Kada su Španci oznojili Amere

MOK

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Vladimir Stanković

Španija prvu medalju na velikim međunarodnim takmičenjima osvojila još 1935. na premijernom šampionatu Evripe u Ženevi, ali je na prvi titulu kontinentalnog prvaka čekala sve do 2009. u Poljskoj. Posle je ponovila 2011. i 2015. Druga je bila 1973, 1983, 1999, 2003. i 2005. a treća 1991, 2001,2013. i 2017. Jedinu medalju, i to onu najsjajniju, sa svetskih prvenstava ima iz Japana 2006. a što se olimpijskih igara tiče ima tri srebra, iz 1984, 2008. i 2012. Sva tri puta gubila je od ekipe SAD. Gledao sam uživo dva od ta tri finala, ona iz 1984 (65-96). i i 2012 (100-107), ali danas ću o onom iz Pekinga 2008. koje sam odgledao na TV. Razlog je datum-igralo se 24.avgusta 2008.
Bila je to sjajna utakmica u kojoj su Španci propisno oznojili Amerikance. Posle bruke u Atini 2004. gde nisu stigli dalje od bronzane medalje uz poraze od Portotrika, Litvanije i Argentine, Amerikanci su u Peking poslali „kaznenu ekspediciju“ sa jedinim ciljem vrćanja zlatne medalje.
Turnir je počeo 10.avgusta pobedom nad domaćinom Kinom 101-70, onda je savladana Angola 97-76, pa Grćka 92-69, potom Španija u grupi 118-82, zatim Nemačka 106-57, u četvrtfinalu Australija 116-85, u polufinalu tesno Litvanija 91-86 a onda je na red ponovo dopšla utakmica sa Španijoim. S obziroim na laku pobedu u grupi očekivala se repriza, ali Španci su odigrali sjajnu utakmicu. Bilo je to jedno od „najofanzivnijih“ poluvremena koje pamtim, polsle 20 minuta bilo je 69-61 za ekipu SAD! Oba tima su pogađala sa neverovatnom preciznošću, igralo se brzo, atraktivno, sa mnogo kontra-napada. Bila je to najbolja propaganda košarke.
Po četvrtinama bilo je 38-31,31-30,22-21 i 27-25. Amerikanci su dobili sve četiri deonice, ali sve tesno. Ispada da je meč odlučen u prvih 10 minuta kada je bilo 7 razlike. Na početku treće četvrtine Španija je došla na 67-71, utakmica je bila otvorena ali je Majk Kžiževski, selektor SAD, posle hitnog tajm-auta uspeo da povrati kontrolu nad mečom, pre svega zahvaljujući Kobi Brajantu (20) i Dvejnu Vejdu (27 poena ) mada je Karlos Himenez kod 75-81 promašio trojku koja bi , da je ušla, završnicu učinila dramatičnom. Španci su igrali kao u transu. Mladi Riki Rubio je odlično vodio igru, Navaro je “mučio“ Kida, Pola i Vilijamsa, Karlso Himenez i Horhe Garbahosa sjajno su se nosili sa američkim krilima a braća Pau i Mark Gasol, potpomognuti Felipe Rejesom, nisu dozvolili američkom timu dominaciju pod koševima.Naprotiv, NBA zvezde su izguibile duel pod obručima, Španci su uhvatili 37 lopti, Amerikanci 31. Rejes je uhvatio 7, Pau Gasol i plej Riki Rubio po 6. Duel je bio izjednačen i u asistencijama, SAD 17, Španija 16 a isto je bilo i sa izgubljenim loptama, Španci su „prodali“14 a Amerikanci 13. Mala razlika bila je i u osvojenim loptama, 10 za SAD i 7 za Španiju.
Brojke otkrivaju da je meč odlučio bolji procenat šuta, Španci su šutirali 60%, Španci 51,4%.
Za istoriju su ostali zapisani ovi akteri:

SAD-Španija 118-107 (69-61)
Peking, 24.08.2008. Gledalaca: 11.083. Sudije: Brazauskas (Litvabija), Estevez (Argentina) i Jungenbrant (Finska).
SAD: Karlos Buzer (nije igrao finale), Džejson Kid 2, Lebron Džejms 14 (0-2), Deron Vilijams 7 (2-2), Majkl Red (nije igrao finale), Dvejn Vejd 27 (5-7), Kobi Brajant 20 (3-3), Dvajt Hauard 8 (2-6), Kris Boš 8 (6-6), Kris Pol 13 (9-10), Tajšaun Princ 6, Karmelo Entoni 13 (0-1). Selektor: Majk Kžiževski.
Španija: Pau Gasol 21 (3-5), Rudi Fernandez 22 (3-3), Riki Rubio 6 (4-4), Huan Karlos Navaro 18 (6-8), Hose Kalderon (nije igrao finale), Felipe Rejes 10, Karlos Himenez 12 (4-4), Raul Lopez, Berni Rodrigez 2, Mark Gasol 11 (1-2), Aleks Mumbru 2 (2-2), Horhhe Garbahosa 3. Selektor: Aito Garsia Reneses.


Pau Gasol je bio prvi strelac sa 19,6 poena u proseku, sledio ga je Jao Ming (Kina) sa 19,00, Luis Skola (Argentina) je bio treći sa 18,9, njegov zemljak Manu Đinobili četvrti sa 17,7 a Džon Robert Holden (Rusija) peti sa 17,6.
Osim pomenutih igrača turnir je okupio niz zvezda svetske košarke. Za Argentinu su igrali još Pablo Priđoni, Andres, Noćioni, Karlos Delfino, Fabricio Oberto…Dres Australije nosili su Endrju Bogut, Patrik Mils, Dejvid Anderson, boje Hrvatske branili su Roko Ukić, Marko Popović, Nikola Prkačin, Nemce su predvodili Dirk Novicki, Jan Jagla i Patrik Femerling, Grke Teo Papalukas, Janis Burusis, Vasilis Spanulis, Dimitris Diamatidis, zvezde litvanskog tima bili su Šarunas Jasikevicius, Ramunas Šiškauskas, Linas Kleiza, Jonas Mačiulis, Robertas Javtokas… Rusi, evropski prvaci 2007, došli su sa svojim “drim timom”: Andrej Kirilenko, Dž. R. Holden, Viktor Hrjapa, Zahar Pašutin, Sergej Monja, Vitali Fridzon…
Bio je to veoma dobar turnir na kome su Amerikanci povratili tron, ali su ih Španci propisno oznojili.Na žalost, prošao je bez Srbije koja se nije kvalifikovala a naši predstavnici bili su Rajko Toroman na klupi Irana i sudija Ilija Belošević. Četiri godine kasnije isti akteri našli su se u londonskom finalu sa još tešnjim ishodom u korist američkog tima, bilo je 107-100. Isti finalisti na uzastopnim olimpijskim igrama bili su samo još 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melburnu kada su rivali bili SAD i SSSR a Jugoslavija/ Srbija imaju čast da se pohvali sa 4 finala protiv SAD, iako sa razmacima: 1968, 1976,1996. i 2014.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*