Trla baba lan

Piše: Duško Miletković Souly

Vidim da su moje pisanije o Nikoli Jokiću pale na plodno tlo. Broj poruka i komentara, koji uglavnom izražavaju neslaganje s mojom interpretacijom igara somborske zvezdice, laska mi kao i čedan te uljudan ton kojim su napisane. Za manje upućene, pomno pratim Nikolu Jokića, volim ga ko rođenog i već treću sezonu trudim se pogledati njega i Nuggetse kad god mi vrijeme dopusti. Jedan od razloga za to jest i nada da će jednom neki momak sa područja bivše države da ponese neki NBA tim do naslova. Kao Dirk, kao glavni igrač momčadi.

Nada mi je sve tanja i manja jer još ni plejof Jokić nije donio svom Denveru, a ako se nešto bitnije ne promijeni, momčad iz Colorada i ove godine čeka teška bitka za doigravanje. Jutrošnji poraz kod kuće od Bucksa jest treći u nizu, drugi zaredom kod kuće, tako da je kristalno jasno da je momentum koji je Nuggetse vodio do skora 9-1 u prvih deset utakmica – potpuno iščezao.

Što se Jokića tiče, ne pratim baš najbolje šta regionalni mediji prenesu svom dobro informiranom narodu, ali pričam šta vidim i mogu da vam priznam da sam u zadnje tri Jokićeve tekme i ta tri poraza Denvera vidio znake jedinstvenog choke artista. Nikola još uvijek boluje od karijesa mliječnih zubića košarkaškog obrazovanja – ne djeluje ništa zrelije na parketu, još uvijek ima izljeve pasivnosti, još uvijek pravi glupe faulove, još uvijek naivno gubi lopte i još uvijek je zahvalnom metom svih onih koji ga napadnu na obruču.

Najveća zamjerka ide mu za ponašanje u ključnim momentima gustih susreta. Nakon opisane malokrvne predstave protiv Memphisa đe ga je Marc Gasol iškolio ka zadnjeg dripca (desi se), Nuggetsi su kući upisali poraz od jedva prosječnih Netsa. Jokićeve brojke u toj tekmi bile su Wiltovske (37 poena, 21 skok), ali u posljednjoj četvrtini ponovo vidno bez snage i – bez ubačaja iz igre. Vrhunac svega došao je u posljednjoj minuti kad je mladac Brooklyna na centru, Jarett Allen, inače sasma prosječnih fundamenata, nadskočio loše postavljenog i naivno zagrađenog Jokića i zakucao prek njega, a zatim je, u sljedećem napadu Denvera, iznudio izgubljenu loptu Jokića, njegovu šestu te večeri, i Netsi su odnijeli iznenađujuću pobjedu.

Sličan scenarij i jutros protiv Milwaukeeja. Protivnički centar odigrao je utakmicu sezone – isto kao Gasol, isto kao Allen i još mnogo njih koji će ispreskakati Somborca ove sezone. Brook Lopez je Nikolici zabio 28 poena, uključujući 8 (!) trojki, a Jokić je sa starim, lošim navikama, nastavio u posljednjoj četvrtini. Ponovo bez poena u posljednjoj dionici, ponovo gubi loptu u gustoj završnici, novi poraz Denvera.

Indikativno je da Nuggetsi igraju bolje bez Jokića na parketu. Zaostatak od 11 poena nakon 3 četvrtine, rezerve Denvera pretvorile su u 4 poena aktive. I onda se na parket vratio naš superstar na posljednjih pet i kusur minuta tekme i Denver je u tom periodu ubacio punih 5 poena, a primio 16. Jokićev +/- za 30 minuta na parketu iznosio je -17 i bio najgori na terenu. U sljedećoj tekmi čeka ga Houston i Clint Capela, defanzivni centar Raketa. Možda da se kladite na sjajnu napadačku večer i season-high mladog Švicarca?

Trebalo bi da prestanem malo da pratim NBA karavanu, jer mi je oko preveć urokljivo, ali ne mogu bez sumnje i ne podnosim nedostatak konstruktivne košarkaške kritike. Ona je neophodna. Ne mogu jer očekujem nešto više za te pare koje momak zarađuje, očekujem dodir istinskog genija, očekujem iskru u oku, energiju u pokretu, racionalno razmišljanje na parketu, a ne samo puke i suhe brojke, pohvale i floskule u vijestima.

Znate, malo sam se prešao s mojim Fantasy timom u kojem se nalazi i Nikola ove sezone. Jutros bi mi u timu mnogo više prijali jedan Željko Rebrača ili Petar Skansi, ali oni, eto, više nisu dostupni u današnjoj ponudi supestarova s ugovorima što broje devet dolarskih znamenki.