O bella ciao

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Goran Radonjić

Dongguan je jedan od gradova na jugu Kine osrednje veličine sa oko 8 miliona stanovnika, na 100 km daleko od Shenzhena u kojem su košarkaši odigrali prvi dio takmičenja. Ne tako davno, prije desetak godina, u ovom gradu počeli su da uzimaju maha kriminal, hazardne igre, prostitucija i sve je išlo suprotno od osnovnih opredjeljenja koja su prisutna u ovoj zemlji. Jednog dana je došla naredba da se tome stane u kraj, i za veoma kratko vrijeme (manje od mjesec dana) sve se promijenilo. Policije je morala da izvrši naredbu partije i kompletno su zbrisali sve ono što je bilo drugačije od osnovnih životnih opredjeljenja i istinskih životnih vrijednosti. Kada su mi ovo pričali malo mi je bilo neobično za povjerovati, a riječ “zbrisali” mi je nekako ostala u sjećanju. Danas je to veoma prijatan grad za život i mnogi biraju da baš tu žive. Veliki je prirastaj stanovništva, a u dijelovima grada se ištovremeno pravi i po dvadesetak 25-spratnica u ištom vremenu.

Nakon utakmice USA–Francuska, riječ “zbrisali” mi je ponovo došla u glavu i htio sam reći da su moji Francuzi “zbrisali” veliku Ameriku. U Kinu nije došla najbolja reprezentacija USA basketballa, izostali su mnogi asovi u timu dvojice odličnih stručnjaka. Gregg Popovich i Steve Kerr su doveli slabiju reprezentaciju, ali sa svim NBA igračima koja je bila visoka 201 cm u prosjeku i sa dovoljno iskustva, jer svi oni su poprilično sakupili NBA utaklmica. Prosjek od 26 godina dovoljno govori da su svi oni igrali već po nekoliko sezona u raznim NBA timovima.

Ne znam da li je termin “zbrisali” dovoljno ispravan, ali mnogi od prijatelja prije utakmice su me hrabrili i govorili o Indijanapolisu, ili Šampionatu svijeta u Japanu. Jedan od onih najuvjerljivijih je bio legendarni (pobjednik nad Amerikancima sa Prvenstva svijeta u Japanu 2006. godine), proslavljeni grčki reprezentrativac Giannakis, koji je objašnjavao zašto će Francuska da bude pobjednik. Mislio sam kako svi moji sagovornici žele da daju prijateljsku podršku timu i Federaciji, čiji sam i ja pripadnik. Mislio sam i sam da poštoje velike šanse, a onda na terenu se sve dešavalo po scenariju koji je obradovao sve ljubitelje košarke u dvorani.

Sjetite se šta je govorio trener Vincent Collet u svlačionici nakon nesretnog poraza protiv Australije. Uvjeravao je svoje igrače da su došli da naprave nešto veliko (jednog dana ću vam otkriti šta je tačno rekao), i da moraju da prihvate da su nakon odlične igre poraženi od odličnog tima koji je samo imao više sreće, i da moraju da vjeruju u sve ono što nose u sebi i zbog čega su došli u Kinu.

Kada ste čitali ono što vam je napisao odmah poslije utakmice odlični poznavalac prilika u košarkaškom svijetu Vlada Stanković, činilo vam se pomalo nestvarno da jedna ekipa odigra tako dobro kao što je to uradila Francuska. Ne treba vjerovati previše ni Vladi, a niti meni, jer smo mi zaljubljenici u ovaj naš čarobni sport pa vidimo sve košarkaškim očima i osjećamo onako kako nas košarkaško srce opredjeljuje, ali zato moramo vjerovati statističkim činjenicama. Amerikanci su šutirali 65 puta i pogodili 29, Francuzi su šutirali 2 puta manje, a pogodili jedan put više (USA 44,6% – FRA 47,6% uspješnosti ), od čega su 20 pokušali da pogode trojku i to učinili 7 puta (35%). Francuski igrači su imali jednu trojku više pogodjenu iz 3 pokušaja više (34,8%), ali on što je bilo najvažnije na utakmici je da su “Ameri” imali 28 skokova (9 u napadu i 19 u odbrani). NBA igrači su bili nadmašeni, i to ubjedljivo od strane francuskih atletski gradjenih skakača sa ukupno 44 skoka (13 ofanzivnih i 31 defanzivnih). Jedan od onih koji ih je istinski “zbrisao” je bio Rudy Gobert sa čak 16 skokova (od čega 7 ofanzivnih).

Prije utakmice igrač Indiana Pacersa, 213 cm visoki Myles Turner, je objavio podsmješljivu konstataciju vezano za Goberta, zvanično najboljeg defanzivnog igrača NBA, i to je samo još vise motivisalo da Rudy odigra svoju najbolju utakmicu u reprezentaciji Francuske i postigne 21 poen. Interesantno je da je promašio samo prvo od svojih 10 slobodnih bacanja i ostvario učinak od 36 indeksnih poena. U ovoj utakmici niti Turner, niti bilo koji drugi skakač nije postojao na terenu jer je Rudy dominirao pod obručevima.

Kada je Nando De Colo ušao na teren odmah se osjetilo da je spreman da svom bivšem treneru pokaže kako je pogriješio što mu nije dao istinsku šansu u vrijeme dvogodišnjeg boravka u San Antoniu. Nando je postigao 18 poena uz precizan šut (6–4 iz igre i sa 9 pogodjenih slobodnih bacanja iz 10 pokušaja). Kao i svi igrači, De Colo je bio presrećan nakon utakmice, a najdraža mu je bila čestitka Gregga Popovicha.

Izuzetan trener, jedan od najboljih na svijetu, petorostruki šampion NBA je još jednom nakon utakmice pokazao kako je veliki. Pružio je ruku kolegi Vincentu Colletu, a onda otišao na teren i svakom francuskom igraču čestitao. Zagrlio je sve NBA igrače iz francuskog tima, a na kraju je zagrlio i Nanda i dugo mu na uho govorio. Šta je rekao ne znam, ali znajući koliko je veliki siguran sam da je imao samo riječi hvale i podrške jednom od najboljih igrača Francuske. Kasnije na konferenciji za štampu Gregg Popovich je čestitao Francuskoj, a posebno je imao riječi hvale za taktiku trenera Vincenta Collea. Jutros na aerodromu kada smo pokazali dva video snimka konferencije Collet nije mogao da ostane ravnodušan. Na licu mu je bio osmijeh zadovoljstva jer je dobio ogromne komplimente od najvećeg, i to poraženog kolege.

Treći igrač koji je bitno obilježio ovu utakmicu je bio Evan Fournier (22 poena sa šutom od 21–9 i sa 14 indeksnih poena). Nikada do sada Evan nije iskazao toliko prodornosti u ulazima “jedan na jedan” i tako je rasturio američku odbranu. Pogadjao je trojke, ulazio duboko u reket, ostavljao prazan prostor suigraču 215 cm visokom Rudyju Gobertu, ili mu dodavao lopte kao na tanjiru. Nakon utakmice Evan Fournier je bio veoma radostan, ali nije zaboravio da “ohladi” suigrače pričom iz 2014. kada su Francuzi eliminisali domaćina i velikog favorita Španiju, i nakon toga slavili kao da su već postali prvaci svijeta (isto kao i Grci u Japanu). Evan je opomenuo suigrače da su nakon toga izgubili od Srbije 85–90 i morali su da se zadovolje kasnije osvojenom bronzanom medaljom.

Trener Collet je vjerovao u igrača kojeg je trenirao u Strasbourgu prije nego što je otišao u NBA, i ovaj put je Frank Ntilikina bio na terenu 25 minuta. Postigao je 11 poena od čega trojku za izjednačenje kada su se Amerikanci odvojili na 7 poena razlike (72–65), a uz to je igrao odlično odbranu. Zajedno sa Andrewom Albicijem je upotpunosti zaustavio do tada najboljeg USA strijelca Kembu Walkera (14,6 poena u dosadašnjim utakmicama na Mundijalu) koji je postigao samo 3 poena. Svi koji su ulazili u igru su dali svoj maksimum, pa čak i upravo opravljeni Louis Labeyrie. Kada smo već kod statističkih podataka, najbolja slika stanja na utakmici je bio ukupni indeks učinaka ekipa (USA 75 – Francuska 102), makar je rezultat od 10 poena razlike (79-89) nebitan jer je donio ono što je puno važnije.

Ako su Francuzi zaustavili ostale igrače, i posebno Walkera, nisu uspjeli da zadrže istinskog asa Donovana Mitchella. Mladi budući star Utah Jazza je postigao 29 poena, ali je promašio 2 od posljednja tri slobodna bacanja. Amerikanci nisu imali podršku “objektivne kineske publike” (kako bi kod nas kazali) jer je odlična igra Francuza preokrenula one koji su bili neutralni posmatrači ove izuzetno važne utakmice.

Francuska se plasirala u polufinale Svjetskog prvenstva isto kao i 2014. godine, ali sada sa puno većim iskustvom. Plasman medju 4 najbolje ekipe svijeta, gdje se nalaze dvije evropske ekipe (uz Australiju i Argentinu) donio je svima njima i plasman na Olimpijske igre (po dva tima iz Evrope i Amerike). Tamo su već plasirani i USA, Nigerija (predstavnik Afrike), Iran (najbolji tim iz Azije) i Japan (organizator), dok će ostali morati da prodju kroz predolimpijske turnire.

Interesantno je kazati da su Amerikanci bili samouvjereni da će da pobjede u susretu sa Francuskom. Oni su spakovali sav svoj prtljag unaprijed, i bili spremni da odmah iz dvorane idu na aerodrom i da nastave put u Peking specijalnim za USA tim naručenim avionom. Umjesto puta u Peking i zamišljenog odmora prije polufinalnih utakmica, NBA igrači će morati danas na megdan razočaranim košarkašima Srbije (možda je to baš dobra prilika da se dobrom igrom naši iskupe za slabu igru protiv Španije i Argentine).

Jutros su sa aerodroma iz Shenzhena poletile u istom čarteru ekipe koje ce sutra u Pekingu igrati polufinale, Argentina i Francuska. Argentinci su sa nevjericom gledali u prtljag francuske ekipe. Oni su imali uglavnom po dvije torbe, dok su igrači Francuske imali po dvije torbe plus sav materijal potreban za medicinski staf, za fizilku pripremu. I ja sam se iznenadio kada sam upitao koliko je ukupno težak prtljag francuske ekipe, a dobio odgovor: za mene nevjerovatnih 1.480 kg. Istina je da je u ekipi Argentine ukupno 23 člana, dok u francuskom timu ima 31 član ekipe, i uz to predsjednik Federacije i direktor medjunarodnih odnosa (ukupno 33 čovjeka).

Igrači oba tima su se pozdravili (treba napomenuti da se mnogi veoma dobro poznaju, a i prije dolaska u Kinu na turniru u Lyonu su na prijateljskom turniru igrali oba ova tima uz Crnu Goru i Brazil). Najprisniji razgovor su vodili Laurent Foirest i Louis Scola, nekadašnji suigrači iz španskog Taugresa. Odlični trener “gaučosa” Sergio Hernandez nije krio zadovoljstvo zbog plasmana u polufinale, i još jednom je zahvaljivao Francuskoj košarkaškoj federaciji na pozivu za turniru u Lyonu jer su se na tim utakmicama veoma dobro adaptirali na evropski stil košarke, bez obzira što su izgubili od Francuske sa velikih 19 poena razlike (58–77).

Putovanja (koja u Kini nisu lagana) su zamorna za igrače. Čarter letovi su organizovani sa polijetanjem u 9,00 ili 11,30 što zahtijeva da se igrači nakon utakmice moraju da probude veoma rano i praktično neispavani da krenu na sljedeću destinaciju. Francuska Federacije je kupila dodatnih 15 karata za igrače za kasniji let nakon utakmice protiv Australije, samo da bi igrači imali što optimalnije uslove za odmor i za takmičenje.

U avionu niko više nije pominjao utakmicu sa Amerikancima, i trenerski staf je vrijedno pripremao analizu utakmice Argentine sa jednim od glavnih favorita ovog prvenstva (Srbija). Vincent Collet je rekao da veoma dobro zna kako su Argentinci nadmudrili igrače iz Srbije i da će pripremiti drugačiju taktiku koja će da donese uspjeh. Koja će to taktika da bude, teško je kazati u ovom trenutku, ali već u petak je na programu polufialna utakmica pa će sve da bude jasno. Oni koji bolje poznaju košarku kažu da je najviši argentinski igrač Marcos Delia sa 206 cm nedovoljno visok da se nosi sa francuskim centrima. Francuska odbrana mora da bude jača od srpske ukoliko ne žele da prime 54 poena za poluvrijeme, a posebno ukoliko žele da osujete odličnu igru jednog od najbolji play igrača svijeta. Facundo Campazzo je i u Real Madridu pokazao svoje kvalitete (protiv Srbije 18 poena i 12 dodavanja).

Na kraju, još jednom da ponovimo da su Francuzi iznenadjeni što neće igrati polufinale protiv Srbije, kako su mnogi projektovali prije početka prvenstva. Ostaje im utakmica “osvete” protiv onih koji su nadigrali sportske prijatelje iz Srbije. Iskustvo Srbije će za Francuze da bude odlučujuće u pripremi utakmice, jer su nekadašnji prvaci svijeta (Argentina) pokazali kako i koliko su opasni. Francuzi već imaju zamisli kako da izmuče iskusnog i vremešnog Louisa Scolu (39 godina i 17,8 poena od početka ovog Prvenstva svijeta). Već znaju kako će da spriječe čarobna dodavanja onižeg Campazza.

Nakon istorijske pobjede nad USA (prve u istoriji francuske košarke na zvaničnim takmičenjima) i plasmanom u Tokio, svi su bili razdragani. U svlačionici se orila muzika poznate italijsnke canzzone: “Ciao bella, ciao, ciao, ciao” aludirajući na izostanak USA tima iz polufinalnih borbi. Posebno hladne glave su bili trener Collet i jedan od najboljih igrača na ovom Worl Cupu Evan Fournier. Da li će se ponoviti ista pjesma teško je kazati, ali mi je čovjek kojeg ljubitelji košarke u Beogradu dobro poznaju, dr Serge Petuya (čovjek koji je pjevao “Marseillaise” uživo kada je izostalo ozvučenje na prijateljskoj utakmici u avgustu 2015. godine) rekao da je pripremio i čuvenu pjesmu “Ne plači Argentino”. Nikad se ne zna šta će dobro da se desi…

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*