MVP fajnal-fora i veliki tragičar kontroverznog finala

Preneseno sa: sportskasecanja.com

21. aprila 1994. godine u ispunjenoj dvorani „Jad Elijahu Arena“ u Tel Avivu za titulu najboljeg klupskog tima u Evropi borili su se košarkaši Olimpijakosa i Huventuda. I jedan i drugi tim su u polufinalu fajnal-fora savladali timove iz svojih zemalja, Olimpijakos svog najvećeg rivala Panatinaikos, dok je Huventud bio bolji od lokalnog rivala Barselone. Tako su se te aprilske večeri 1994. godine u borbi za trofej našli pirejski „Crveno-beli“ i katalonski „Zeleni“.
U veoma tvrdom i vrlo neizvesnom meču u kome su odbrane dominirale, Olimpijakos bio u prednosti i bliži istorijskom uspehu. Imao je grčki tim na oko dva minuta pre kraja susreta prednost od 57:53, ali su onda Đordi Viljakampa i Korni Tompson sa dve pogođene trojke dovele Badalance, koje je sa klupe predvodio Željko Obradović, u vođstvo od 59:57, pred poslednji napad na susretu. Grci, koje je sa klupe predvodio Janis Joanidis, su imali 18 sekundi za priliku izbore produžetak ili trijumf. Najbolji igrač atinskih „Crveno-belih“ te sezone, Žarko Paspalj, očekivao je loptu, ali je i pre nego što mu je upućena fauliran, pa se našao na linija za slobodna bacanja, u poziciji 1 za 1, na nešto manje od 5 sekundi do kraja.
Iako je Paspalj tih godina bio u životnoj formi i možda bio najbolji igrač u Evropi, slobodna bacanja mu nisu bila jača strana u tom delu karijere. Do tog trenutka na susretu je šutirao mizernih 3 od 9, tako da njegov promašaj sa penala nikoga nije iznenadio. Ipak, on je samo bio znak za početak drame i kontroverzne završnice, koja svakako spada u red najneverovatnijih u istoriji košarkaške Evrolige.

Posle Žarkovog promašaja, lopta stiže do igrača Huventuda Đofreze, koji u želji da što pre istekne vreme šalje je visoko i daleko od svog koša. Međutim, sa zapisničkog stola su zaboravili da puste vreme, tako da je na semaforu i dalje još neko vreme stajalo 4.8 sekundi do kraja, sve dok lopta nije stigla do igrača gostiju Milana Tomića. On, misleći da je vreme na samom isteku, upućuje šut sa gotovo pola terena ka košu gostiju, ali promašuje ceo obruč. Međutim, vremena je još bilo, pa tako Žarko Paspalj dolazi do ofanzivnog skoka i potom sa oko četiri metara od obruča i iz veoma izgledna pozicije upućuje šut za produžetak, ali pogađa samo obruč, čime „šalje“ evropsku titulu u Badalonu. „Ludu“ završnicu meča, osim Paspaljevog promašaja, obeležio je i jedan od pomoćnih trenera Huventuda, koji je ušao duboko u teren i koji se nalazio odmah pored „Palje“ u trenutku kada je ovaj upućivao šut za produžetak.

Žarko Paspalj, koji je bio najefikasniji igrač svog tima i u polufinalnom i u finalnom meču, za svoje partije u „Jad Elijahu Areni“ nagrađen je priznanjem za MVP igrača završnog turnira, ali je ipak to palo u drugi plan, pošto se može slobodno reći da je poneo i epitet tragičara finalnog susreta, pa i celokupnog finalnog turnira. Mnogi će reći da se tako to dešava sa najboljimi igračima i da često njihove sjajne partije padnu u drugi plan zbog nekoliko promašaja.
Kako je izgledao promašaj Žarka Paspalja, kojim su „pale u vodu“ njegove sjajne partije tokom fajnal-fora 1994. godine i posle koga se Huventud jedini put popeo na evropski košarkaški tron, možete se podsetiti na snimku koji je pred vama.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*