Hrvatska košarka je vjerovatno u najgorem stanju ikada. Reprezentacija je izgubila gotovo sve nade za plasman u Kinu, igrača nema, a drastične promjene će se morati dogoditi ukoliko se žele izvući iz ovoga. No, prije samo nekoliko godina se činilo kako je budućnost nevjerovatno svjetla. Hrvatski igrači su kao na traci išli u NBA Ligu, praktički golobradi, a danas se to pokazalo kao loša ideja.
Prvi je led probio Mario Hezonja, koji je bio 5. pick 2015. godine. Svoje prve tri godine u NBA je proveo u Orlandu. Tek je u drugoj polovici posljednje sezone dobio priliku za igru. Tada je čak i pokazao da pripada NBA ligi, a sve prije toga je bilo za zaborav. Igre u drugoj polovici sezone su mu donijele transfer u Knickse. Mlada, potentna ekipa s vrlo dobrim trenerom. Činilo se da je Maria napokon krenulo. No, Mario niti ove sezone ne pokazuje pretjerano dobre igre. Redovno igra preko 15 minuta, u posljednje vrijeme čak i u petorci, no trenutno je na 8 poena u prosjeku, iz igre šutira relativno loših 38%.
Najveći problem je što još uvijek nije ispravio neke boljke koje ga muče praktički oduvijek. Ponajviše u obrani. Prečesto “zaboravi” na svog igrača, te kasni u rotacijama. S druge strane ni u napadu ne može napraviti razliku. S takvim fizikalijama i dobrim šutem, Mario bi trebao pružati puno više.
Draft 2016.
Godina u kojoj je Hrvatska košarka “dominirala” na NBA draftu. Izabrana su čak četvorica igrača. Prvi je bio Dragan Bender koji je 4. pickom otišao u Sunse, zatim Žižić 23. pickom u Boston, a na kraju su Lakersi 32. pickom izabrali Zubca.
Bender se odmah otisnuo u NBA, praktički nakon samo jedne prave polusezone seniorske košarke u Maccabiu. Odmah se činilo da radi grešku, da se premlad otisnuo “preko bare”. U Sunsima je redovno dobijao prilku, no jednostavno se nije snašao. U napadu je prestatičan, jednostavno ne želi preuzeti odgovornost. Tada njegove najbolje karakteristike, pregled terena i šut uopće ne dolaze do izražaja. Prečesto propušta priliku za šut ili ulaz, pasivan je, dok je u obrani i dalje dosta mekan. Iako ima visinu centra, čak ga i četvorke znaju izgurati pod košem.
Ova sezona mu je uvjerljivo najgora u NBA karijeri. Igrao je u samo 7 utakmica, a dobio je mizernih 4,6 minuta u prosjeku. Ubacivao je zanemarivih 1,3 poena, te bilježio je 1,1 skok u prosjeku. Čini se da i je Kokoškov odustao od njega, jer Sunsi su objavili kako ne misle produživati ugovor s Benderom.
Godinu dana poslije Bendera u NBA se otisnuo i Ivica Zubac. On je također došao u ekipu u razvoju, Lakerse koji su taman te godine bili u svom prijelaznom periodu. Zublocka je prve sezone impresionirao sve u Los Angelesu. Prvo je u G-Ligi dominirao, te je dobio priliku i u prvoj ekipi. Imao je limitiranu minutažu, no gotovo uvijek je isporučivao dobre brojke. Sezonu je završio na prosjecima od 7,5 poena, 4,2 skoka, te gotovo 1 blokade u samo 16 minuta.
Činilo se kako su Lakersi dobili centra za budućnost, no već iduće godine se dogodio pad. Prvi dio sezone se nije naigrao, tek je u drugom mjesecu počeo redovno dobijati šansu na parketu. Prosjeci su mu se prepolovili, a Zubac je izgledao puno lošije na parketu nego u svojoj rookie sezoni. Da bi smo napokon došli i do ove sezone, koja je uvjerljivo najgora za Zubca. Stigao je Lebron, a još bitnije za Zubca stigao je i McGee. Lakersi već ove sezone ciljaju na playoff, a McGee igra košarku života. Bitno mu se smanjila minutaža, a u posljednjih 10 utakmica dobio je samo 3 minute protiv Sunsa.
Naposlijetku dolazi Ante Žižić. On se nije odmah otisnuo u NBA, već je prvo “prešao igricu” u ABA Ligi, da bi napolusezoni otišao u Daršafaku. Kako su Turci uložili jako puno u ekipu, nije jednostavno bilo dovoljno prilike za igru. Iako su ga birali Kelti, na kraju je završio u Cavsima u tradeu za Irvinga. Nažalost, opet se nije naigrao, jer Cavsi su bili jedni od glavnih favorita za Finale. Žiža je u limitiranoj minutaži pružao dobre igre. Dobro je surađivao s Jamesom i ostalima, bio je efikasan, no ipak ga je Lue rijetko koristio.
Ove godine se činilo kako bi mogao dobiti više minuta i prostora, no minutaža mu se nije previše povećala. Sa prosječnih 6,7 u prvoj sezoni je skočila na 9,2 u tekućoj sezoni. Ostale brojke su ostale manje-više iste, a Žiža se sada još i lakše povrijedio.
Po svemu sudeći, sva četvorica su se prerano otisnula u NBA ligu. Koja sezona više u Euroligi bi im sigurno koristila, ako ništa drugo imali bi više seniorskog iskustva. Igrači kao Dončić su rijetki, on i s 19 dominira, ali ipak iza sebe ima 2 ozbiljne sezone europske košarke. Da je Luka stigao s 19, bez tog iskustva sigurno ne bi pružao ovako dobre partije.
Leave a Reply