Nedavno je objavljeno kako je Dwyane Casey uzeo nagradu za najboljeg trenera Lige. Vrlo brzo je dobio otkaz. No još veće iznenađenje od njegovog otkaza je bilo to što – po mom skromnom mišljenju- najbolji trener Lige nije dobio niti jedan glas. Brad Stevens je usprkos svom trudu ove sezone uspio ostati bez ijednog glasa… Nečuveno… No, sigurni smo da Bradu uopće nije stalo do toga. Već je dosta puta pokazao da je čvrsto “na Zemlji”, glava mu nije u oblacima, a svom poslu pristupa vrlo ozbiljno i studiozno. The Guardinan je objavio priču o Bradu, a prvo što su primjetili kod njega je koliko je on zapravo skroman i koliko izbjegava stavljati sebe na prvu poziciju.
“Volio bih da smo igrali pametno kao oni”
To je još bilo dok je Stevens bio trener na sveučilištu Butler. Tamo je i počeo svoju trenersku karijeru. Prvo kao asistent od 2001. pa sve do 2007. kada je imenovan za prvog trenera ekipe. Sve je počelo kao volonterski posao, no Brad je postupno napredovao i došao do onoga što je i najviše želio. Postati glavni trener. Već se onda moglo vidjeti da će Brad biti vrhunski trener. Kada je preuzeo klupu bio je drugi najmlađi trener u NCAA diviziji 1. Počeo je furiouzno, s pobjeda zaredom a već onda je imao jedan veliki skalp. I to jednog od najvećih trenera u povijesti košarke, dobio je legendu Boba Knighta. -“Volio bih da smo igrali pametno kao oni.”- izjavio je Knight nakon utakmice.
Najveći uspjeh je imao u sezoni 2009/10 kada je omaleni Butler doveo sve do Finala NCAA lige. Butlerova priča je bila jedno od najvećih upseta u posljednih nekoliko godina. “Prava” priča je počela tek na Sweet 16 kada su izbacili prvoplasirani Syracuse. Nitko im nije davao šanse, no Stevens je odlično vodio ekipu, a momci na terenu su odgovorili fanatičnom igrom. Izbacili su Syracuse i tako izborili prvi Elite 8 u povijesti škole. Nakon njih je slijedio Kansas, a zanimljivo u obje utakmice Butler je vodio na početku, no pred kraj drugog poluvremena uvijek su bili u zaostatku. Stevens je u oba slučaja odlično reagirao, zvao time out kada treba, smirio igrače i to se na kraju višestruko isplatilo.
Final Four im je donio Michigan i naravno nitko nije davao šanse Butleru za prolazak. Još jednom su iznenadili i sjajnom obranom stigli do borbe za titulu. Zanimljivo je da je Butler postao prva ekipa otkada se uvelo ograničenje napada koji je sve svoje protivnike na NCAA turniru ostavilo ispod 60 poena. Finale je bilo pravi spektakl. Duke i Coach K, protiv malenog Butlera. Na kraju je tragičar ispao Hayward koji je promašio prvo šut za vodstvo, a onda i trojku s polovice terena za pobjedu. Nažalost nisu uspjeli doći do naslova, no svejedno su bili prva priča ovog turnira. Butler je najmanja škola koja je došla do finala još od 1970. godine.
NCAA treneri ne mogu uspjeti u NBA
Dosta vrhunskih NCAA trenera se oprobalo u NBA ligi. Većina je neslavno završila. Pitino, Calipari i mnogi drugi nisu uspjeli. Velika je razlika između NCAA i NBA i nikako se na to nisu mogli priviknuti. U NBA ligi moraš prisvojiti potpuno drugačiji pristup igračima, sezona je puno duža, igra se skroz drugačija košarka. No, Stevens je sve te prepreke savladao bez problema. Boston mu je dao priliku 2013. godine i nisu pogriješili. Ainge je nevjerovatan u prepoznavanju talenta igrača i majstor tradeova, no mora mu se priznati i pogodio je i s trenerom.
Već u drugoj godini lansirao je Boston u playoff, a znamo i da su prošle godine igrali Finale Istoka. 2015. je završio kao 4. u poretku za trenera godine, a treba uzeti u obzir da je Boston bio 7. ekipa Istoka. Brad uvijek napravi najbolje iz onoga što ima, nikada se ne žali već se uvijek pokušava prilagoditi datoj situaciji. Zato je tako dobar trener. Zato je uspio i u NBA. Zato je najbolji trener Lige.
“Uvijek dajem do znanja igračima da radim isto koliko i oni”
Brad je pomnogočemu poseban trener. Prvenstveno je njegov odnos sa igračima. Stevensa nikada ne vidimo da viče uz aut liniju, uvijek izgleda smiren i samo razmišlja o iduće potezu. -“On promatra igru. Promatra igrače, njihove navike. I onda pokušava to iskoristit protiv njih.”- izjavio je Kobe za Stevensa. Poseban je i po tome što se za svaku utakmicu sezone posebno priprema. Niti jedan trener u Ligi ne priprema utakmicu toliko kao Stevens. Za svakog ima posebnu taktiku, uvijek igraju oni koji imaju najbolji matchup u datom trenutku. Zato je i uspio ove sezone bez najboljih igrača stići do Finala konferencije.
Stevens za sebe kaže da je velik radnik i da puno traži od igrača, no daje im do znanja da radi isto koliko i oni. -“Moj cilj je da pojednostavim njihov život. Kada uđemo na trening ne gubimo vrijeme, želim što prije ući i izaći iz dvorane. Zbog toga treba puno vremena za pripremu utakmica i treninga. Tako da igrači imaju taman dovoljno informacija… ne previše, ne premalo.”- izjavio je jednom prilikom Stevens.
Čarobni playoff
Dosta puta smo već pisali o ovogodišnje playoffu Bostona. Nitko nije očekivao ovakav rezultat, uzeći u obzir koliko povreda su imali. No, Stevens je baš u ovom playoffu pokazao koliko je dobar trener. Svaku utakmicu je posebno pripremio, uvijek je bio jasan gameplan. Koga se napada, kako se brani, kada treba šutirati. Sve je bilo jasno u svakom trenutku. Zato su i stigli ovako daleko. Zato su i toliko namučili Lebrona i Cavse.
Ono što se ističe je bila ključna utakmica protiv Sixersa. Utakmica broj 3, utakmica u kojoj je Boston otišao na nedostižnih 3-0. -“Morao sam se smijati. Samo je sve izvukao van. Iskoristio je agresivnost i mladost Sixersa protiv njih. Znao je da će agresivno izaći na svako dodavanje i znao je da će Horford ostati sam. On uspijeva gledati igru na jedan drugi način i raditi promjene u hodu. Zato je tako dobar trener.”- izjavio je Bryant za akciju kojom su pobijedili. To je stvar kod Stevensa, nikada ne možeš predvidjeti što će napraviti. Baynes je počeo šutirati trojke, Larkin je legitiman član rotacije, Smart sve manje i manje ima svoje “ispade” u napadu. Pretvorio je ovaj Boston u savršeni stroj, a možemo samo zamišljati što će napraviti iduće godine s kompletnom ekipom…
Leave a Reply