Kraj je ožujka a to znači jednu stvar – March Maddnes ulazi u svoje finale. Ove godine (kao i svake dosada) vidjeli smo mnoštovo uzbuđenja. U potpuno je opravdalo očekivanja i vidjeli smo dosta upseta. Najveći su svakako momci iz Chicaga, sveučilište Loyola koja je sve iznenadila i stigal do Final Foura. Osim njih iznenađenje su da nema ni Dukea ni Kentuckya, dva programa koja su na glasu kao jedni od najboljih u Americi. Upravo to je i draž ovog turnira. Igra se jedna utakmica i sve je moguće. Sada smo došli do same završnice i Final Foura, a prva utakmica je na rasporedu u subotu kada prvi na teren izlaze “pepeljuga” Loyola i Michigan.
Loyola Chicago
Najveće iznenađenje turnira smo već opširno predstavili neki dan. No, ukratko momcima iz Chicaga nitko nije davao velike šanse na ovom turniru, a oni su iz kola u kolo sve demantirali. Prve tri utakmice su dobili kombinirano s 4 razlike, no na Elite Eightu su razbili Kansas State i tako se plasirali na svoj prvi Final Four još od daleke 1963. godine. Interesantno, tada su uzeli naslov prvaka a vidjeti ćemo mogu li ponoviti ovaj uspjeh.
Michigan State
Put do Final Four
Kao i u slučaju Loyole put Wolverinesa je utaban obranom. Prvi krug im je donio lagan meč s Montanom. Riješili su susret u svoju korist bez većih problema i dobili sa 14 poena razlike. No, drugi krug nije bio “šetnja” za Michigan. U duelu s Houstonom provukli su se u zadnjoj sekudni. Freshman Jordan Poole im je donio pobjedu trojkom u zadnjoj sekundi. Inače Jordan je rubni rotacijski igrač u ovoj ekipi, dosada je na turniru ubacio samo 5 koševa, a na Final Eightu je odigrao samo dvije minute. Provukli su se, a protiv Texsas A&M-a su demonstrirali silu. Najbolji meč na turniru za njih i lagan pobjeda sa 25 razlike.
Final Eight je bio prava borba. Protiv Floride u teško gledljivoj utakmici su došli do pobjede, najviše obranom “krvavih koljena”. Dopustili su im samo 30% šuta iz igre, a Florida je trojke šutirala očajnih 4/17. Prisilili su ih na čak 15 izgubljenih lopti, udarili im 7 blokada te ih ispratili kući. Trener John Beilein je bio oduševljen predstvom svojih momaka iako nisu briljirali u napadačkom dijelu. Florida je inače ekipa koja je imala najviše tranzicijskih poena na Turniru, a Wolverinesi su im dopustili samo 5 uncontested šuteva na čitavoj utakmici. Tijekom turnira su si nadjenuli nadimak Junkyard dogs, a to najbolje prezentira kakvu košarku igra Michigan.
Najbolji igrač
Europljanin Moritz Wagner je predvodnik “čopora”. Centar mekane ruke je glavna napadačka opcija Wolverinesa. Ove sezone je na prosjeku od 14,7 poena 6,9 skokova. Njemacu je ovo treća godina na Michiganu i vrlo vjerovatno zadnja. Kada je dolazio prije tri godine nije znao ništa o sveučilištu, osim onoga što je vidio na svom Ipadu. -“Sjećam se utakmice 2013 godine protiv Lousvillea. Nigdje nisam mogao naći da ih gledam uživo, već sam drugi dan morao gledati snimku utakmicu. To je prvi puta da sam vidio momke kako igraju i trenera Beilena. Iduće godine ponovo sam ih gleda, ovaj puta sam našao uživo. Igrali su protiv Kentuckya i nakon te utakmice rekao sam svom tati kako moram biti dio ovoga. Tu sam se zaljubio u Michigan.”- izjavio je jednom prilikom Moritz.
Wagner je odličan šuter, a na turniru je najbolji igrač Wolverinesa. Ubacuje preko 14 poena uz 42% šuta za tri poena, a posebno dobar je bio protiv Texas A&M-a kada je ubacio 21 poen možebitnom lottery picku Robertu Williamsu. Već je zreo igrač, iskusan je na ovom nivou a njegov trener hvali njegovu hladnokrvnost u ključnim momentima. Wagner će definitivno biti najveća opasnost za Loyolu.
Leave a Reply