Zemlja koja ima ovakve kapitene i omladinu, ne treba da brine za svoju budućnost

FOSMedia

Preneseno sa: FOSMedia.me

Piše: Miloš Stijepović

“Blagota je dobio blagu povredu na meču sa Asvelom i u situaciji je da jednostavno mora još sedam dana da odmara. On je zbog toga odlučio da napravi jedan veliki ljudski i kapitenski potez, donio je odluku u dogovoru sa nama da damo šansu Jovanu Kljajiću. Uprkos tome što bi vjerovatno mogao da nakon tih sedam dana zaigra, smatrao je da je bolje da se pruži šansa mlađem saigraču”, saopštio je javnosti prije tri dana crnogorski selektor Zvezdan Mitrović, potvrdivši da će 17-godišnji biser biti na spisku putnika za Kinu.

‘Zemlja koja ima ovakvu omladinu, ne treba da brine za svoju budućnost”, mora da je pomislio Blagota Sekulić prije nego što je predao štafetu svom, gotovo 20 godina mlađem, sunarodniku.

Naš veteran je objasnio značenje pojma ”kapiten”. Umjesto da se zahvali ”crvenima” i štedi kako bi sačuvao tijelo i produžio svoju karijeru, Blagota je u napornim Fibinim prozorima uvijek bio tu da satima putuje, znoji se, guli koljena po parketima, ”gine” da svojoj zemlji omogući da vidi svijet i da svijet vidi nju. I kada je uspio u tome, proradile su emocije i nije ni pokušao da zaustavi suze radosnice u slavljeničkom zagrljaju sa svojim dugogodišnjim saborcem Bojanom Dubljevićem.

Blagota je 25. jula, sa svojih punih 37 ljeta na leđima, među prvim stigao na pripreme nacionalnog tima za istorijski nastup na Mundobasketu. Na konferenciji za medije je bio kratak, konkretan i odlučan, kao i uvijek:

”Motiva ne fali. Nadam se da će nas zaobići povrede, da će sve proći kako treba. Cilj je proći grupu. Ne možemo bilo šta da obećamo, već da se kao do sada borimo, trudimo i pružimo sve od sebe.”

Nažalost, Blagotu povreda nije zaobišla. Ništa strašno, ali nezgodno, dovoljno da ga spriječi da trenira onako kako je jedino umije – sa sto posto svojih mogućnosti. U takvoj situaciji naš centar je mjesto u avionu za Kinu, koje je žarko želio i za koje se lavovski borio, odlučio da ustupi Jovanu, nadi crnogorske košarke. Da mladom košarkašu priušti iskustvo za nezaborav. Kakav potez! Ljudski, nesebičan, riječju – KAPITENSKI!

s

”Nema riječi kojima bih izrazio zahvalnost kapitenu naše reprezentacije Blagoti Sekuliću. Kada su mi selektor i Blagota saopstili odluku da ću putovati u Kinu bio sam presrećan. Nadao sam se tome, priželjkivao, borio se i vrijedno trenirao, sanjao još od kvalifikacija. U tom trenutku moj san je postao stvarnost. ”Neka te ljudi pamte po dobru” – često su mi ponavljali moji roditelji. Danas sam ja u situaciji da osjetim dobro koje je učinjeno za mene. Nikada neću zaboraviti Blagotin poziv i njegove riječi, nadam se da ću i ja jednoga dana moći da uradim nešto slično. Takođe, moram da se zahvalim i selektoru Mitroviću na ukazanom povjerenju i šansi da to povjerenje i opravdam”, u bukvalno jednom dahu nam je ispričao Jovan, praktično na ulasku u avion za Kinu.

Logično, Jovanu nije mladost jedina preporuka. Blagota i selektor su ga na treninzima posmatrali izbliza i u njemu, pored bogomdanog talenta, prepoznali posvećenost, strast, košarkašku drskost i ”vic”. Sve one karakteristike koje 17-godišnji Podgoričanin isijava gdje god se pojavi: u onom istorijskom osvajanju medalje sa kadetskom selekcijom, na prestižnim kampovima, debiju u Evroligi kada je prvi kontakt sa loptom pretvorio u koš, ulasku na teren protiv Argentine na turniru u Lionu, gdje je prvu loptu koju je dotakao sproveo u koš iza linije 6,75m… I, nadasve, kult reprezentacije koji mu je duboko usađen.

”Prije tri godine sam se preselio u Gran Kanariju i tamo počeo da igram i učim. Idem u redovnu srednju školu, a prošle sezona sam trenirao i igrao sa juniorskim timom, EBA timom i prvim timom Gran Kanarije. Nekada sam se osjećao tako umornim, da mi se dešavalo da jedva sačekam vikend kada nemamo utakmice samo da bih se pošteno naspavao. Nije lako raditi radove iz tehničkog crtanja, učiti fiziku i matematiku, španski… ukupno 13 predmeta. Propustiti veliki broj časova zbog košarkaških obaveza, ali na kraju sve postići – kada se hoće, sve se može. Na juniorsko Evropsko prvenstvo sam kasnio jer sam morao završiti školske obaveze, hvala selektoru Vujačiću koji je imao razumijevanja. EP smo dobro počeli, ali je uslijedila povreda noge, koja nije bila velika, ali dovoljna da nas skrene sa puta bar na kratko i usmjeri ka borbi za opstanak, umjesto za medalju. Iz Grčke sam se vratio sa hematomom i bolovima u nogama, ali želja da se priključim reprezentaciji bila je jača od svega. Umora nema ili ga ne osjećam. Momci iz reprezentacije su me odlično prihvatili i svaki dan proveden sa njima mi daje posebnu energiju, snagu i volju da budem još bolji”, zrači Jovan dok govori o nacionalnom timu.

”Sanjajte i radite na svojim snovima i oni će postati java”, Jovanov je moto, misija, životni kredo.

”Često mi se ta misao mota po glavi. Kada sam prve godine došao u Gran Kanariju, sanjao sam da budem najbolji strijelac španskog kadetskog prvenstva i to mi se ostvarilo. Zatim mi je želja bila da zaigram za prvi tim i postao sam najmlađi debitant u istoriji Gran Kanarije. Sanjao sam da osvojim medalju sa crnogorskom reprezentacijom i to mi je pošlo za rukom. Kada mi je Nikola Vučević  bio mentor na ”all star” vikendu u Šarlotu, maštao sam da zaigram sa njim u timu sa državnim grbom. Sada sam tu sa njim i ostalim sjajnim momcima i košarkašima iz reprezentacije i imam novi san – da zaigram na Mundobasketu, da napravimo dobar rezultat i moj 18. rođendan proslavimo na najbolji mogući način”, kaže crnogorski talenat koji 11. septembra postaje punoljetan. Mi mu želimo da tada još uvijek bude u Kini sa reprezentacijom!

Blagotin amanet je ujedno i teško breme za momka koji je tek zagrebao površinu seniorske košarke. Veliki izazov i obaveza. Međutim, procijenio je kapiten, može Jovan to da iznese.

”Zemlja koja ima ovakvu omladinu, ne treba da brine za svoju budućnost.” Dodaćemo – ”i ovakve kapitene”!

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*