Izvor: Darko Dželetović, KOŠ magazin
U Portlandu je prošlog vikenda odigrana utakmica tradicionalnog Najki Hup Samita pa ne mogu da odolim da ne napišem koju riječ o onome što sam gledao u TV prenosu utakmice, a i na srednjoškolskom turniru u Kvinsu koji sam uživo gledao vikend prije toga. Čisto da se za par godina podsjetim da li sam imao dobro oko u prepoznavanju vrhunskog talenta momaka koji su igrali ove godine.
Izabranih 12, ne nužno najboljih igrača iz Amerike igraju svake godine u ovo doba protiv 12 izabranih iz ostatka svijeta na Hup Samitu, iako u pravilu dosta momaka iz internacionalnog tima već igra za američke srednje škole pod budnim okom koledž, ali i NBA skauta.
Ove godine su pobijedili Ameri 93:87 u tijesnoj utakmici u kojoj je, kao i svake godine, bilo dosta sebičnosti i soliranja zbog samopromocije statistikom, ali i sjajnih poteza, iskazivanja napadačkog talenta i sjajnih atletskih sposobnosti većine igrača oba tima.
Igrao je i naš Marko Pecarski u barem meni pomalo zastrašujućem crnom dresu sa natpisom ‘Serbia’ iznad broja 11 i iako nije dobio bog zna kakvu minutažu (najnižu od 12 igrača svog Tima Svijeta), nije se obrukao i u na kašičicu dodijeljenih mizernih 5 minuta uspio je pogoditi bez koske jednu trojku preko ruke protivnika s desnog krila pri isteku napada. Imao je i dva skoka i dva faula, jednom je i sam fauliran u pokušaju kontre i nažalost promašio slobodna bacanja, a imao i jedno kašnjenje u odbrambenoj rotaciji u prvom poluvremenu braneći post u 2-3 zoni s desne odbrambene “weak” strane nakon kojeg ga je kanadski trener Rena, pred čijim se očima ovaj propust desio, savjetovao s klupe i već na sljedećem prekidu povukao iz igre. Marin Sedlaček je sjedio tik do Kanađanina, ali to nije pomoglo Marku pa se najvjerovatnije zbog ovog odbrambenog propusta, ali i zbog već spomenutih promašenih slobodnih bacanja u drugom poluvremenu kad je izbedem iz igre, do kraja nije ponovo skidao. Gledajući ga na EP za mlade prošle godine jasno je da je talentovan, ali je veliko pitanje da li će sa relativno slabim fizikalijama za američke standarde, a i zbog nedobijanja šanse u Partizanu ikad biti uzet ozbiljnije u obzir od NBA timova. Možda je trebalo da krene putem svog oca, Koprivice juniora ili braće Petrušev? Ali i ovako evropska karijera bi trebalo da mu bude bolja nego očeva.
Od igrača prednje linije najimpresivniji na ovoj utakmici sa čak 7 blokiranih šuteva u nekih dvadesetak minuta bio je Džejms Vajzmen, kojeg smatraju za klona Dejvida Robinsona i proriču mu prvo mjesto u draftu 2020. Veoma je pokretan za svoju visinu, dobar skakač i agilnošću puno prijemčiviji srcima NBA skauta, obzirom na promjene u NBA stilu igre u ovoj GSW eri, od recimo DeAndre Ejtona ili sličnih igrača. Biće interesantno koliko će dominirati u NCAA igrajući u nejakoj AAC konferenciji za Penija Hardaveja na Memfisu naredne sezone i prosto ne mogu da se načudim da nije otišao na neki bolji koledž program.
Lično volim predviđati put u NBA zvijezde srednjoškolskim košarkaškim zvijezdama i imam jedan siguran tip, a da nije Vajzmen. Kad sam bio u tazbini na Floridi prije dvije godine prvi put sam gledao mrcinu Vernona Kerija koji je tada igrao u istoj školi s našim Balšom Koprivicom, i mada Keri nije igrao puno na ovoj Hup Samit utakmici mislim da će spojem brzine i snage, a i besprijekornom tehnikom na lou postu biti i dominantniji koledž igrač od Vajzmena.
Najviše zbog nemogućnosti da dođe do izražaja zbog Vernona Kerija, naš Koprivica je iz škole u Ft Loderdejlu i prešao nešto sjevernije u Orlando, i nakon Vindmer škole konačno završio u svojoj zadnjoj srednjoškolskoj sezoni u jednoj od najprestižnijih srednjih škola za košarku – Montverde Akademiji – koju je završio i Petrušev stariji prošle godine. Mada Balša nažalost nije bilo u izboru među internacionalcima na ovoj utakmici u Portlandu – gledajući ga na završnom turniru srednjih škola ovdje u Kvinsu pretprošlog vikenda mislim da izrasta u vrsnog centra i da će i on na Florida Stejtu od jeseni blistati, ako dobije šansu. A mogao bi, jer dvojica glavnih centara FSU-a iz ove netom završene sezone završavaju NCAA karijeru. U polufinalnoj utakmici koju sam gledao na ovom turniru u Krajst d King školi u konkurenciji nekoliko elitnih košarkaških škola Balša je, mada je napravio i nekoliko grešaka, bio dominantan nad visokim igračima pobjedničkog tima među kojima je bio i Robinson-Erl koji je igrao u startnoj petorci USA tima na ovogodišnjem Hup Samitu. S Koprivicom je ove godine na Montverdeu igrao i krilni igrač Nigerijac Ačiuva koji je prošlog vikenda odigrao veoma dobro na Hup Samitu za internacionalni tim i zbog nevjerovatnih fizikalija koje podsjećaju na Grik Frikove ima da bude odličan igrač.
Na ovom završnom turniru u Kvinsu briljirao je Australijanac Džoš Grin čiji tim je osvojio titulu i koji je evo sedam dana iza toga na Hup Samitu nažalost izgleda teže povrijedio rame.
U konkurenciji hajskul elitnih bekova jedan od najprespektivnijih igrača ove godine, a pokazalo se i po osvajanju MVP Hup Samita, je postao Koul Entoni, sin bivšeg UNLV Ranin Rebela i NBA igrača Grega Entonija, koji je još uvijek neodlučan koji koledž će pohađati na jesen. On je prošle godine prešao iz njujorške katoličke srednje škole Arčbišop Maloj na ruralnu Ouk Hil Akademiju bogu iza tregera u Virdžiniji, da bi se valjda potpuno posvetio košarci. Imao je loptu ubjedljivo najviše u svojim rukama na ovoj utakmici, bez sramežljivosti šutnuo čak 19 puta i definitivno u napadačkom dijelu igre već šije svog oca Grega koji je bio totalno drugačiji tip pleja, a Koul i bljedolikošću potpuno odudara od svog oca. Meni se lično od američkih bekova možda i više svidio Vendel Mor, koji će na Djuk i koji je fizički jači od većine bekova u ovom uzrastu i iako formacijski dvojka, ili možda i koledž trojka, odličan je u rukovanju s loptom. Očekujem da dostojno zamjeni Bereta i Rediša mada je stilom igre drugačiji od njih. Mor je bio najbrži u nekoliko kontri, i iako se čini da još uvijek ima Ben Simons sindrom i ne odlučuje se za šut spolja generalno je odigrao veoma racionalno i bez ikakvog straha da neprestano ulazi u reket među divove.
Dosta pozitivnih stvari sam čuo o Džastinu Moru koji će na Vilanovu, radovao se da ga konačno vidim, ali nažalost skoro da nije ni igrao. Vrlo impresivnim među američkom djecom mi se učinio i Tajris Meksi, energični kombo bek, koji će na Kentaki i igrom malo podsjeća i na DiErona Foksa. Ima sjajan prvi korak, ubacio je par floutera i imao jedan sjajan “and 1” par minuta prije kraja kad su mladi Amerikanci stizali prednost internacionalaca.
Odličnu utakmicu je takođe odigrao kao navijen plej Niko Menion, riđokosi sin bivšeg košarkaša Pejsa Meniona i neke bivše italijanske odbojkašice. On je bio je najefikasniji igrač čitave utakmice igrajući u Timu Svijeta i solidan je s obje ruke mada fizički pomalo inferioran prema crncima s kojima je bio u duelima. Njega su izostavili s konačnog spiska na pripremama USA Basketball U16 tima prije dvije godine pa je zaigrao za U16 reprezentaciju zemlje u kojoj je rođen – Italije – iz koje je su ga roditelji doveli u SAD kad je Pejs prestao igrati i kad je Niku Manionu bilo samo dvije godine. U žabarskom dresu je,postao lider tima na U16 EP-u, a pozvan je i u žabarski seniorski dres u jednom od nedavnih FIBA prozora, pa ne bi bilo iznenađenje da ga vidimo u Kini u grupi u paru s Belinelijem na parketu.
Nije mi promakao ni žilavi bek šuter Skoti Luis kojeg sam već nekoliko puta uživo gledao ovdje u Nju Džersiju na Reni srednjoj školi, i koji je čini se odličan odbrambeni igrač zbog dugih ruku, ali je još uvijek prilično sirov u napadu i mislim da će nestati u bespućima Floride među aligatorima.
Od ostalih na Hup Samitu niko vrijedan pomena, mada sam se igrom slučaja nakon turnira u Kvinsu rukovao sa Ajzejom Stjuartom, centrom američkog tima na Hup Samitu i glavnim igračem LaLumier srednje škole koji sa rasponom ruku Bizmaka Bijomba i nevjerovatnim fizikalijama ne može da “ne prođe” u perspektivi. Mogu reći da sam se zbog tolike ručerde osjećao kao predškolski dječačić pred ovim nevjerovatnim širokoramenim primjerkom (nad)ljudske vrste – kojem je tek 18 godina.
Evo i ja baš udavi… I samo da se zahvalim svoj šestorici od vas koji ste ovo pročitali do kraja! Imate pivu od mene ako ikad dođete u posjetu ovamo preko bare.
Tekst je super, svaka cast!