Čovek zbog kog se reč ’’san’’ piše velikim slovom

Mandatory Copyright Notice: Copyright 1994 NBAE (Photo by Nathaniel S. Butler/NBAE via Getty Images)

Piše: Dragan Stojić

Svako od nas ima snove- nečiji se ostvare, nečiji ne. Po tom pitanju smo slični, nema mesta onoj  Tolstojevoj mudrosti o porodicama. Nasuprot svima, ili bar većini, postoji na ovoj planeti čovek kojem se ostvario san, a da ga uopšte nije snivao.  Hakeem Olajuwon, čovek zbog kog se reč ’’san’’ piše velikim slovom.

Na dan kad je 22 godine ranije slavuj iz Madrida, Placido Domingo, zapevao neku nepoznatu verziju Travijate, iz talasa Atlantika koji su zapljusnuli nigerijski Lagos, Neptun je hukom naredio da svetlost ugleda neko ko će talasati košarkaškom pozornicom ’’najakošarkaškije’ zemlje na svetu i stvarati najlepše melodije pod obručima.

Kako je tek rođeno dete bilo predodređeno za čudo, a takvi ljudi bez sreće ne koračaju kroz život- moralo je biti treće po redu u svojoj porodici. Treća sreća, zlatno dete, kao tri blokade u proseku za čelo večne liste i najsjajnije odličje u svetu sporta. Uz sve to i poreklo proizašlo iz ’’cementarske ’’ porodice, zacementiralo je ključ uspeha kojim će tridesetak godina kasnije junak naše priče otključati vrata basketaškog raja.

Prašnjavim zabitima Lagosa hiljade dečaka trčalo je za fudbalskom loptom, zakucavali su ’’bubamaru’’ u poderane mreže, pa je  mali Akim (kasnije će, kao veliki musliman,  dodati ’’H’’ na početku svog imena ) osetio samilost prema ispletenim nitima i odlučio je da ih brani.

Nosili su atlanski vetrovi na relaciji Amerika-Nigerija škripeći zvuk košarkaških parketa, huk s tribina posle zakucavanja Dr J-a, taktove Jabbarove ’’nebeske udice’’.

Nije imao tetku u Sjedinjenim Državama, pa ga je kao rođaka iz daleka ugostio univerzitet Houston 1981. Godine, a vreme je pokazalo da je Teksas bio pravo mesto na kom će iz dana u dan anonimni afrički revolveraš graditi karijeru teksaškog rendžera.

U najvećem gradu zapadnog dela SAD, tu gde najbolji istraživači NASA otkrivaju tajne svemira, Guy Lewis , košarkaški otac svih igrača na pomenutom koledžu  j od pedesetih godina XX veka, početkom pretposlednje decenije prethodnog milenijuma , konstruisao je super-letelicu sa inicijalima A.O. Lansiravši je u orbitu studentske košarke , već 1983. Godine je mogao sa zadovoljstvom  da posmatra njeno uzdizanje do zvanja Most outstanding player. Godinu dana kasnije vrsni centar poleteo je do mesta broj 1 na NBA draftu, s tim što selidbe iz grada nije bilo, pošto su Rakete iz dvorane Summit prigrlile crnu raketicu , koja im je deceniju kasnije omogućila da dostignu najvišu kotu profi basketa.

Dobrodošlicu novajliji pre svega je poželeo Ralph Sampson, ’’toranj’’ kom je bio potreban blizanac, a takvu čvrstinu i visinu imao je momak sa atlanske obale. U ’’orvelovskoj’’ godini  u najjaču svetsku ligu stigao je budući Veliki brat ove igre. U prvoj godini seniorske karijere je postao ’’braca’ među velikom braćom na all star smotri. Skinuo je mrak, reklo bi se žargonski!

Mali brat je 1986. godine dovezao Rakete do velikog finala, ali su Seltiksi iz Bostona bili prejaki  i srušili su uzdrmali su Tornjeve blizance. Junak naše priče je 1987. postao i deo idealnog tima lige, a to će u narednim sezonama biti česta pojava.

Čvrstina dvojca iz klupske konstrukcije popustila je posle selidbe Sampsona u San Francisko 1988. Godine, međutim, umesto da se sve sruši, Olajuwon je otvoren prostor za još veći napredak. Berlinski zid je već pao u trenutku kad je Toranj iz Lagosa  u martu 1990. protiv  Milwaukeea na sebe nazidao tablu sa zvanjem igrača sa magičnim ostvarenjem poznatim kao quadruple-double, trećim po redu u istoriji lige. Jeleni iz Wisconsina nisu imali dovoljno čvrste rogove, pa je Hakeem ostvario učinak od 18 poena , 16 uhvaćenih lopti, 10 asistencija i 11 blokada!!!

Kako je prošlo dosta vremena od momenta kad se rastao od čoveka koji ga je košarkaški vaspitavao, bio mu je preko potreban barem staratelj, a on se pojavio 1992. godine- zvao se Rudi Tomjanovič, njegovih dolaskom na mesto glavnog trenera počela je zlatno doba Teksašana.

Već u prvoj sezoni je kao Levi Strauss zategao platno zvano Houston Rockets, pa je najjača nit, Hakeem Olajuwon postao najbolji defanzivac u ligi, dok su ostali dobijali na debljini svoje neprobojnosti.

A, onda je usledilo probijanje u metafizički basket prostor.

Duga pozicija u regularnom delu sezone 1993/94. predstavljala je lansirnu rampu s koje će fijuknuti u play off, a Portland, Phoenix i Utah su samo nemo posmatrali prolazak Olajuwona i ostatka tima u finale.

U završnoj predstavi  je koš Knicksa nadletan mic po mic, sedam mlazeva je moralbiti ispušteno da bi Hakeem Robert Horry, Sam Cassell, Vernon Maxwell i kompanija ostavili četu Pata Rileya bez prstena, a Hakeem je poneo zvanje MVP lige, finala i naslov najboljeg odbrambenog igrača sezone, pošto je s uživanjem pojedena ekipa iz Velike jabuke, ujedno se Orao iz Nigerije osvetio Patriku Ewingu za poraz u NCAA finalu 10 godina ranije.

Martin Luter King je imao san, drugi crnac, pa još s drugog kontinenta je budan sanjao, a da se ne uspava podsetili su ga sugrađani postavivši bilbord s porukom ’’San je počeo ovde’’!

Da se ne bi pretvorio u košmar- najbolji među najboljima je nastavio u istom ritmu i u narednom šampionatu, ovoga puta mu je pomagao i drug iz studentskih dana,Clyde Drexler, pa ni mlada zvezda Orlanda, Shaquille O’Neal nije mogla da zasija dovoljno jako, tako da su Magični počišćeni u finalu 1995, Hakim je opet bio prvi u izboru za MVP finalne serije.

U celom karijernom lancu nedostajalo je olimpijsko ’zlato’’, da bi se san pisao velikim slovom u gradu Coka Cole je 1996.  novopečeni Amerikanac morao da nadvisi rivale iz evropskog Drim tima- Divac, Paspalj, Bodiroga  u dresu SR Jugoslavije su slomljeni u drugoj polovini meča za najsjajnije odličje i kolekcija je bila popunjena. Osećaj sličan onom kad se dočepate nedostajuće sličice za popunu albuma.

Pošto je san, pardon San, postao java više puta, narednih pet godina je veteran proveo u obuci regruta koji su ga nasledili u dresu Rocketsa. Na pedesetogodišnjicu lige izabran je među 50 najboljih u istoriji, pa je definitivno postao šerif.

Prva godina tekućeg veka označila je kraj Olajuwonove ere u najdražem dresu. Preselio se u Kanadu, a Toronto, grad hokeja, dobio je Waynea Gretzkog košarkaške igre. Jednocifren učinak u kolini ’’poeni’ bio je signal da je vreme za kačenje patika o klin.

Impozantna statistika karijere (21.8 poena, 11,1 skok, 3.1 blokada po meču), bila je više nego dovoljna da se pre 9 godina u Kući slavnih počne slaviti ime Hakeema Olajuwona. Čuvena 34 će biti večna inspiracija za naredne 34 generacije mladića s čijih usana će moći da se pročita- I LOVE THIS GAME.

 

 

 

 

 

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*