Čovek koji je promenio NBA

Joern Pollex/Bongarts/Getty Images

Piše: Vladimir Stanković, KOŠ Magazin

Moglo bi se reći da je 1984. bila jedna od najvažnijih godina u istoriji NBA. Najpre je 1. februara na njeno čelo stao njujorški advokat, tada 42-godišnji Dejvid Štern. Potom su se na draftu u „Medison Skver Gardenu“ budući asova NBA poređali ovako: Hakim Olajdžuvon (Hjuston), Sem Bouvi (Portland), Majkl Džordan (Čikago), Sem Perkins (Dalas), Čarls Barkli (Filadelfija), Melvin Tarpin (Vašington), Alvin Robertson (San Antionio Spars), Otis Torp (Kanzas Siti Kings), Lion Vud (Filadelfija). Na 16. mestu bio je Džon Stokton (Juta). Četvorica iz Top 10 sa tog drafta našli su se u američkom olimpijskom timu za igre u Los Anđelesu: Džordan, Perkins, Robertson i Vud, a Džef Tejlor i Vern Fleming, takođe članovi olimpijskog tima, bili su 17. i 18. pik. Tim su kompletirali Patrik Juing, Kris Malin, Stiv Alford, Džoe Klajn, Džon Konkak i Vejman Tisdejl. Na klupi je bio čuveni univerzitetski trener Bobi Najt. Amerikanci su u finalu pobedili Španiju sa 96-65 (52-29). Bio sam na toj utakmici i skoro da mi je bilo drago što su nas Španci savladali u polufinalu jer bismo prošli isto.

Dejvid Štern je rođen 22. septembra 1942. u Njujorku u jevrejskoj porodici. Rastao je u Tineku, u Nju Džersiju, gde je završio srednju školu. Potom je studirao istoriju na univerzitetu Ratgers, a pravo na Kolumbiji. Diplomirao je 1966. Radio je za jednu advokatsku kancelariju koja je predstavljala i NBA. Spretan, potkovan znanjem i sa instinktom za posao, mladi Štern se postepeno probijao da bi 1978. postao generalni savetnik NBA. Dve godine kasnije postao je izvršni potpredsednik a od 1. februara 1984. je tek četvrti komesar najjače lige sveta. Pre njega tu dužnost obavljali su Moris Podolof (1946-1963), Volter Kenedi (1963-1975) i Leri O’Brajen (1975-1984). Sa Medžikom Džonsonom i Lerijem Birdom kao perjanicama lige i budućim zvezdama sa tog izuzetno kvalitetnog drafta 1984, Štern je osetio da u rukama ima zlatni rudnik. NBA je već uveliko bila brend, ali postojao je još ogroman prostor za njenu ekspanziju i Štern je znao kako da nađe put do novih tržišta. Paralelno sa ekspanzijom na međunarodnom planu radio je na širenju i jačanju lige. Sa nekadašnja 23 člana NBA je prešla na 30, proširila se na Kanadu (Toronto) a slika sa NBA utakmice danas stiže u 215 zemalja na 49 jezika. Pod kontrolom NBA su ženska liga (WNBA) i Razvojna liga (NBDL). Sedam novih franšiza koje su pod Šternom ušle u NBA su Šarlot Hornets, Minesota, Majami, Orlando, Vankuver, Toronto i Šarlot. Bilo je 6 slučajeva preseljenja kluba: LA Klipers, Sakramento Kings, Memfis Grizlis, Bruklin Nets, Nju Orleans Hornets i Sijetl Supersonika. Danas NBA ima kancelarije u 11 zemalja a prvenstvene utakmice regularno su se igrale u Japanu, Meksiku, Londonu…

Brinući u ljudima koji su zadužili NBA, trofej za šampiona lige nazvao je “Larry O’Brien Trophy” u čast jednog od svojih prethodnika, a MVP finala nosi ime legende NBA, osvajača 11 titula sa Bostonom, Bila Rasela. Tokom 30 godina manadata (povukao se 1. februara 2014. kada ga je nasledio Adam Silver) Štern je preživeo i četiri lokauta, štrajkove igrača, ali je kao tvrd pregovarač uglavnom on izlazio kao pobednik. Popuštao je kad je morao jer je znao da je kolač isuviše veliki i da će biti za svakoga.

Otvorio se i za saradnju sa FIBA i Međunarodnim olimpijskim komitetom. Iz njegovog bliskog odnosa sa Borom Stankovićem, generalnim sekretarom FIBA, rodila se saradnja dve organizacije a kulminacija je bila pojava američkog Drim tima na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. Od tada pa do danas NBA igrači su redovni u američkim selekcijama na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima. Štern i Stanković ujedinili su košarkaški svet.

Poznajem obojicu, naravno mnogo bolje gospodina Stankovića, ali iz dva intervjua i mnogo susreta sa g. Šternom mogao sam da zaključim da ima dosta sličnosti sa Stankovićem. Obojica vladaju osmehom, naizgled blagom naravi iza koje se krije čvrst karakter i spremnost da se donese odluka, ma kako teško bila. Štern je veoma ljubazan, kada se sretnete sa njim pozdraviće vas kao da se znate godinama, ljubazno i strpljivo će odgovoriti na svako pitanje, ali mnogi odgovori biće “okruglo pa na ćoše” jer se velike odluke ipak ne saopštavaju u intervjuima za novine. Kada smo Aca Ostojić i ja krajem 90-tih godina izdali knjigu “50 veličanstvenih” o 50 najboljih igrača koje je izabrala sama NBA povodom pet decenija postojanja, ljubazno je pristao da nam pošalje mali pozdravni tekst. Nama je to mnogo značilo, dok je za njega to bio samo detalj koji otkriva karakter čoveka kome su i takve sitnice važne.

Tokom tri decenije na čelu NBA nije oklevao da izriče drastične novčane kazne ako je verovao da neko odlukama ili izjavama nanosi štetu organizaciji. Najčešće je na meti bio Mark Kjuban, vlasnik Dalasa, koji je u kasu NBA uplatio više miliona dolara zbog svog dugog jezika i kritika, naročito suđenja. Kada je Greg Popović 29. novembra 2012, bez najave i bez vidljivog razloga, odlučio da protiv Majami Hita odmara veterane Dankana, Đinobilija i Denija Grina, Štern je kaznio San Antonio sa 250.000 dolara zbog nekorektnog odnosa prema publici.

Ron Artest je bio kažnjen suspenzijom do kraja sezone jer se potukao sa nekim u publici, a zbog istog prekršaja Stiven Džekson je “popio” od Šterna 30 mečeva suspenzije. Džermjn O’Nil je prošao nešto bolje, sa “samo” 25 utakmica.

Na zvaničnoj veb stranici NBA o Dejvidu Šternu piše da je “ustanovio model profesionalnog sporta, globalnog marketinga, distribucije TV prava i digitalne tehnologije“. U Kuću slavnih u Springfildu ušao je 2014. U istoriju košarke mnogo ranije, kao jedan od najuspešnijih direktora u profesionalnom sportu

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*