Preneseno sa: Germanijak.hr
Ne postoji ništa u sportu što bi se moglo usporediti sa sedmom utakmicom. I koliko god se zaljubljenici u nogomet, pogotovo oni koji s prezirom gledaju na američki sport jer ‘to nema dušu’, ne bi složili s ovom tvrdnjom, toliko nisu svjesni što serija ‘best of seven’ donosi. Da, definitivno ima draž odluka o prvaku nečega u jednoj utakmici, ali, budimo realni, takav način odlučivanja ne donosi uvijek pobjedu onom boljem. Dosta toga u tom trenutku ovisi o (ne)inspiraciji pojedinca, sreći, sudačkim odlukama, krtičnjaku koji skrene loptu u mrežu ili tko zna kojim drugim faktorima. U seriji ‘best of seven’ toga nema. Ako se i dogodi utakmica ili dvije u kojoj je rezultat odlučen faktorima spomenutim u prethodnoj rečenici, uvijek ostaje dovoljno vremena i prostora da se to preokrene i da na kraju pobijedi bolji.
A u tom je poanta ovog načina igranja – ovdje uvijek pobjeđuje bolji. Ne sjećam se da je itko ikada rekao da je jedna momčad ‘imala sreće’ pa pobijedila u seriji na četiri pobjede. Ne možeš imati sreću četiri puta u tako malo vremena. A ako bi netko pokušao odgovoriti na prethodnu rečenicu da će Boston noćas imati sreću što neće igrati Kevin Love ili da bi Golden State vrlo lako sutra navečer mogao imati sreću ako neće igrati Chris Paul, odgovorit ću da su ozljede sastavni dio sporta i na njih se, na žalost, mora računati. Uostalom, Celticsi bi barem mogli pričati o ozljedama, a Warriorsi bi mogli reći kako su nee utakmice u ovoj seriji izgubili jer su im 3-4 igrača bila ozlijeđena ili barem načeta.
Nema toga. Serija na četiri pobjede briše sve vanjske faktore i ostavlja samo sport, samo borbu. Nakon dva tjedna nadigravanja i nadmudrivanja, kada se dogodi da odlučuje sedma utakmica, onda se svodi na tih 48 minuta. Treneri možda imaju još ponekog asa u rukavu, igračima je vjerojatno već dosta gledanja protivnika o kojem sada znaju gotovo sve, umor i koncentracija su vjerojatno na izdisaju bez obzira na činjenicu da su to sve vrhunski profesionalci. Ostalo je samo da se odluči tko će pobijediti. I zbog toga ću, bez obzira što utakmice zahvaljujući League Passu rijetko gledam uživo, dati sve od sebe da noćas u 2:30 budem pred monitorom. I onda opet 24 sata i 30 minuta ranije. Zaboravite svih šest ranijih međusobnih utakmice ovih momčadi – game seven je ona koja ‘gaće para’. Sretni praznici svima koji slave.
p.s. A one ‘nogometaše’ koji se ne slažu s mojom tvrdnjom samo bih pitao bi li njima bilo zanimljivo u dva tjedna gledati sedam međusobnih dvoboja između, recimo, Reala i Liverpoola. Pa da vidimo tko bi u sljedećoj utakmici uletio Ramosu nakon onog duela sa Salahom… Ne bi? E jebiga, vaš problem.
Leave a Reply