"Naljutio me Nikola Jokić"

Piše: Duško Miletković Souly

Kome je zabavno gledati Nikolu Jokića i njegove Nuggetse, neka si priskrbi bajpas ili dva. Barem. Zaboravite trenutni skor Denvera koji nakon jutrošnjeg poraza protiv Memphisa iznosi 9-2 jer tim igra kao prosječna NBA momčad i pola tih pobjeda ostvarili su uz eksploziju il’ moment nadahnuća pojedinca i jači dašak sreće, a ne uz neku famoznu igru.

Jokić je u posljednja četiri susreta u dubokoj rupi od 4.5 pokušaja iz igre po meču. Alibističko poimanje igre ovog raskošno plaćenog Somborca donekle je pokriveno varljivim američkim statistikama koje otprilike prepolovite. Odličan dodavač, solidan sreen-setter, u svim ostalim kategorijama ozbiljne košarke izgleda neozbiljno isto kao i njegove izjave kako će da poradi na tijelu preko ljeta. A možda je i poradio kojom tepsijom bureka, čašicom konjaka….

U navedena četiri susreta Jokić bilježi 5.7 poena, 8.2 skoka i 7.7 asistencija. Vrhuncem svega bio je jutrošnji performans protiv Memphisa gdje Nikola nije ispucao niti jednu loptu za cijelu tekmu sve do pokušaja pobjedničke trojke sa sirenom. Trojke koja nije ušla i barem imalo iskupila ovu ranojutarnju mrljinu na košarkaškom parketu koja je iznjedrila jednu od najgorih košarkaških predstava što zapazih u svom životu. A vidio sam ih podosta.

Jedva kondiciono spreman za 20 minuta igre, Jokić u biti nije napredovao u zadnje dvije godine. Nimalo. Igra na talenat, a u talenta kratke su noge. Neviđena jalovost i pasivnost, prenošenje odgovornosti na druge u situacijama otvorenih šuteva, samopouzdanje niže od depresije Mrtvog Mora – to ni u ležernijim varijantama Darka Miličića nisam zapazio. Možda je, u stvari, Jokić samo pandan Darku, njegova uspješnija verzija, ono što je Darko mogao biti.

Hype na hype drugari su Nikolica i Darkec, znaju se ti zemljaci dobro, a svi mi koji volimo NBA i dalje patimo jer ne čujemo i ne vidimo da, ako je Jokić ono najbolje u Americi što dolazi sa prostora bivše države – kukala nam jadna košarkaška majka…