Zašto Wolvsi nisu idealan tim za Šarića?

Piše: Emir Furulija, germanijak.hr

Dario Šarić više nije igrač Philadelphije. Baš kada je hrvatski reprezentativac povezao tri dobre utakmice i tako barem malo isprao gorak okus s početka sezone, dogodio se trade. Sixersi su njega i Roberta Covingtona, kao i pick druge runde drafta 2022. godine poslali u Minnesotu za Jimmyja Butlera i Justina Pattona. Tako će Šarić nakon nešto više od dvije sezone u Philadelphiji zaigrati za svoj drugi NBA klub, a sve hrvatske zaljubljenike u košarku zanima što ga čeka u Timberwolvesima.

Prije nego krenemo u analizu stanja u ‘Vukovima’ i pozicije koju će Šarić imati u novom klubu, potrebno je reći kako je potez Sixersa potpuno očekivan. Prije početka sezone svi smo Philadelphiju stavljaju u krug prvih izazivača za naslov pobjednika Istočne konferencije, ali prvih 10-ak utakmica je pokazalo kako Sixersi nisu još spremni za taj korak. Milwaukee, Toronto i Boston su pokazali više, ali razlika između te tri momčadi i Philadelphije nije toliko velika da je dolazak jednog od najželjenijih igrača lige ne bi smanjio. Doduše, Sixersi će sada imati problema s rotacijom jer će im nesumnjivo nedostajati igrača na krilnim pozicijama, ali Šarić i Covington su igrači koje klub ionako nije imao u dugoročnim planovima. Joel Embiid i Ben Simmons su nedodirljivi, baš kao i veteran JJ Redick, a klub je odlučio da će forsirati Markelle Fultza kako bi on dokazao da je s razlogom lani bio prvi pick drafta. Kako je na osnovu ulaska u sezonu bilo jasno da Philadelphia treba svježu krv, tako je logično bilo da Šarić i Covington budu ti koji će biti dostupni na trade. Pogotovo kada niti jedan od njih nije ušao u sezonu prema očekivanjima. A kada su u Minnesoti pristali dati Butlera bez da su od Sixersa dobili iti jedan pick prve runde, tada u Philadelphiji nije bilo dvojbe pristati na ovaj potez, posebno kada je objavljena vijest da je Butler spreman sa Sixersima potpisati dugoročni ugovor. Trojka za velike stvari je rođena.

No, Philadelphijom ćemo se baviti neki drugi put, a sada nam je puno zanimljivije vidjeti što čeka Šarića u Minnesoti. I odmah moramo reći kako ga ne čekaju dobre stvari. Dapače, dojma smo kako je otišao u jednu od najgorih momčadi u koju je mogao doći.

Prije svega treba naglasiti kako je Šarić sjajan sistemski igrač i nije ga bilo problem uklopiti u momčad Sixersa u kojoj je trener Brett Brown ugradio mnoge mehanizme igre te svim igračima stvorio uloge. Šarićeva je bila ta da borbenošću zatvara protivničke ‘četvorke’, pogađa otvorene šuteve koje su mu pripremali Simmons i Embiid te svojim najjačim oružjem, čitanjem igre i košarkaškim IQ-om, pridonosi tečnoj igri na obje strane parketa. Šarić nije atleta, barem ne za NBA pojmove, nema ni stabilan vanjski šut, te nije ni čvrst oslonac u obrani. Sve to se moglo sakriti u sistemu kojeg je Brown stvorio, a iz kojeg je Šarić izvukao dosta i u kojem je njegova uloga bila važna, pogotovo kada je igrao kako je igrao u drugom dijelu rookie sezone i praktično cijelu drugu sezonu. Upravo zbog tih sjajnih igara njegova pozicija unutar momčadi nije bila upitna ni nakon lošeg otvaranja ove sezone. No, sada se sve promijenilo.

Šarić dolazi u momčad koja je u napokon završenom ‘slučaju Butler’ pokazala svu disfunkcionalnost. Nevjerojatno je da je jedna NBA franšiza dopustila da, nakon što je jedan igrač zatražio trade, svi i dalje titraju oko tog igrača bez obzira na to da je on svoje glavne suigrače nazvao mekanim, vikao i psovao na GM-a kluba te diktirao kada će i koliko igrati. Vlasnik kluba Glen Taylor je stvar samo pogoršavao svojim izjavama, a trener Tom Thibodeau jednostavno nije želio prihvatiti da njegov ljubimac želi otići iz kluba. Odnosno, možda je bolje reći kako nije želio sebi priznati da je ‘izgubio svlačionicu’ te je jasno kako neće još dugo biti na klupi Minnesote. Možda će dočekati kraj sezone, ali ulazak u novu u Wolvesima teško, jako teško.

Jedino što Thibsa može spasiti, a to i on zna, je uspjeh ove sezone. I tu ne govorimo o nekom osvajanju naslova, pa čak ni o nastupu u NBA finalu, nego o ulasku u doigravanje i prolaska barem prve runde. S obzirom da su trenutno na 4-9 i da su ostali bez realno najvažnijeg igrača momčadi, to će biti dosta teško. No, Thibodeau će probati i zato je od početka priče o Butlerovoj želji za odlaskom inzistirao da u zamjenu dobije ‘gotove’ igrače.

I dobio ih je. No, pitanje je što će s njima. Covington će, vrlo vjerojatno, dobiti startnu ulogu, ali i to je upitno. A Šarića očekuje klupa. Naime, teško je očekivati da će Thibodeau svojeg ljubimca Taja Gibsona, koji trenutno starta na poziciji ‘četvorke’, gurnuti na klupu iako bi ovom 33-godišnjaku uloga s klupe u ovom stadiju karijere vjerojatno i najbolje odgovarala. No, Gibson Minnesoti donosi prijeko potrebnu čvrstinu pod obručem koju njihova najveća zvijezda Karl-Anthony Towns nema, a što je bio i jedan od razloga Butlerove želje za odlaskom. Gibson je sjajan rim protector, skakač i bloker, spreman ‘poginuti’ za svaku loptu, a kako je s Thibodeauom bio i u Chicagu, dobro je upoznat sa svim onim što od igrača traži trener Minnesote.

Namjerno nismo napisali ‘sa sistemom Minnesote’ jer tog sistema, kako smo rekli, nema. Wolvesi su prije dolaska Butlera igru bazirali na supertalentiranom Townsu i nešto manje talentiranom, ali i dalje odličnom Andrewu Wigginsu. Ni Thibsovi prethodnici, a ni on nisu napravili ništa da bi olakšali posao svojim zvijezdama, posebno Townsu koji praktično nije dobio niti jednu pravu akciju za sebe. Jedino što su Wolvesi uspjeli napraviti je dovesti Butlera, odnosno iskoristiti činjenicu da je Chicago krenuo u rebuilding pa nije trebao svojeg najboljeg igrača. A onda su uspjeli izgubiti tog igrača u nešto više od godine dana.

U takvom okruženju Šarić će se naći u situaciji da će do šuteva (i brojki) morati dolaziti van sistema, često i u samostalnim akcijama, a to mu baš i nije najbolja strana. Šarićev vanjski šut je stabilan samo kada dolazi iz otvorenih prilika, iz driblinga se ne možete pouzdati da će zabiti tricu, a jako velik broj njegovih ulazaka završava s protivničkom blokadom. Ako pretpostavimo da će Covington ući u petorku umjesto Butlera, ne zbog toga što je bolji igrač od Šarića nego što je bliži poziciji koju je Jimmy držao, onda će Šarić, kada se Wiggins oporavi, društvo u drugoj petorci imati u Derricku Roseu i rookieju Joshu Okogijeu. Osim njih Wolvesi baš i nemaju neke jake igrače na klupi, Šariću na ‘četvorci’ konkurira Anthony Tolliver, a na ‘petici’ je tu Gorgui Dieng koji nikako nije uspio opravdati skupi ugovor.

Hrvatski reprezentativac će svakako imati prostora i minuta, a vjerujemo kako će igrati u kombinaciji i s Townsom i s Gibsonom. Kako će reagirati kada mu playmaker više neće biti prilično nesebični Simmons već dosta slabiji Jeff Teague ili Rose, koji nikada nije bio izraženi asistent, ostaje za vidjeti. Nadamo se da se varamo, ali dojma smo kako su Wolvesi potpuno pogrešna sredina za njega. Sistemskim igračima treba sistem. Ova Minnesota ga nema.