre Jordan i Chris Paul ostali su zajedno pet godina, Clippersi su se vratili u play-off odmah u prvoj sezoni da bi do doigravanja stizali svake godine za vreme petogodišnjeg zajedničkog igranja ovog trija. Ipak, neki značajniji rezultati su izostali a bolje od drugog kruga završnice sezone nisu mogli.

  1. L.A. LAKERS (2012-13)

Lakersi su pokušali još jednom, dovodjenjem Steve Nasha i Dwighta Howarda, dati mogućnost Kobeu Brayantu da stigne do svog šestog šampionskog prstena. Medjutim, ceo projekat je nakon samo jedne sezone pao u vodu. Konstantne povrede Steve Nasha, nepostojanje bilo kakve hemije u igri izmedju Kobea i Howarda izrodio je i njihov lični animozitet van terena, trener Mike D´Anthony nije nikako uspevao posložiti igru a sam kraj sezone doneo je i povredu ahilove tetive Bryanta što je i zapečatilo sudbinu ovog tima Lakersa. Na kraju su sezonu završili sa skorom 45-37, zauzeli sedmo mesto na Zapadu da bi ih Spursi počistili  sa 4-0 već u prvom krugu doigravanja. Na kraju sezone, Howard je očekivano napustio L.A. i prešao u  Houston.

  1. L.A.LAKERS (2003-04)

Posle tri uzastopne titule (2000,´01,´02) duo Kobe /Shaq je zaustavljen već u drugom krugu play-offa od San Antonia u sezoni 02/03. Tokom letnje pauze, u Staples Center stigla su dva bivša MVP-a i buduća stanara Kuće slavnih: Karl Malone i Gary Payton. Lakersi sa „Velikom četvorkom“ su, pre početka sezone, gotovo jednoglasno proglašavani za jedinog pravog favorita za prsten. Medjutim, celu sezonu su se sa povredema mučili O`Neal, Kobe i, do tada , nepovredivi 40-godišnji Karl Malone. Na kraju jesu stigli do velikog finala, izgubivši svega pet play-off mečeva u doigravanju ali je izvrsna odbrana Pistonsa bila ipak previše za povredjene i već vremešne zvezde Lakersa.

  1. HOUSTON ROCKETS (1996-97)

Charles Barkley, Hakeem Olajuwon i Clyde Drexler u jednom timu je bila kombinacija koja je mnogo obećavala. „Sir Charles“ je prelaskom u Houston pokušao još jednom da se domogne prstena ali je, ispostavilo se, zakasnio dve godine. Šampioni ´94 i ´95, Houston Rocketsi, nisu više imali nikakvih šansi jer je to bilo vreme dominacije Utah Jazza i Seatllle Supersonicsa na Zapadu te apsolutne dominacije Bullsa celom ligom. Rocketsi su tako, u prvoj sezoni nakon dolaska Barkleya u Teksas, ponudili i najviše, stigli do finala Zapada i tu bili zaustavljeni od Jazz-a. Naredne dve sezone limit im je bio prvi krug play-offa pa se tako i ova „supertim priča“ neslavno završila.

  1. ORLANDO MAGIC (1994-95)

Eksplozivnom i mladom dvojcu Orlanda, Shaq/Hardaway, u letnjoj pauzi se kao slobodan agent pridružio Horace Grant, bivši krilni igrač Chicago Bullsa. Ubitačnoj ofanzivi Magica  (50,2 pts po meču u proseku O´Neal i Penny) bio je potreban kvalitetan „all-around“ igrač a sve se poklopilo sa privremenim odlaskom sa parketa Jordana. Grant je Orlandu doneo upravo to pa su Magic stigli i do velikog finala gde su zaustavljeni od još jednog dua zvezda, Hakeem/Draxler. Naredne godine su ponovili sjajnu sezonu, ostvarili izvrsnih 60-22, stigli do finala Istoka gde su bilo počišćeni od budućih šampiona, Chicago Bullsa. Ujedno, to je i bio kraj ovog supertima jer je, nakon završetka sezone 95-96, Shaq postao free agent te prešao u L.A. Lakerse.

  1. PHILADELPHIA ´76 (1982-83)

Pošto su Rocketsi izgubili veliko finale protiv Bostona u sezoni ´80-81 a zatim naredne godine napustili takmičenje 3-0 porazom od Sonicsa već u prvom krugu play-offa, Moses Malone je imao priliku da kao „ograničeni slobodni agent“ promeni sredinu. U medjuvremenu, Sixersi sa Irvingom i Cheeksom su stigli do završne serije u sezoni ´81-´82 i borbe za prsten, ali su zaustavljeni od Lakersa. Tražeći rešenje za Jabbara, Sixersi su iskoristili priliku i doveli Malonea i već naredne godine uzeli prsten pobedivši upravo Lakerse u finalu sa maksimalnih 4-0. Uspešna priča ovog supertima se tu i završava: naredne godine poraženi su od Netsa već u prvom krugu, bez obzira što je u tim stigao i ruki Charles Barkley!

  1. BOSTON CELTICS (2007-08)

U sezoni ´06-´07 Boston Celticsi su imali skor 24-58. I Paula Piercea na rosteru. A onda je tadašnji prvi čovek franšize, Danny Ainge, tokom letnje pauze doveo Kevina Garnetta i Raya Allena i učinio od gubitničkog tima automatski kandidata za titulu. Na kraju sezone to se i desilo: Boston je stigao do svoje 17. (ujedno i poslednje za sada) a trio superzvezda do svojih prvih titula. Dve godine kasnije, „velika trojka“ stiže ponovo do borbe za prsten i ujedno 12. finalnog okršaja sa Lakersima, ali gube veliko finale u sedam utakmica. Tu je ujedno bio i kraj projekta „supertima“ Danny Aingea.

  1. L.A. LAKERS (1968)

Wilt Chamberlain je doneo Sixersima titulu 1967. Bez obzira na to, stalno je optuživan da se ne trudi dovoljno i da ne pokazuje želju za pobedama. Kada mu je dosadilo tražio je trade, dobio ga i tako završio u Lakersima kod Jarrya Westa i Elgina Baylora! Odmah naredne godine igrali su finale ali bili poraženi od Celticsa Billa Russella u sedam utakmica, godinu dana kasnije od Lakersa bili su bolji New York Nicksi da bi im se naredne godine revanširali te je tako ovaj sjajni trio konačno došao do titule.

  1. DETROIT PISTONS (2004)

Već sjajni roster Pistonsa predvodjen Ripom Hamiltonom, Benom Wallacem i Chaunceyem Billupsom pojačan je na polovini sezone Rasheed Wallaceovim dolaskom iz Portlanda i to je bio konačno poslednji šraf koji je nedostajao ekipi Larrya Browna. Poslovično sjajnoj odbrani Pistonsa dolazak Rasheeda doneo je više varijacija u napadu i premda su u velikom finalu Lakersi sa „velikom četvorkom“ važili za izrazite favorite, Pistonsi su slavili sa laganih 4-1 i tako stigli do trećeg prstena u istoriji franšize. (Inače, u tom šampionskom timu svoje mesto imao je i Darko Miličić ali je vreme pretežno provodio na klupi dobijajući priliku prevashodno u „garbage time“). Ujedno, to je bio i vrhunac ovog izvrsnog supertima: naredne godine su izgubili veliko finale od San Antonio Spursa, da bi nakon toga bili poraženi tri puta u finalu Istoka; dva puta od budućih šampiona, Miami Heata (´06) i Boston Celticsa (´08) te Clevelanda (´07). Definitivan kraj ove sjajne generacije stigao je posle poraza od Bostona kada se pristupilo podmladjivanju i rekonstrukciji tima.

  1. GOLDEN STATE WARRIORS ( 2016-)

Već pomenuti Durant i Golden State čine najnoviju „zvezdanu“ kombinaciju koja se nalazi tek na početku priče. Prva godina saradnje obeležena je superiornim putem do titule, a tokom prethodnog perioda svi važni igrači produžili su ugovore pa se očekuje da bi Curry, Durant, Thomson, Green mogli vrlo lako formirati novu košarkašku dinastiju sa nekoliko uzastopno osvojenih šampionskih titula.

  1. MILWAUKEE BUCKS (1970-71)

Bucksi su došli do svoje prve (do danas i jedine) titule već u trećoj godini postojanja franšize.  U dva koraka. Prvi: nakon što su u bacanju novčića „pobedili“ Phoenix Sunse i tako dobili priliku da u drugoj godini postojanja biraju prvog pika, izbor je pao na Lewa Alcindora. I drugi: igrom slučaja u grad je putem tradea stigao Big O. Trener Cincinnati Royalsa (današnji Sacramento Kingsi) Bob Cousy nije bio zadovoljan arogantnim ponašanjem prve zvezde tima Oscara Robertsona, zahtevao je trade svog prvog igrača a Bucksi su imali sreću da se Lakersi ali ni Celticsi nisu hteli odreći prvih zvezda u potencijalnoj zameni igrača, pa je Robertson konačno završio kao igrač Bucksa. Odmah naredne sezone Bucksi imaju 66-16 učinak, stižu do finala gde sa lakih 4-0 dobijaju Baltimore Bulletse. To je ujedno bio prvi i poslednji šampionski prsten za Robertsona. Naredne godine Lew Alcindor prelazi u islam, menja ime u Kareem Abdul Jabbar, Bucksi gube finale konferencije od Lakersa da bi godinu dana kasnije ponovo stigli do velikog finala gde su poraženi od Bostona. Ujedno, to je bio i kraj dua Jabbar/Robertson jer su 1975. po završetku sezone Bucksi poslali Jabbara putem tradea u Lakerse.

Takodje, treba istaći da je u tom periodu Oscar Robertson, kao predesednik asocijacije igrača, vodio civilnu sudsku parnicu sa NBA putem koje je zahtevao veća prava i slobodu igrača pri potpisivanju ugovora. Tako je buduće spajanje ABA i NBA lige, planirano za rane 70-te odloženo sve do 1976, a u medjuvremenu su bolje regulisani odnosi na relaciji igrači/vlasnici klubova. Ultimativno, ovo je bila prethodnica uvodjenja statusa igrača kao  „slobodnog agenta“ koja i danas postoji.

  1. MIAMI HEAT (2010-12)

LBJ je shvatio, nakon sedam godina igranja za Cavalierse, uz pet uzastopnih učešća u doigravanju i jednog velikog finala, da su šanse (sa realno lošim rosterom u Clevelandu i žestokom konkurencijom u vidu drugih „supertimova“ ) da sebi i franšizi konačno donese prvi prsten bile ravne nuli. Već pomenuto „odnošenje talenta negde drugde“ usledilo je 2010. Zajedno sa Dwaneom Wadeom i Chrisom Boshom, u naredne tri godine stigao je do željenog cilja. Uzeo je dva prstena, igrao ukupno tri finala sa Heatom i tako, moglo bi se reći, zadovoljio košarkaški ego i opravdao transfer svog talenta u  još jedan „supertim“. Priča sa, tada novom „velikom trojkom“, završila se tako što je prvo LBJ najavio povratak u Cavalierse. Bosh i Wade su ostali još jednu sezonu zajedno da bi 2015. Chrisu Boshu dijagnosticirana plućna embolija koja ga je i definitivno udaljila sa parketa ali ujedno učinila i kraj ovog vrsnog tima.

  1. CHICAGO BULLS (1996-98)

Posle tri uzastopno osvojena šampionska prstena početkom 90-ih (´91,´92,´93), MJ je uzeo dve godine odmora. Poželeo je da igra baseball i tako ispunio želju tek preminulom ocu. Dve godine trajala je ta priča da bi se Jordan vratio pod obruče uoči play-offa 1995. Taj iznenadni povratak pomogao je Bullsima da stignu do doigravanja, ali dalje od drugog kola i poraza od Magica O´Neala/ Hardawaya nisu mogli.

Tokom letnje pauze u Chicago je iz Spursa stigao Denis Rodman, jedan od najboljih defanzivaca u istoriji lige. Zajedno sa Pippenom i Jordanom stvorena je „velika trojka“ koja je već naredne sezone vodila Bullse do rekordnih 72-10 sezonskog učinka (Warriorsi su oborili ovaj neverovatni skor u sezoni 2015-16 ostavrivši jednu pobedu više).

U velikom finalu bili su bolji od Sonicsa Paytona i Kempa za četvrti šampionski prsten. I u dve naredne godine nastavila se dominacija Bullsa: sezonskih 69-13 i 62-20 ponovo je bilo najbolje u ligi, a sve je bilo krunisano pobedama nad Utah Jazzom u još dva velika finala.

Tako su Bullsi stigli do svog šestog prstena, a kako je generalni menadžer tima Jarry Krause odlučio da krene sa radikalnim podmladjivanjem ekipe, MJ se po drugi put penzionisao, Pippen je putem tradea završio u Houstonu dok se Dennis Rodman obreo u Lakersima, zaokružujući tako kraj ere najboljeg „supertima“ svih vremena.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*