Napad nostalgije

NBA Liga je počela baš u zabavnom tonu. Očekivanja su bila velika, ljeto je bilo burno, a zasada smo dobili sve što smo mogli poželjeti. Pojedine utakmice već su postale “ikonske”, kao npr. duel Dončića i Lebrona. Moram priznati, na neki način dobio sam i “napad” nostalgije. Prvenstveno zbog Edina i Koleta koji su se vratili na komentatorska mjesta. Ovaj puta nije OBN, već Arena Sport, ali to nikada nije bilo ni bitno. Sjećanja na njihova prenošenja NBA utakmica u kasne sate, uz neponovljive komentare, su se vratila. Još i više kada pogledamo igre dvojice igrača koji su baš u to vrijeme dominirali.

Derrick Rose i Dwight Howard u godinama Edina i Koleta na OBN-u bili su na svom vrhuncu. Pružali su najbolje partije karijere, Howard je bio neprikosnoveni najbolji centar Lige, a Rose je izabran za najmlađeg MVP-a u povijesti Lige. Nažalost, obojica su proživjela kalvariju u međuvremenu. Povrede su učinile svoje, a u pojednim trenutcima činilo se kako su im karijere gotove. Rose je nakon Knicksa dugo vremena tražio angažman, probao je u Cavsima, nije išlo. Tek je u Wolvesima uspio uspostaviti ravnotežu. Howard je pak igra u nekoliko ekipa nakon Magica, a niti u jednoj nije bio ni blizu onog Supermana s početka karijere. Praktički je otjeran iz redom, Lakersa (prvi puta), Hawksa, Hornetsa, a na kraju i Wizardsa za koje gotovo da nije niti igrao.

Karijere su im bile u definitivnoj silaznoj putanji, ali ova sezona to mijenja. Rose je već prošle sezone započeo povratak. Odigrao je fantastičnu sezonu za Wolvese koju je okrunio i ponajboljom utakmicom karijere.

On je najlepša priča u NBA u 2018. godini!

Takve brojke nije imao još od dana iz Bullsa, a i ono bitnije napokon je bio zdrav. Koliko toliko, jer opet je propustio 30ak utakmica. Ove sezone odlučio se opet za promjenu ekipe. Pozvali su ga Pistonsi, a Derrick je na vrijeme shvatio kakva ga prilika čeka. Pistonsi već duže vrijeme “kubure” s pozicijom playmakera. Reggie Jackson proteklih sezona jednostavno ne izgleda kao materijal za prvog playa jedne NBA ekipa, a i više je po operacijskim stolovima nego na terenu. Zamjena, Ish Smith je otišao, te su vrata bila širom otvorena za Rosea. Počeo je sezonu ulazeći s klupe, a trenutno je na prosjeku od 20,8 poena, uz 6,3 asista u samo 25 minuta provedenih na parketu. Prije samog početka sezone, Roseov trener je izjavio kako Derrick jako dugo vremena nije bio ovako spreman. Ušao je potpuno fokusiran u ovu sezonu, povrede su iza njega, a u pojedinim mometnima (koji su sada puno češći nego prošlih sezona) Rose podsjeća na Rosea iz dana Bullsa.

Dwight Howard je posebna priča. Imao je i on problema s povredama, no možemo reći da je njega zapravo pregazilo vrijeme. Odlschool centara kao što je on ostalo je vrlo malo, svi su prešli na šutiranje trojke i njegova igra u reketu proglašena je neefikasnom. Tim tvrdnjama defitnitivno nije pomogao ni Howard svojim glupostima, nezalaganjem, netreniranjem i ostalim “izvan nastavnim aktivnostima”. Povrede su ga također stigle, u čemu je ta nepripremljenost imala veliki utjecaj. Posljednje tri ekipe u kojima je igrao jedva su čekale da ga se riješe, a da nije bilo nesretne povrede Boogie Cousinsa, sada vjerovatno ne bi pisali o Howardu. Barem ne u ovom kontekstu. Prije potpisa za Lakerse, uprava i treneri htjeli su se uvjeriti da su ranije navedeni dani iza Howarda, te da ponovno ozbiljno pristupa treningu i utakmicama. Dobio je zeleno svjetlo, a uprava je imala pravo. Howard igra najbolju košarku u posljednjih nekoliko godina, a baš kao i Rose sve češće podsjeća na Supermana iz dana Orlando Magica. Naravno, nije biti blizu te razine, no povremeni bljeskovi, pogotovo u obrani odlični su znaci napretka. Dwight izgleda jako dobro na parketu, puno je pokretniji nego prošlih sezona, volja za obranom gotovo da nikada nije bila jača i Lakersi su efektno riješili svoje probleme u centarskoj liniji.

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*