Strani treneri u srpskoj košarci!

screenshot

Piše: Vladimir Stanković, KOŠ magazin

Andrea Trinkijeri, italijanski trener, debitovaće ove subote na klupi Partizana protiv Mege kao prvi strani trener u 73-godišnjoj istoriji „crno-belih“. Odmah da kažem – nemam ništa protiv angažovanja inostranih stručnjaka, posebno ako imaju pristojan košarklaški pedigre, ali situacija je neobična: zemlja (Srbija) koja je rodonačelnik cenjene trenerske škole, koja je iznedrila na desetine sjajnih trenera, koja je iškolovala kadrove za najveće evropske ekipe (pa i NBA, ako ne zaboravimo da je Igor Kokoškov počeo u Srbiji) – uvozi trenera.

Situacija je takva kakva je. Naši najbolji aktivni treneri su van zemlje (samo uzgred, čudi me da se ni u jednoj špekulaciji oko novog trenera Partizana nije pojavilo ime Saše Đorđevića), iz nekada nepresušnog izvora poslednjih godina sve ređe izlaze trenerska imena sposobna da ispune zahteve naših vodećih klubova, i u takvoj situaciji odluka o izboru inostranog stručnjaka čini se logičnom.

Bojim se da će za budućnost srpske košarke nedostatak kvalitetnih trenera u domaćim klubovima biti najveći problem. Neko treba da traži, otkriva i sprema igrače, mladi treneri od nekoga treba da uče, a bojim se da jedna “klinika“, ma koliko kvalitetna,  godišnje nije dovoljna za potrebnu reprodukciju trenerskog kadra.

Da se vratim Trinkijeriju. On jeste prvi stranac u istoriji Partizana, ali ne i u srpskoj košarci. Komšije iz Crvene zvezde imale su (neuspešnu) epizodu sa Amerikancem Tomom Ludvigom 1997. Naš stalni saradnik, hroničar istorije „crveno-belih” Žarko Dapčević-Daba dostavio nam je podatak da je Ludvig debitovao u 5. kolu  1997. i na 12 utakmica ostvariuo 8 pobeda. Ostao je zapamćen po hokejašmkim izmenama, znao je da odjednom promeni i celu petorku. Nije ostavio nikakav trag. Strancem se može smatrati i Slovenac Zmago Sagadin, na klupi Zvezde u periodu 2002/2004, ali s obzirom na pripadnost istoj ili sličnoj trenerskoj filozfiji ne spada u klasične strance.

Pošto se niko nije rodio naučen, i naši treneri morali su od nekoga da uče, a to nas vraća u prve godine posle Drugog svetskog rata kada se košarka razvijala a „četiri sveca“  našeg basketa, Nebojša Popović, Bora Stanković, Raša Šaper i Aca Nikolić, pravili planove kako da brzo uče da bi  brže napredovali. Na inicijatiovu Nebojše Popovića već 1946. u Beograd je doveden Veselin Temkov, tada poznati bugarski igrač a kasnije istaknuti trener. Bio je pred kraj karijere, ali je za naše početnike bio od neprocenjive koristi. Nebojša ga je doveo na nekoliko nedelja tokom kojih su svi igrači Crvene zvezde izuzetno napredovali na taktičko-tehničkom planu. Posle Temkova dolazio je Mađar Ištvan Kamaraš. Ne zaboravimo, u prvim poratnim godinama najbolja košarka igrala se u istočno-evropskim zemljama.

Posle rezolucije Informbiroa 1948. prekinuta je saradnja sa stručnjacima iz zemalja istočnog bloka. Usledio je lagani zaokret prema zapadu. Za kvalifikacioni tuirnir u Nici od 3. do 8. januara 1950. pred Svetsko prvenstvo u Buenos Ajresu za selektora naše reprezentacije angažovan je francuski stručnjak Anri Hel. Ispunio je zadatak, naš tim je otišao na prvo Svetsko prvenstvo. Gostovanje Harlem Globtrotersa 1951. nije moglo da obogati znanje naših prvih trenera, ali je moglo da otvori oči za drugačiji pogled na košarku. Videli su vic u igri, ideju, pas iza leđa, dodavanje kroz noge, zakucavanje… Početkom pedesetih godina kurseve u Beogradu držao je Rober Bisnel, selektor  Francuske na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. na kojima su „trikolori“ osvojili srebrnu medalju. Dugo je važio za jednog od najboljih evropskih trenera. Ponekad ga je, kao demonstratoir, pratio Andre Bifie.

Aca Nikolić je brzo shvatio da dobar trener najviše uči od igrača. Priznavao je to i u poznim trenerskim godinama, kada je bio savetnik – ili kako je on voleo da kaže „pomoćnik“ – Tanjeviću, Maljkoviću i Obradoviću. Danas nema ni savetnika, a malo je i onih koji bi da budu savetovani.

Ključni momenat u razvoju Ace Nikolića i cele naše trenerske škole bio je Acin šestomesečni boravak u SAD 1963. Vratio se sa potpuno promenjenim shvatanjem košarke. Uskoro su usledile obavezne novembarske turneje reprezentacije po SAD. Istovremeno su učili i treneri i igrači. Uz Acu je stasao Ranko Žeravica, uz Ranka Mirko Novosel, iz njih čitava plejada sjajnih trenera.

Aca Nikolić, Bora Stanković i Boša Tanjević svojevremeno su košarci učili Italijane, sada je došlo vreme da jedan Italijan vodi srpski košarkaški tim. Vremena se menjaju…

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*