Kako se raspršio francuski san

Preneseno sa: kosmagazin.com

Piše: Goran Radonjić

Francuska nije ostvarila najveći uspjeh na svjetskim prvenstvima i nije se plasirala u finale. Sve se završilo u susretu sa Argentinom, a najveći krivci za to su “gaučosi” koji su još jednom potvrdili izvanredno košarkaško znanje. Igrali su čak bolje nego protiv Srbije i pokazalo se još jednom po onoj staroj da “boj ne bije svijetlo oružje”, a ono što odlucčuje – srce junačko, kod Argentinaca je bilo odlučujuće.

Utakmica je započela sa vođstvom Francuza od dva poena, i samo još jednom su imali prednost 23–24, svo ostalo vrijeme predstavnici južnoameričke košarke su igrali bolje i iz minuta u minut su potvrđivali svoje košarkaške vrijednosti. Puno niža ekipa (najviši igrač 206cm) ali zato puno viša u skoku, puno agresivnija, puno prodornija, puno stabilnija… je pokazala kako se srcem igra za svoju nacionalnu reprezentaciju. Sva optimistička razmišljanja u korist Francuske su se raspršila na terenu, jer je ekipa koju je odlično vodio iskusni trener Sergo Hernandez fenomenalnom taktikom došla do važne pobjede i još jednog plasmana u finale Svjetskog prvenstva. Trener Argentine je insistirao na odličnoj odbrani i velikoj ofanzivi, pa nije ni čudo što je takav način igra u potpunosti dezorijentisao igrače Francuske.

Ekipa Argentine je sastavljena od 8 igrača koji igraju u španskim klubovima, trojicom koji nastupaju u argentinskim klubovima i tu je još Louis Scola koje je nastupao u Ajkulama iz Šangaja (Shanghai Sharks). Svi oni su imali dovoljno iskustva i želje da sprovedu zamisli svog trenera, a onda su koristili zbunjenost protivnika da ostvare ono što nisu učinili od 2002. godine. Razlika je u tome što će ovaj put u finalu da imaju za proitivnika neugodnu Španiju, dok su u Indijanapolisu položili oružje protiv fenomenalne reprezentacije Jugoslavije. Teško je kazati da li će Argentinci da osvoje drugu titulu nakon 69 godina, ali je sigurno da su kvalitetom igre (i velikim pobjedama protiv Srbije i Francuske) obilježili ovaj Mundijal.

Za razliku od francuskih igrača, kod njih je sve funkcionisalo kako treba. U ekipi nema niti jedan NBA igrač, ali su svi pokazali šta to znači borba za svoj tim, za svoju zemlju (što je kod Francuza ovaj put izostalo i bilo drugačije nego u svim ostalim utakmicama). Najbolji među svim igračima na terenu je bio najstariji Louis Scola (koji je u aprilu napunio 39 godina, a još uvijek igra kao mladić – bio je kao francusko vino, što starije to bolje). Postigao je 28 poena, imao šut 17–8 i napravio je izuzetno veliki broj skokva (čak 13) i nadskakao sve visoke francuske igrače. Argentinci su imali 41 skok, a njihovi protivnici 5 manje, od čega je bilo čak 14 ofanzivnih. Facundo Campazzo je i ovaj put držao sve u svojim rukama. Dirigovao je na najbolji način, borio se za svaku loptu i na kraju imao 12 poena i 6 dodavanja, a igrač Real Madrida Gabriel Deck je još jednom potvrdio svoj prosjek na Šampionatu sa 13 poena.

Taktika Hernandeza je bila jasna, agresivnost i spriječiti dodavanja najvišem igraču u francuskom timu, i u tome su u potpunosti uspjeli. Rudy Gobert u prvom poluvremenu nije pokušao da šutira niti jedan put. Agresivna odbrana (ili slab dan Francuza, ili umor od naporne utakmice protiv Amerikanaca ili…) su donijeli veoma slab šut od 39%, a posebno slabo su šutirali trojke (31 – 7, 22%). U dosadašnjem dijelu Prvenstva Francuzi su imali prosjek od 52,4% uspjesnih šuteva, pa je stoga veliko iznenađenje tako niska uspješnost bacanja na koš. Mnogi su govorili o umoru, ali samo 13 pogodaka iz 25 pokušaja sa slobodnih bacanja pokazuje totalnu nemoć tima koji je brilijantno pobjedio Amerikance (tada su završili utakmicu u furioznom stilu sa 24–7 u posljednjih 4 minuta).

U francuskoj ekipi ništa nije fucionisalo kako treba, svi su igrali slabo i potuno drugačije nego u dosadašnjem dijelu takmičenja. Samo su Evan Fournier (16 poena uz šut 17–6) i najmlađi u timu 21-godisnji Frank Ntilikina bili efikasniji (16 poena uz šut 12–7). Rudy Gobert je totalno podbacio,  a Nicolas Batum nije bio ništa bolji i postigao je samo 3 poena za 29 minuta uz šut 6–1. Ekipa je napravila samo 11 dodavanja, a jedino sa čim bi se mogli pohvaliti Francuzi je neveliki broj izgubljenih lopti (11).

Nakon utakmice tuga je bila očita među igračima i stručnim štabom “trikolora”. San da postanu svjetski prvaci se raspršio. Svi su bili srećni jer je ostvaren odlazak na Olimpijske igre, a bronzana medalja bi mogla da bude utjeha. Francuzi su osvojili bronzu i na prethodnom Prvenstvu u Španiji, kada su bili bolji od Litvanije. Sinoć nakon utakmice sam se sjetio šta mi je popularni Muta Nikolić kazao prije polufinalne utakmice u Španiji. Francuska je pobjedila u grupi u Grenadi, a prije utakmice Nikolić mi je rekao: “Nemoj da se brineš, Srbija će pobjediti jer nikada na jednom prvenstvu jedna ekipa nije izgubila dva puta od istog protivnika”. U Španiji je Srbija bila bolja u polufinalu od Francuske 90–85. Tako bih želio da se to predviđanje ili konstatacija Nikolića i ovaj put ostvari, i da se Francuzi vrate sa bronzanom medaljom kući.