Dražen Petrović: Detalji i rivali

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Tibor Sekulić

Dražen Petrović je nepresušan izvor inspiracije za mnoge novinare, štovatelje i prijatelje košarke, pa tako i za mene, nema toga što o njemu nije rečeno, evo, ja bih se u ovom tekstu zadržao na, možda očitom, a opet toliko fascinantnom aspektu Draženove karijere, a to je njegova kompetitivnost. Nitko tu kompetitvnost nije mogao probuditi bolje od njegovih rivala. Ovaj tekst će se prisjetiti njega i njih, i to u nekoliko već opjevanih utakmica, odličnih primjera te, gore spomenute kompetitivnosti.

Dražen Petrović vs Fernando Martin

Uvijek je nepravedno prema igraču, a kakav li je samo igrač, kakav čovjek je bio Dražen Petrović, izdvajati samo jednu utakmicu, jer se gube sve one druge, gubi se kontinuitet, da tako kažem, u žargonu, RAZVALJIVANJA REAL MADRIDA, kluba, koji je rijetko razvaljen, u svim sportovima i svim ligama i razdobljima u kojima nastupa, no Dražen je stvorio mušterije od njih, nabijao im je komplekse, tim velikim španjolskim igračima, trenerima, funkcionerima, a posebno Fernandu Martinu, ozbiljnom i velikom igraču Reala, kome Petrović nikako nije odgovarao. Smatrao ga je bahatim razmetljivcem, a Dražen, kakav je, dobro je to znao i posebno se napalio na Real i Martina, s još jednim razlogom više da ih još jače razvali. Velim, u fokusu na jednu utakmicu, kontinuitet se izgubi, a opet, samo prvi se pamte, zato mi je cilj pokazati kakav igrač je bio Dražen Petrović u utakmici za prvaka Europe 3.aprila 1985. u Ateni.

Dražen je dominirao, zabio je 36 poena, Aco i Čutura su dodali po 16, Knego 10, Miho Nakić 7, Ušić 2, a u ekipi su još bili i Bečić, Vukičević, Ivo Nakić i Arapović. Kod Reala dominirao je Robinson s 24 ubačaja, Itturiaga je zabio 13, Fernando Martin 12, ostatak Reala ubacio je 29 poena. To je bio Dražen, kad je bilo bitno, pokazao je da je šampion, a Fernando Martin je pokazao, naravno, da je solidan, no onaj koji je inače velik, kada se pojavi Dražen, ispada samo solidan, U tome je Draženova genijalnost i to je Fernando jako teško podnosio, o čemu ću i kasnije u tekstu napisati nekoliko dodatnih redaka. Dražen se ni približno nije zaustavio na tom uspjehu, ni klupskom, ni reprezentativnom, idemo malo u 1986 godinu.

Dražen Petrović vs Arvydas Sabonis

Bilo je to točno godinu dana nakon Ciboninog trijumfa u Ateni, ovoga puta u Budimpešti, protivnik je bio Žalgiris, situacija malo drugačija, ekipa ne toliko deformirana od straha od Draženove genijalnosti, imali su svog genijalca pod košem, Sabonisa, većeg od Martina godinu prije, no i luđeg, na negativan način, na čemu ću ubrzo poentirati. Dražen, za svoje kriterije, nije dominirao ovaj put, u godinu dana je toliko ohrabrio ekipu da se našlo boljih pojedinaca od njega u ovom finalu, Cvjetićanin je zabio 24 koša, Ušić 23, Dražen 22, Čutura 16, Nakić 7 i Arapović 2. U Ciboninom sastavu još su bili i Bečić, Pavličević, Vukičević i Anzulović. Kod Žalgirisa dominirao je, naravno, Sabonis s 27 ubačaja, Jovajša je zabio 18, Chomicius 13, a ostatak Žalgirisa ukupno 24 poena. Ključni trenutak utakmice se dogodio pred kraj, kada je pobješnjeli Sabonis nasrnuo na Nakića i time zaradio isključenje s finalne utakmice, stavši na 27 ubačaja i ostavivši svoju ekipu na cjedilu na neki način, jer toliko jakog pojedinca u završnici ipak nisu imali. A Cibona ih je imala nekoliko. Znači, Fernando Martin je bio pritajeno ljut, a Sabonis je bio izravno lud i frustriran ekipom koju je Dražen Petrović potaknuo da u godinu dana, od ekipe Draženovih statista, postane jedan raznoliko učinkovit i ubojit stroj sa širokim kadrom. Dražen je još malo nakon toga uživao u Ciboni, a onda je, na gnušanje Fernanda Martina, otišao u Real na jednu sezonu.

Dražen Petrović vs Oscar Schmidt

U utakmici Kupa pobjednika kupova 14. marta 1989. Real Madrid je igrao protiv Snaidero Caserte, utakmica je ušla u legendu po broju poena dvojice velikana ove igre, Petrović je ubacio 62 poena za Real, Schmidt 44 za Casertu, utakmica je završila pobjedom Reala 117-113, nakon produžetka (regularni dio završio je s rezultatom 102-102). Fernando Martin je ubacio 11 poena za Real, no pamtljivo će ostati, nakon čitavog tog ludog natjecanja, u kojem je Dražen dominirao s 31 poenom u prosjeku da, kada je došlo do koškanja između Dražena i igrača Caserte, Fernando Martin nije mogao sakriti svoje gnušanje prema Draženu, već je poticao igrače suprotne ekipe da idu na njegovog suigrača, što je gotovo nezabilježeno u povijesti sporta u tako važnoj utakmici. I samo pokazuje kolika je bila netrpeljivost Martina prema Petroviću. Potpuno različiti karakteri, uskoro su slično skončali, Fernando Martin tek nedugo nakon te finalne utakmice, pogiba 1989. godine u prometnoj nesreći, kao i Dražen 1993. godine. No da ne završimo tužno, ostavimo prostora za još jednog velikana i Draženovog rivala. Ne, nije u pitanju Galis, ni neki europski i američki košarkaš, u pitanju je sila s drugog planeta, evo nekoliko redaka o borbi Dražena s tom silom.

Dražen Petrović vs Michael Jordan

U finalu Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine SAD su nadigrale Hrvatsku 117-85, očekivano, no nije bilo očekivano da će s 24 poena Dražen Petrović biti najbolji pojedinac susreta, najbolji strijelac, Jordan je zabio 22. Za Hrvatsku još su zabijali i Rađa 23, Kukoč 16, Arapović 7, Perasović 6, Komazec 4, Gregov 3 i Naglić 2 poena, a u sastavu su još bili i Alanović, Cvjetićanin, Tabak i Vranković. Za SAD, uz Jordana, zabijali su i Barkley 17, Ewing 15, Pippen 12, Johnson 11, Mullin 11, Drexler 10, a ostali još 19 poena.

Nitko nije očekivao da će Dražen dominirati, Jordan je najavio da će žestoko preuzeti Petrovića, u jednom periodu utakmice to je i uspio, ali u manjem, Petrović se nije prepao kao Kukoč na početku natjecanja, imao je iskustvo igranja u NBA ligi, za razliku od Kukoča tada, i pokazao je, još jednom, u unaprijed izgubljenoj utakmici, svoj duh, svoju borbenost i kvalitetu. Utakmica je završila, očekivano, porazom Hrvatske, a on je razmišljao kako doskočiti tim Amerikancima, koji je način, modalitet, taktika, na kraju, nažalost, nije ništa od tih misli ostvario, nije imao vremena. Skončao je, velim, 1993. godine u prometnoj, ali je nama u amanet ostavio putokaz o pravilnim i poželjnim načinima igranja ove igre. Koji su to načini, to je sad za jednu knjigu građa, a ne za ovaj tekst, no jedan od načina pravilnog igranja košarke, koji je Dražen ostavio u amanet, jest, kad ste slobodni na trici, pa makar i sami u kontri, stanite, namjestite svoje tijelo, napravite pokret, namjestite ruku i ni slučajno nemojte promašiti tu tricu, Draženu u čast!

1 Trackback / Pingback

  1. Četvrt veka bez Dražena - Ostatak Sveta

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*