Preneseno sa: kosmagazin.com
Piše: Darko Dželetović
U intermecu između dva TV prenosa utakmica Martovskog ludila, u kafani mutne glave od piva pogledah ponovo Jokića, evo brojim polupripit na prste – pa skontah – već šesti put uživo. I shvatih konačno da je ove sezone napokon ušao u top 10 igrača lige, i da će biti prava perverzija ako ne bude barem u drugoj idealnoj petorci lige.
NBA igra je toliko usporila za njega da i onakav trom i brzinom tj. sporošću apsolutno neprilagođen događanjima na parketu oko sebe još uvijek dominira kad god je u igri. I to ne samo u napadu i asistiranjem drugima bez obzira što izgleda da će se srušiti svakog trena, i što mu treba cijela vječnost da se doguzelja s jedne strane igrališta na drugu. Svojim prisustvom, masom, čudesnom anticipacijom, grananjem rukama, iskustvom induciranom pažnjom pri kontaktu sa protivničkim igračem gdje mu više ne sviraju svaki kontakt (valjda i zbog All Star statusa) ali i pravovremenim izguravanjem po dvojice oko sebe pri defanzivnom skoku, Jokić postaje i odbrambeno adekvatan. U nekim momentima može da se kaže da i dominira u fazi odbrane, koliko god to kretenasto zvučalo.
Valjda ga se protivnički ofanzivni košarkaši uplaše kao nekog Šreka ili ogromnog trola za kojeg znaju da nema šanse da im izblokira šut, ali čistim svojim prisustvom, trapavošću gdje ih ovlaš okrzne utiče da ne pogode polaganje. Ili pak da promjene odluku u zadnjem momentu, po pravilu detrimentalno po sebe i po svoj tim ispod samog obruča na koji napadaju.
Na utakmici u Gardenu, Nikola je bez puno buke imao 21 poen, 17 skokova i “samo” 5 uspješnih dodavanja za 28 minuta, pri čemu je presjedio zadnju četvrtinu i po jer nije bilo potrebe da se vraća u igru. I iako se dosta i ispromašivao to je apsolutno palo u drugi plan, jer kad god je bio na parketu osjećalo se da se Nagetsi upravo zbog njega odvajaju na sigurnu razdaljinu.
Mada Ajzeja Tomas večeras nije ni igrao, razlika u kvalitetu ova dva tima je bila očigledna od prvog podbacivanja lopte. Bilo bi tako dobro da Nagetsi i u plejofu ovako nastave, mada su za ligu marketabilniji prangijaši tipa Hardena, Duranta nego neki spori bijelac koji nije pulen hillbilly Trampovaca.
A domaći Nikerbokersi? U pozorišnoj atmosferi Gardena ove godine malo je uzbuđenja, i na prste mogu da se izbroje. Osim ako se u uzbuđenja ne ubrajaju tajmauti kad se bacaju majice pa cika i vriska u MSG-u dostigne vrhunac, ili kad neki lik umalo promaši šut sa sredine terena za novi model Kia-e. Jadni navijači lokalnog tima više ni ne haju da li dobijaju ili gube, pa je svejedno da li Harden otčepi i napuni ih do balčaka ili pak Hezonja zalijepi LeBrona u zadnjoj sekundi. A umišljeni rok star gazda Džim Dolan ne jebe ni pet posto to šta ko misli o njemu dok šarmira koke koje sjede oko njega, i dok njegove kompanije Kejblvižn i MSG prave pare. Nema veze šta se dešava klupskom legitimitetu, što klub besciljno tumara godinama, bez obzira što igraju u samoproklamovanoj najfamoznijoj areni na svijetu. Slično je i sa hokejašima Rejndžersima. Bitno je da Dolan despotski vlada, pa je i večeras ispred mojih očiju naredio svojim gorilama da opet izbace iz sjedišta par redova ispred mene dva momčića sa godišnjim kartama koji su prošlog vikenda benigno noseći zelene majice pozivali Svetog Petija da zabrani ulaz Dolanu. Prava bahatost kapitaliste nad onima koji mu plate po $100 po utakmici kojim je prekucao i jednopartijske sisteme (mada se ni ovaj ovdje dvopartijski puno ne razlikuje).
Cijenim da ni GM Niksa Peri, a ni Mils vjerovatno neće još dugo, ako im puka sreća na lutriji u maju ne spasi guzice pa u junu donese Vilijamsona ili barem Bereta. Po Gardenu se pak priča da je Mils poltrončić par ekselans baš po Džimijevoj volji, pa i ako se kockice ne poslože na draftu i u julu se volšebno ne pojavi Kevin Durant takav poltron kao Mils bi mogao da preživi još koju sezonu kao predsjednik kluba. I da je on ustvari NY verzija Sema Hinkija koji je samožrtvom u “Procesu” preporodio filadelfijsku NBA franšizu.
Ja smatram, mada bih mu naplatio ovu ideju, da bi Džimi Dolan i Niksi procvjetali kad bi doveo ljude sa autoritetom na klupu kao Obradovića iz Istanbula, ili barem nekog kao Keni Etkinson koji evo ulazi u plejof sa Netsima i upravo kuca zadnji ekser u sezonu Lejkersa u Stejpls Centru. A meni, kao čovjeku koji otvoreno navija za svaki gostujući tim u Gardenu, osim za Lejkerse, nije mrsko da gledam ovako historijski raštimovane Nikse i na svoj način uživam. Čak štaviše, zabavno mi je na neki mračan način da su klovnovi kao DiAndre Džordan i Mičel Robinson najbolji igrači tima samo jer dobro zakucavaju, iako ama baš ništa drugo ne znaju da urade kako treba. A da raja među kojima sam i ja plaća harač Dolanu svaku utakmicu dok cijene ulaznica rastu svake godine, potpuno obrnuto proporcionalno kvalitetu tima.
Mazohizam, ludilo, šta li već?
Uzgred budi rečeno, Mičel Robinson je imao večeras jedno baš monstruozno zakucavanje koje će biti u top 10 poteza, ali godi spoznaja da mu je naš Jokić, mada nije priredio ništa spektakularno večeras, uzeo skalp.
Nikola je kao stvoren da bude antipod Amerima po FIBA pravilima gdje bi bio usidren u reketu u odbrani. Ili mi se tako čini? Ime mu ima starogrčko porijeklo i znači pobjednik, a pobjednici valjda pišu istoriju.
Nadam se da će je Nikola ispisati 15. septembra 2019. u jednoj dalekoj zemlji drugog sistema, ako već iz NBA marketinških razloga to ne bude moguće u junu ove godine u ovoj državi.
Leave a Reply