Košarkaška besmrtnost Spursa

Screenshot/NBA

Piše: Filip Zagrajski

Ne postoji ravnopravnija liga u smislu financija, raspodjele pickova, drafta i ostalih stvari nego li NBA. NBA je organizacija koja jednako svojim klubovima daje šansu da budu dobri. Tako da ne prolazi ona priča kao u nogometu kada veliki klubovi iz lige petice „preotimaju“ tinejdžere iz inferiornijih klubova ili kada nude precijenjene svote novaca za pojedine igrače ( zato postoji salary cap u NBA-u) koje su ne odbijaju. Stoga se NBA savršeno uklapa u paradigmu američke kulture u kojoj svi imaju jednake šanse za uspjeh. Iako realno nikad Memphis ili Utah neće biti veliko i popularno tržište kao NY, LA ili Boston. No i mala tržišta imaju prilike za svoje bljeskove (osim ako nemate debilnog GM-a kao Magic), pa je tako grad Coca-Cole-Atlanta koja je u košarkaškim pogledima vrlo ireleventan ostvarila čak 10 uzastopnih ulaska u o doigravanja(2008-2017).

Budimo iskren većinom su to bila izletavanja u ranim rundama doigravanja, no za grad poput Atlante je to veliki uspjeh. No ne samo u košarci, nego i u sportu općenito ne postoji niti jedna momčad koja je toliko konstantna kao San Antonio Spursi. Oni su ostvarili čak 21 uzastopno igranje u doigravanju i ove sezone imaju šansu izjednačiti NBA rekord od Syracuse Nationalsa odnosno Philadelphia 76ers po broju uzastopnih ulaska u doigravanje.

Šta to čini Spurse posebnima?

Unatoč nikad jačem zapadu u kojem se čak 14 ekipa bori za playoff, Spursi imaju vrlo dobre šanse izjednačiti taj rekord. Iako se prije nekoliko mjeseci taj ishod činio nemogući, jer je klub izgledao da će morati otići u reubilding nakon odlaska Parkera, Ginobilia, a situaciju je učinio delikantnom i glavna zvijezda Spursa Kawhi Leonard sa svojim prohtjevima odlaska u Lakerse. No legendarni Greg Popovich i GM Spurs R.C Bufford opet su izvukli as iz rukava i napravili trade u kojem su dobili DeMar DeRozana.

Kraj jedne ere?

Iako je bilo sumnji u ovaj trade, za sada se čini kao win-win situacija. No nije samo ovaj trade izvukao sezoni Spursa, već je Pop opet uspio „ od govana napraviti pitu“. Kada pogledate roster Spursa, na njemu se nalazi dva All-Star igrača DeMar DeRozan i LaMarcus Aldridge, iako potonji spada u rubni dio te kategorije. U rosteru se nalazi i još starosjedioc Patty Mills, uz uvijek prisutnu europsku družinu( Gasol, Bertans, Belinelli, Poeltl) bez koje očito Pop ne može.

Od ostalih igrača sa bitnijom minutažom još vrijedi spomenuti Forbesa, Whitea i Gaya. Realno i nije neki roster koji oduzima dah, pogotovo gledajući atletičnost, obrambene mogućnosti, godine, i mogućnost igranja više pozicija, stvari koje su ključne u današnjoj košarci. No Spursi zahvaljujući inteligenciji svojih igrača i dalje ostvaruju uspjehe usprkos navedenim limitima, te naravno već standardnim kretanjem lopte( iako i Aldridge i Derozan imaju prostora za svoje napadačke sekvence) i napadanjem pravog missmatcha. Popovich je žestok protivnik trica, iako ne želite biti na terenu kada im i to proradi (pitajte Jamesa 2014),  pa tako i njegova momčad poteže najmanje trica u ligi i drži postulate „staromodne“ košarke.

Pitanje je samo koliko će Popovich još moći izvlačiti maksimum iz svojih igrača i uveseljavati nas ljepotom košarke i priustnosti u doigravanju, jer vrijeme je opasan čimbenik koji ne ide na ruku Spursima, a i još teže se oduprijet modernim trendovima NBA lige. No zar se vrijedi kladiti protiv Popa ako ostane još koju godinu na klupi Spursa da neće opet naći neki eliksir mladosti za svoje igrače  i učiniti ekipu kompetentnom? Možemo im samo poželiti puno zdravlja i neka ova distanija i igra Spursa potraje što duže, unatoč staromodnom stilu jer znate onu nostalgičarsku „ prije je bilo bolje“.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*