Koji je najbolji fit za Dončića?

FIBA

Piše: Sanjin Delimehić, Hoopster.hr

Jednu stvar kod sebe najviše mrzim: prevelika očekivanja od svega, te ignoriranje realnosti i zamišljanje nečega što se neće ostvariti. Isti scenarij se dogodio i nakon finala konferencija, gdje sam uporno izbjegavao priznati da Cleveland nema šta tražiti ovdje, uzdajući se u u svemogućeg LeBrona Jamesa. Iluzija je trajala sve dok Kevin Durant nije odlučio sahraniti me zajedno s njima. Nakon toga, moj fokus se prebacio na ono što tek dolazi- draft.

Činjenica da je riječ o najjačoj* draft klasi nakon one legendarne iz 2003. godine dodatno podiže razinu uzbuđenja. Tolika količina dubine i talenta se rijetki viđa, s toga i ne čudi što se slobodno vrijeme sve više upotpunjava gledajući razne videoanalize te u čitanju izvještaja sa combinea i training workoutova.

*jasno, ovaj zaključak se izvlači na temelju svega do sada viđenog, konačni rezultat može biti drastično drukčiji.

Normalno, u mom fokusu se najviše nalazi najveći talent kojeg je Europa izbacila u posljednje vrijeme, Slovenac Luka Dončić, skromni i pristupačni* tinejdžer koji drugu godinu za redom trese Europu i niže nagrade i raznorazne hvalospjeve. Jedan od glavnih kandidata za prvi pick iza sebe ima sezonu iz snova, i već sada se može reći da je jedan od najboljih igrača koji su ikada nastupali na Starom kontinentu. Uostalom, trofeji i nagrade koje je skupio u zadnjih godinu dana dovoljno govore u njegovu korist: prvak Europe s reprezentacijom, prva petorka natjecanja, osvojena Euroliga s Realom, prva petorka iste, MVP regularne sezone, MVP final foura, MVP ACB lige, sve je to ostvario ove sezone. Uz sve to, po svim mock predikcijama riječ je o igraču koji kotira u top3 izbora, čak i potencijalni prvi izbor, prvi put nakon Talijana Andree Bargnania, kojeg su 2005. godine izabrali Toronto Raptorsi.

No, pravo pitanje je: koliko Luka može ostvariti u NBA ligi?

*upoznao sam ga prošlo ljeto tijekom turnira u Opatiji, te sam imao priliku popričati na kratko s njime. Očekivao sam umišljenog tinejdžera, dobio sam suštu suprotnost. Tolika količina normalnosti, pristupačnosti i prizemljenosti me apsolutno oduševila.

Svi se slažu u jednome: Luka je u prednosti nad svima gledajući količinu iskustva koju je skupio do sad, te razlike u kvaliteti koja vlada između koledž i Europske košarke. No, koja ekipa bi mogla iz njega izvući ono najbolje, tu potencijalnu superstar razinu koja se krije u njemu?

Lukin potencijal je golem, te u najgorem slučaju će biti bitan član momčadi koja se smatra contenderom. Ako se od njega želi napraviti franšiznog igrača, moraju se ispuniti neki uvjeti gdje bi njegov potencijal došao do potpunog izražaja.

Ako uzmemo u obzir njegove prednosti:

  • Moderni igrač sa zavidnim skillsetom koji se najbolje vidi kada ima loptu u rukama- sposobnost izbacivanja protivnika sa driblingom, te stvaranje prostora samom sebi za stepback šut koji realizira u velikom broju tjera protivnika na redoviti odlazak po ćevape
  • Vrhunski coast-to-coast igrač- brzina prelaska terena nakon hvatanja defanzivnog skoka te stvaranje kontre mu je možda i najveća prednost u igri, a redovno završava ili zakucavanjem ili dodavanjem slobodnom suigraču.

 

  • Dobar realizator nakon pick-and-roll igre- postotak realizacije ide preko 80 posto, odlično čita igru i uočava kada mu je protivnik van balansa, te slijedi pull-up ili step-back. 

Isto tako, ima visok postotak asistencija nakon pick-and-roll igre, te zahvaljujući svom odlično pregledu igre redovno pronalazi otvorenog suigrača

Te njegove mane:

  • Problemi s probijanjem atletičnijih igrača- kada se ispred njega nađe dobar obrambeni, koji je fizički dominantniji od njega, Luka često griješi, te onda dolazi ili do previše dribljanja u potrazi za šutom koji završi na obruču, ili do izgubljene lopte
  • Potreba za defanzivno orijentiranim partnerom- Luka često izgleda odsutno na terenu, te mu nedostaje volje za jačom i agresivnijom obranom. Ove sezone se dosta susretao sa situacijom gdje ga glavni protivnički igrač napada te prolazi kao od šale. Ako dodamo činjenicu da je idealna meta za jače protivnike koji ga lako odnesu i poentiraju preko njega (na taj način je Janis Timma poentirao preko njega na EuroBasketu), potreba za boljim partnerom postaje jasnija.
  • Problemi kada se na njemu igra agresivna obrana- na final fouru u Beogradu taktika Željka Obradovića u obrani se zasnivala na tome da agresivnom obranom tjera Luku na pogreške i manjak opcija, što je jedno vrijeme odlično funkcioniralo. Luka nije vrsta igrača koja se dobro snalazi kada mora prenijeti loptu na drugu stanu dok protivnik na njemu stvara presing, bolje se snalazi kada suigrač, kao Goran Dragić u reprezentaciji, preuzme ulogu primarnog playa.

Dobivamo nekakve obrise kakva bi mu ekipa trebala da bi se iskoristio njegov maksimum. Znam da je nezahvalna usporedba, no moje osobno mišljenje i viđenje Luke i ekipe koja bi mu najviše odgovarala se orijentira na model ovosezonskih Houston Rocketsa, gdje bih Luku stavio kao Jamesa Hardena: odličan backcourt partner kojem je obrana jaka strana (Chris Paul), kvalitetna krila (Trevor Ariza, P.J. Tucker), i atletični centar i kvalitetni pick-and-roll igrač (Clint Capela). U ekipi koja bi imala donekle slične igrače bi se Luka najbolje snašao, no takvih ekipa je malo.

Phoenix ima najbolju mladu jezgru te Igora Kokoškova, no postoje dva problema:

  1. U slučaju biranja Luke, falit će mu gorenavedeni backcourt partner. Nije mi cilj omalovažavati Devina Bookera, no i on i Luka se bolje snalaze kada se manje moraju fokusirati na organizaciju igre. U slučaju da se Phoenix odluči za njega, trebali bi sve snage usmjeriti na dovođenje Capele,o čemu se šuška neko vrijeme.
  2. Isto tako, kruže glasine da će se ipak odlučiti za DeAndrea Aytona, ujedno i najvećeg konkurenta za prvi izbor. Riječ je o najboljem centru na draftu, koji je igrao na koledžu Arizona, te ga smatraju domaćim igračem. Potreba Phoenixa za kvalitetnim centrom, uz Aytonovo odbijanje da odradi workout kod drugih momčadi, sve više vode u smjeru da će Phoenix njega izabrati. Na sve to, govori se o mogućem vrbovanju Chrisa Paula te davanja max contracta, no taj dio je već upitan.

Sacramento nije do sada izražavao interes za Lukom, te njihovi skauti nisu bili na final fouru u Beogradu, što može značiti da je njihov fokus na drugome igraču. Isto vrijedi i za Atlantu, koja će se po svim glasinama odlučiti za visokog igrača kojega bi uparili s Johnom Collinsom. Isto tako, kada se pričalo o draftu i potencijalnom biranju ispod prvog mjesta, Luka je rekao kako nije odlučio da li će sigurno otići u NBA iduće sezone. Ta odluka može natjerati Kingse i Hawkse da ga ipak preskoče i ne riskiraju s njegovim biranjem. Kad je Dallas u pitanju, u nekim stvarima bi Luki odgovarali, no oni su u sve većim pričama s Bostonom oko zamjene picka.

Ostaje Memphis, koji ima neke faktore zbog kojih bi odgovarali Luki više nego ostale nabrojane ekipe:

  1. U liku i djelu Mikea Conleya imaju idealnog partnera za Luku, iskusnog veterana kojem je obrana forte te koji bi svojim znanjem utjecao na daljnji Lukin razvoj
  2. Krila Dillona Brooksa i Jamychala Greena koji nisu razina Arize i Tuckera, ali imaju segmente koji bi pomogli Luki
  3. Marc Gasol kao centar. Jasno, i njega stižu godine, te nije vrsta igrača kao što je Capela, no njegova mogućnost stvaranja spacinga i igranja sekundarnog playmakera, veteransko iskustvo koje imaju te želja za povratkom u playoff nudi mogućnost napretka.

U svakom slučaju, pred Lukom bi trebala biti vrhunska karijera, talent, želja i volja za napredovanjem nisu upitni, najveću ulogu će igrati momčad koja će ga izabrati. Veteransko prisustvo u liku Conleya i Gasola bi mu bilo od ogromne pomoći kada je riječ o aklimatizaciji na NBA prve sezone, i to svakako treba uzeti u obzir. Conley ispunjava parametre koji se tiču backcourt partnera, a Gasol sa svojim flooringom i sposobnosti igranja sekundarnog playa može dodatno otvarati prostor Luki za ulaz i rasteretiti ga na polju organizacije napada.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*