Dino o prvom terenu, pijanstvu…

kosmagazin

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Dino Rađa

Evo san prekjučer opet izaša na oni isti teren di je sve počelo. Prvi trening mi je još u glavi. Balun na rubu reketa i od njega finta livo, pa desni dvokorak sa brojanjen jedan, dva, i šut. Koja je muka to bilo u početku. Nikako uvatit dobar ritam. Odatle do ovoga izlaska dug je i težak put bija. Sladak ali vrlo zahtjevan.
Svaki igrač ima neki momenat u karijeri po kojemu ga ljudi znaju. Stojkova banana u finalu Kupa prvaka, Tonijevih sto trica protiv Amera u Bormiu, Draženovi penali u Barceloni. Meni su dva zakucavanja najdraža. Ono u Minhenu di smo time potvrdili titulu prvaka Europe, i drugo protiv Partizana u finalu prvenstva na Svetog Duju. Baš to zakucavanje mi je prolazilo kroz glavu dok san pokušava obuzdat emocije izlazeći na teren. Reakcija publike je sve rekla. Nikad se ona generacija neće zaboravit, a ja san bija samo jedan dio te najlipše priče. Kad doživiš ovako nešto u Splitu onda znaš da si uspija u životu. Najzajebanija sredina za odat priznanje definitivno. Izaša san iz dvorane punog srca, isto ka oni dan kad smo Partizana prigazili. Fala Splite, uvik san bija i uvik ću ostat tvoje dite.

Prvo pijanstvo

 Još dok smo bili kadeti Teča je slavija svoj 15-ti rođendan. Išli smo ekipa u “Labuda” proslavit. Ja odlučin vidit kako je to kad se veliki napiju. Čuja lola priča raznih pa odlučija provjerit.

Kako san bija tada pun velike pameti i iskustva popija san više od boce crnoga vina, i to čašu po čašu naiskap. Naravno onog najjeftinijeg. Jedno desetak minuti mi je bilo super. Veselje i zajebancija. Onda smo iz restorana otišli do Rive i seli na klupe. Odjedan put mi se zamračilo i počeja san rigat. Taman san malo doša k sebi kad mi kažu da ide zadnji bus. Trica, Brda-Lovrinac.

Ukrcan se unutra na jedvite jade. Vrti se u glavi i opet se izrigan u busu. Nekako izađen na pravu stanicu i do doma još par puta dušu na nos. Starci su tribali bit na vikendici pa se nisan zabrinjava. Međutim otvorin vrata i vidin svitlo. Otriznija san se u sekundi. Onako s vrata reka staroj da iden leć jer san večera na rođendanu i da nisan gladan. Srića da joj nisan priša blizu.

Cilu noć agonija. Prvo san izriga crno vino na žuti tapet. Pa pokuša oprat da se ne čuje, ali nikako. Onda kad san bija na izmaku snaga pokrija san fleku romanima i zaspa. Ujutro su starci išli vanka, a ja cilo jutro riba fleku. Tek san popodne materi reka da san povraća. Naravno od spize.

Ta me fleka pratila dugo godina. Nikako je maknit sa žutog tapeta. Svi ljudi koji su me vidili tu večer biće mislili: Jadna ti majka, šta će od tebe bit. A meni je to bila lekcija i po. Nikad u životu više nisan okusija vino. NIKAD. Povraća mi se kad ga pomirišen.

Patke
Tamo negdi 1974-5 godine za Uskrs donese stari s puta sestri i meni dvi male patke. Žute, slatke, taman su nan u naše male ruke stale. Ja 7-8 godina, a sestra 4-5. Na balkonu smo in napravili kuću od kartona. U stvari kartonska kutija bez krova. Tu smo in napravili za spavat, ist i pit. Donosili in salate i istraživali šta vole. Navečer bi se znali dizat iz kreveta ić gledat kako smišno spavaju sa glavon ispod krila.

Dolazi lito i patke već malo narasle, a sestra i ja ka svake godine na Brač u babe i dide. Naravno da su patke išle s nama. Tamo nan je dida jedan stari lavandin zakopa u zemlju i napravija bazen u vrtlu vikendice. Sestra i ja smo to čistili i minjali more svaki dan. Jer su se i patke tribale kupat u moru. Kad bi se išli kupat uvatija bi živih kozica rukama i odnija u bazen da se patke pomuče malo same uvatit za ručak. Znate ono u plićaku kad je vidiš, sa dva dlana polako sa dvi strane dok ti ne ostane u šakama. Nema toga danas ni blizu.

Tako smo mi njih pazili i mazili još cilo lito. Običaj je bija da se zadnji dan prid školu skupe braća i sestra (moja stara) sa svin unucima i cili dan s babon i didon prid vapor. Kako su patke već narasle velike, i nisu mogle baš živit u stanu, kažu oni da ćemo ih lipo ručat. Ja u suze, ne dan patke. Urlan i pokušavan ih branit. Aha. Moš mislit. Barba ih je uvatija i samo zavrnija vraton.

Mrzija san ga ka pasa ti dan. Nisan tija ništa obidvat, nego san cmizdrija cili dan. Negdi popodne ide vapor za Split, ja još u suzama, ali kako nisan ništa ija cili dan crkoh od gladi. Kaže stara – iman ti pohano i fetu kruva. Ja to progutan ka pelikan. Posli nego san izija pita stara – znaš li ti šta je ono bilo. Pohano kažen ja. Je, ali pohano od patke. Znači nije ni a stigla od patka reć, a ja san već izriga i pohano, i dušu, i opet proplaka sve do doma.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*