Razgovarao: Saša Čobanov, Index.hr Foto: Index
NAKON horora u Zadru gdje je reprezentacija u dobroj mjeri dovela u pitanje plasman na SP u Kini, javnost je reagirala burno i žestoko. Pozvani i nepozvani proteklih su dana davali dijagnozu raspada hrvatske košarke, svatko od njih je imao svoju ideju što i kako, a skandalozan poraz od Rumunja glavom je platio sad već bivši izbornik Ivica Skelin.
No, glava Ivice Skelina za mnoge nije bila dovoljna. Postavlja se pitanje koliko su za debakl u Zadru krivi i vodeći ljudi Saveza Dino Rađa i Stojko Vranković. Mnogi su tražili njihove ostavke, a u kritikama su prednjačili i neki bivši hrvatski treneri i igrači.
Ipak, Rađa i Stojko i dalje ostaju u sedlu. Voda je došla do grla, izbornika nemamo, a trenutna situacija na ljestvici u kvalifikacijama je blago rečeno katastrofalna. Nakon četiri odigrane utakmice Hrvatska je na začelju skupine s omjerom 1-3, a u leđa gleda košarkaškim velesilama poput Rumunjske i Nizozemske. Ipak, šansa i dalje postoji. Hoćemo li je uspjeti iskoristiti i otići u Kinu, ovisi najprije o nama.
O aktualnom stanju u hrvatskoj košarci, o kritikama na račun Saveza, šansama da se ipak plasiramo na svjetsku smotru i o još puno toga razgovarali smo sa šefom Stručnog savjeta HKS-a Dinom Rađom.
Nakon šoka protiv Rumunjske i drame protiv Nizozemske netko je morao otići. Bio je to Skelin, ali jedan dio javnosti traži smjenu i cijelog Saveza. Jeste li pomišljali na ostavku?
”Naravno da mi je to palo na pamet, ali odlučili smo ostati. Tko zna što se može dogoditi, ali barem za sada nemam namjeru dati ostavku. Volio bih iskoristiti ovu priliku za raščistiti neke stvari. Prije nekoliko dana u javnosti se pojavila informacija da dolazim raditi u Cedevitu. Nikad, ali nikad nikakvih razgovora na tu temu nije bilo i sve što mogu reći je da se radi o pokvarenoj konstrukciji zločestih ljudi. Jedina istina u cijeloj toj priči je da sam napustio Split i s obitelji se selim u Zagreb jer svom djetetu želim omogućiti najbolje uvjete za rad. Ništa drugo”, rekao je Rađa odmah na početku, pa je sam ponudio nastavak priče:
”Situacija u hrvatskoj košarci je takva kakva je. Nije takva od jučer. To traje dugi, dugi niz godina. Međutim, nitko se nije dizao na četiri noge kad je veliki gazda žario i palio. Nisu problem hrvatske košarke ni Skelin, ni Dino, ni Stojko. Nisu ni problem ovi momci koji danas igraju. Problem je to što je trenerska struka devastirana. Pojam sportskog radnika kod nas je devastiran. Sve se pretvorilo u neko sitno kokošarenje, dizanje ruku za neke sitne usluge. I takvo stanje je trajalo više od dvadeset godina. I sad to popraviti u periodu od godinu-dvije dana, to je nemoguće. Svi sad traže pedra. To je Skelin. Je li 25 od 26 promašenih trica protiv Rumunja bilo otvoreno? Je. Bi li svatko tko iole kuži košarku, s obzirom na selekciju i momčad koja je tada igrala, dao Krušlinu da šutira zadnju tricu? Naravno da bi. Krušlin je bio najbolji izbor. A šutirao je 10-1. Je li želio šutirati 10-1? Nešto tako nikad mu se prije nije dogodilo, a siguran sam da neće ni u budućnosti. Niti mu ja išta zamjeram. Problem hrvatske košarke je što su to momci koji nikad nisu odgajani da igraju košarku s mudima. Sad ti garantiram da Stojko, ja, Joke, mali Uljarević i mali od Prkačina barem prvu četvrtinu – jer za više nemam snage – vodimo te Rumunje. Znaš zašto? Zato što bi ih nas trojica prebili. Za tako nešto ne treba nam ni psiholog ni kondicioni trener. Njih dvojica bi trebali samo igrati korektnu obranu i trčati kontre, a mi bi ih prebili. Dakle, protiv Rumunja nam nije trebao nitko. Trebalo se samo skupiti, reći: Rumunji? Puknuti od smijeha, izaći na teren i razbiti ih. Ali naš problem je što mi godinama već tako igrače ne odgajamo, što nam se klinci boje svoje sjene. Jesmo li Stojko i ja i za to krivi?” kazao je glavni operativac HKS-a, pa je dodao:
‘I sad mi lekcije drži Spahija, koji je četiri godine guzicu ljubio velikom voždu. Kad je bio 11. na Eurobasketu i kad se nije uspio plasirati na SP, onda nije govorio da je izostanak sa SP-a tragedija. Danas to tvrdi. S druge strane, nemam pojma otkud mu to da sam ja izjavio kako mi ne želimo ići na SP. Rekao sam da nije tragedija ako ne uspijemo, jer kvalitetu nemamo. Prošlo ljeto sam gledao i U-14 i U-16 i U-17 i U-18 i kadete i juniore, gledao sam sve što igra košarku u Hrvatskoj. U-14 reprezentacija nam gubi od Izraela 30 razlike. Kad vidiš naše na zagrijavanju, čini ti se sve savršeno. Dva momka od 205, onda dva bizona od dva metra, koji izgledaju fenomenalno. A onda pogledaš njih i vidiš da su svi isti. Jedan od 193 i njih 11 istih. Ali kad su nas uhvatili u mašinu, nismo znali gdje smo. I tko je za to kriv? Ljudi koji su ih trenirali. Znaš kad bi oni prošli selekciju kod mene? Nikad. Ljudi ne shvaćaju da se moramo baviti krvavim poslom, krvavim radom od samog početka. Od rada s trenerima pa do selekcije u najmlađim dobnim skupinama. Na turnirima kadeta i juniora sam boravio u dvorani od 10 ujutro do 23 sata navečer. Tamo nisam vidio onog novinara koji mi danas drže prodike o košarci i koji trubi kako smo trebali igrati s ‘najboljima’. Žao mi je samo što sam pristao na kompromis i pristao zvati neke igrače. Da nisam, da sam ostao vjeran svojoj ideji od početka, da u ovaj kvalifikacijski ciklus s obzirom na situaciju krenemo samo s juniorima, imali bi isti 1-3 omjer kao što ga imamo i sad. Ali tada bi možda imali 12 Uljarevića. Što sad imamo? Zbog toga sam kriv i krivicu priznajem.”
Posebno je znakovita bila tvrdnja Nevena Spahije da ovaj sadašnji Stručni savjet nije onakav kakav bi trebao biti. Rekao je da dio tog Savjeta nisu svi oni koji bi to morali biti, iskusni košarkaški stručnjaci koji bi mogli pomoći u oporavku te da se zapravo sve svodi na to što će na koncu odlučiti Dino Rađa i Stojko Vranković.
”Spahija nema pojma kako radi Stručni savjet i zadnja je osoba koja bi trebala pričati o nečemu o čemu nema pojma. Nikad nije nazvao, nikad se nije raspitivao što i kako radimo, nije pokazao nikakav interes da bi sudjelovao. Kad god se pojavi neka ideja, ta se ideja najprije filtrira u uskom krugu ljudi i tek onda ide dalje prema Stručnom savjetu. Nekad se zbog hitnosti Stručni savjet organizira telefonski, nekad svi dođu, nekad ih pola ne dođe. Kad smo odlučivali o Skelinu, jedini član Savjeta koji je imao primjedbu bio je Matej Mamić. On je bio suzdržan. Dakle nije ni on glasao protiv. Svi ostali nisu ni pisnuli. Eurobasket je završio negdje krajem rujna, a nakon toga su nas čekale kvalifikacije za dva mjeseca, što znači da nismo mogli čekati. Situacija je bila takva da na euroligaške trenere nismo mogli računati, dakle, niti jedan ozbiljan trener tog se posla nije mogao primiti. Ostali smo na dva izbora. Nazor i Skelin. A morali smo reagirati odmah. Politika Saveza za koju smo se opredijelili bila je ta da smo odlučili dati šansu svim trenerima u svim selekcijama koji su u protekloj sezoni napravili dobar rezultat u svojim klubovima. Samim tim dobili su šansu trener Škrljeva, koji je maksimalno podigao klub, zatim trener Šibenika, koji je odradio dobar posao kao trener U-16 reprezentacije, a s klubom je napravio odličan rezultat i Skelin, koji je lani dijelio prvo mjesto sa Šibenikom. Ako pri tome uzmemo u obzir da je Skelin bio i pomoćnik Aci Petroviću, je li normalno da on dobije priliku? Skelin je bio najdublje unutra i zaključili smo da je logično da dobije priliku. Nije to bila samo moja odluka niti je to bio neki moj privatni hir. Jednu stvar moraš znati o meni. Zanima me samo 28×14, dakle samo ono što se dešava na parketu. Jebe se meni tko je kome rođak, prijatelj, tko koga gura i tko je kome menadžer. Tekstovi nekih novinara da sam putem emaila diktatorski doveo na klupu Skelina, notorna su glupost. Najprije, korespondenciju mailovima obavlja tajnik Saveza, dakle, Joke Vranković. Ne ja. Zatim, odluku o imenovanju Skelina donijeli su, kako sam rekao, svi članovi Savjeta, a na kraju se samo, formalnosti radi, traži pismena potvrda. Dakle, nije Skelin izabran putem emaila, već puno ranije. No, postavljam sad ja pitanje. Ako je Skelin toliko problem, a vidim da je sad svima trn u oku, zašto onda nitko od članova Stručnog savjeta nije rekao da se ne slaže s njim, da ima neku drugu ideju? Samo je Mamić bio suzdržan. Ali nikakvih konkretnih prijedloga drugih ja vidio nisam. Jesam li ja kome branio nešto reći, jesam li prijetio strijeljanjem onome tko ima drugačije mišljenje od mene? Je li Skelin dobro reagirao? Nije. Satrala su ga dva posla istovremeno, pogubio se i na kraju je pošteno ponudio ostavku. Je li zaslužio otići? Je, tu se slažem. Ali je li bio zaslužio priliku? Vjerujem da je. S druge strane, očekivati od Skelina da riješi problem hrvatske košarke, mislim da je to malo pretjerano.’
Ok, ali je li širina Stručnog savjeta mogla biti veća? Složili bismo se sa Spahijom kad kaže da smo mala zemlja i da nije mudro odricati se bilo koga tko može pomoći, makar i samo savjetodavno. Željko Pavličević, Petar Skansi, Mirko Novosel, Pino Gjergja, svi oni su na dispoziciji. Ponudio se javno i Neven Spahija, čije iskustvo iz NBA lige sigurno ne bi moglo odmoći.
”O Spahiji najradije ne bih. Nekad davno bili smo u izvanrednim odnosima, ali ta količina zlobe mi nikako nije jasna. Ne znam, moje mišljenje je da ljudi od 70 ili 80 godina moraju dobiti počasno mjesto u loži, ali očekivati sad od Novosela ili Skansija da opet vode hrvatsku košarku, po meni nema smisla.”
Nitko ne kaže da bi trebali sjediti na klupi reprezentacije ili voditi Savez, ali od ljudi koji su zlatnim slovima pisali povijest hrvatske košarke, bili vrhunski igrači i trofejni treneri sigurno bi se dalo čuti nešto pametno i korisno.
”Ne slažem se. Mislim da su više u situaciju upućeni ljudi koji su na čelu prve četiri momčadi u prvenstvu nego što su to Mirko Novosel ili Petar Skansi. Uostalom, ako hoćemo nešto promijeniti, a 20 godina samo pričamo o promjenama, onda zaista krenimo nešto promijeniti. I čemu takva odbojnost prema ljudima koji sjede u Stručnom savjetu? Zašto misliš da netko tko je bio prvi, drugi ili treći nije zaslužio imati člana u Savjetu?”
Ne kažemo da ti ljudi nisu zaslužili biti tamo, ono što hoću reći je da bi taj Savjet možda mogao biti i širi. Tako da svoje mjesto i pravo na riječ dobiju i neki drugi ljudi, koji imaju znanja, iskustva i volje, a svakako žele pomoći.
”Možda… Stojko i ja o tome smo razgovarali. Ipak, nisam siguran da bi oni u toj ulozi bilo što uspjeli promijeniti da stvari krenu nabolje. Mislim da je problem hrvatske košarke puno dublji. Jednako tako, nisam a priori protiv da ti ljudi pomognu, ako stvarno žele pomoći. Štoviše, već sam pokrenuo inicijativu da na svakom okupljanju reprezentativnih selekcija i na završnim turnirima svih dobnih kategorija bivši igrači i treneri održe seminare i predavanja. Ako žele, naravno.’
Sadašnji Savez upravlja hrvatskom košarkom nešto više od dvije godine. Sam si priznao da si u dva navrata pristao pogaziti svoje ideje i da si pristajao na kompromise zbog raznoraznih pritisaka javnosti i politike. Najprije kod izbora Ace prije zadnjeg Eurobasketa, a sad i kod odluke da se za ove dvije utakmice u Zadru vrate igrači kojima se Savez zahvalio nakon EP-a. Zatim izbor Skelina, za kojeg si i sam priznao da je ispao promašaj. Vjerujem da ti i Stojko imate časne namjere, da zaista želite nešto napraviti, ali činjenica je da su tri najvažnije odluke koje ste donijeli otkako upravljate Savezom na kraju ispale pogrešne. Dva puta si sam pogazio ono što si najavio, a treća kriva odluka je Skelin. Misliš li da zbog toga trebaš snositi odgovornost?
”Slažem se, nemam što reći. To su bile pogreške, tu nema dvojbe. Međutim, kad sam shvatio da sve ono što tražim pada u vodu, mogao sam se lijepo pokupiti i otići. To bi možda bilo najlakše. Međutim, da bi promijenio sustav, koji je toksičan i kužan, moraš biti unutra. Pristao sam na te kompromise nadajući se da ću malo pomalo moći provući neke svoje ideje i da će od svega nakon nekog vremena ispasti nešto dobro. Zbog toga sam pristao na odluke iza kojih nisam stajao. Slažem se da sam išao protiv sebe i zdrave pameti, ali u tom trenutku sam smatrao da ako želim mijenjati sustav da moram biti involviran unutra, biti na mjestu gdje se donose odluke. Ne može se sve preko noći i preko koljena. Tako sam tad razmišljao, a i dalje mislim da sam morao to napraviti. Međutim, dosta je bilo s kompromisima i ucjenama. Ubuduće, budem li doveden pred gotov čin, budu li me neki ljudi sa strane na bilo koji način ucjenjivali, a pri tome mislim na odluke koje se tiču same struke, otići ću. Jesu li sve moje odluke savršene? Naravno da nisu, ali 20 godina se nitko nije bunio. A sad, Stojko i Dino su krivi za sve.”
Skelin je bivši. Što sad?
”Sad idemo u potragu. U četvrtak smo imali sastanak i sad nam nema druge nego krenuti tražiti.”
Imena?
”Ne bih o imenima još. Ne zato što ti ne želim reći, već zbog toga što se onda dovodimo kao prije u problem s taštinama i s egom tih trenera. Nije nam se jednom dogodilo da se netko nađe uvrijeđenim jer nismo njega prvoga kontaktirali. Mislim da takve stvari trebamo rješavati u tišini. Tek kad budemo imali bistriju situaciju, onda s konkretnim imenima možemo izaći prema vani.”
Hoćemo li se plasirati na SP?
”Ono što mogu obećati je da odustati nećemo. Međutim, hoćemo li se plasirati ovisi o puno toga, najmanje o meni. Kako sad stvari stoje, čekaju nas četiri utakmice gdje bi trebali imati NBA igrače. Međutim, tko mi garantira da će mi se bilo tko od njih odazvati? Koliko njih mi se odazvalo na Eurobasketu? Samo Šarić i Bogdanović. A ono je bilo Europsko prvenstvo, a ovdje je riječ ipak samo o kvalifikacijama. Druga stvar, čak i da dođu svi i da pobijedimo te četiri utakmice, ostaju nam još šest i morat ćeš igrati s ovima koje imaš, odnosno, s ovima koje smo gledali u prve četiri utakmice. Znaš li koliko smo do sada imali otkaza, koliko ozljeda? Prema tome, hoćemo li se plasirati, to je u ovom trenutku toliko hipotetsko pitanje. Naravno da mi to želimo, da mi ne pada na pamet predati se. Tko god je bio u dvorani, vidio je kako izgledam i što želim. Svatko tko me tamo vidio mogao je shvatiti da me ne boli kurac i da želim da odemo u Kinu. Ja sam sportaš, i želim uvijek pobijediti. Kad igram protiv svog malog, ne pada mi na pamet izgubiti. Žena mi kaže da mu pustim koji put. Nema šanse, neka se nauči. Prema tome, naravno da bih volio sve dobiti do kraja, ali jednako tako hoću da se svi pogledamo u ogledalo i da se zapitamo gdje smo mi. Pitam te, što bi u ovoj situaciji napravili Pero Skansi ili Mirko Novosel? Ako javnost zaista misi da bi s njima otišli u Kinu, neka se slobodno sutra jave i odmah odlazim. Neka dođe Pero, neka on vodi struku, neka on izabere izbornika, ako smo ja i Stojko jedini pravi problem, nema problema. Lako je sa strane seruckati sa strane i ne nuditi nikakvo rješenje. Dvadeset godina, svi su samo šutke promatrali što se događa, nitko ni riječ nije rekao. Uz dužno poštovanje prema svega par novinara, među kojima ste i vi s Indexa, tko je iskreno pisao o problemima. Glupo mi je pričati i pokojnome, jer ne može se braniti, ali devastirano je sve, od klubova, sportskih djelatnika, sudačke organizacije. Sve je devastirano jer se sve radilo prema principu dizanja ruke, a znanje i poštenje u to su vrijeme bili predmet sprdnje. Mislim da sam u karijeri radio s najboljim trenerima u Europi. Od tog Skansija i Mirka Novosela, Kreše, preko Bože, Dude Ivkovića, Pešića, Piksija Subotića, Obradovića s kojim sam bio i cimer. Smatram da sam dovoljno znanja stekao da znam što pričam. A to što se taj novinarski polusvijet, koji pokušava pisati sranja o meni, cijeli svoj život grebe za jednu kavu ili ručak i piše to što piše po narudžbama, mislim da to govori puno više o njima nego o meni.”
Mnogi danas kad pričaju ili pišu o tvojoj ulozi u Savezu kažu da nemaš iskustva i često izvlače epizodu kad si bio na čelu KK Split, gdje si navodno bio glavni krivac što je propao najbolji klub u povijesti europske košarke. Da skinemo i tu priču s dnevnog reda, što se zapravo tada dogodilo?
”Predbacuje mi se da nisam ništa napravio. Više od milijun kuna svoje love sam utukao u KK Split. Zatekao sam klub u milijunskim dugovima, gdje sam iskrvario dok sam sve to vratio. Prvih sedam godina kao predsjednik kluba bavio sam se isključivo traženjem sponzora, a ne parketom i to mi je najveća greška. Nisam radio ono što znam, već sam se bavio onim što ne znam. Prostituirao sam se doslovce za dvije kune. Bolje da ti ne pričam kakve sam muke doživljavao sa sponzorima. Sezona ima početi, sve se dogovorimo, a onda par dana prije nego što ćemo početi graditi momčad za sezonu, kažu nam da cifra koju su nam obećali pada za 80-90 posto. To sam radio za svoj klub i nije mi žao. Svatko tko danas radi u sportu zna koliko je teško raditi u hrvatskim klubovima. Zadnje tri godine sam radio isključivo na parketu i napravio sam jedan dobar projekt koji je upropašten. Došla je druga vlast i sve ono što sam godinama radio uništeno je u roku dok si rekao keks. Za predsjednika kluba doveli su čovjeka koji je pao s Marsa. Da su ga doveli s ciljem da uništi sve, ne bi to tako stručno napravio. Cijelo vrijeme su nam govorili kako nema love i ja se ubijem kako bih našao pravog trenera, na početku sezone kažem da s onim što imamo uložimo u omladinski pogon, svi se slože, a onda kupe crnca. Meni su tu ruke bile vezane. Ja želim uložiti u dva-tri prava mlada trenera, a oni mi dovedu stranca. Nakon toga tu više nisam imao što za reći. Čak i tada nisam odustao. Trudio sam se stvoriti vrhunske uvjete za mlade selekcije kluba. Omogućiti im kvalitetan rad, planirao sam dovesti za svaku selekciju pravog trenera, fizioterapeuta, kondicionog trenera. Kad je u klub stigao novi direktor, očekivao sam da će me on podržati, ali kad sam shvatio da od toga nema ništa, nije mi ostalo druge nego povući se.”
Leave a Reply