Bobi i Dončić – samo na srpskom!

Piše: Darko Džaletović, KOŠ magazin

Ostadoh impresioniran slušajući Dončića u Medison Skver Gardenu kako se prebacuje sa španskog jezika, na kojem zvuči kao da mu je maternji, na engleski u kojem je napredovao, pa na slovenački – bez po muke. Nisam mogao da se ne zapitam da li i na našem jeziku odreaguje isto tako brzo kao pri ostala tri. A novinarski plašt koji ga je nakon utakmice prekrio kao da je bio programiran da dva postavljena pitanja za redom upućena Luki ne budu na istom jeziku.

Ne stigoh u masi ništa da ga upitam, ali mi Bobi Marjanović potvrdi da privatno njih dvojica pričaju samo na srpskom.

Kako Dončić šalta najmanje četiri jezika bez izakakvih problema, čisto da sve bude u skladu s posebnošću ovog momka, očekujem uskoro i neki njegov ‘quadruple double’. Nije ga u NBA bilo evo već više od četvrt vijeka, a zadnji se desio pet godina prije nego što je Luka i rođen, kada je “Admiral” Robinson u februaru ’94 protiv Pistonsa imao 34 poena i po 10 skokova, asistencija i blokiranih šuteva. Dončić na parketu sve radi nekako usporeno, ali ultra-produktivno, a čovjeka pridobije i svojom skromnošću kad sam čuo da novinarki iz Slovenije nakon utakmice reče, i to sasvim uvjerljivo, da mu ovaj triple-dabl (31 p, 10 s, 11 a) u “Meki košarke” ne znači ama baš ništa jer su njegovi Mevsi izgubili utakmicu.

Dončić je ubacio tri uzastopne trojke pri samom kraju treće četvrtine i natjerao i egocentričnog Spajka Lija u najdrečavijem odijelu u dvorani da ustane sa svoje stolice u prvom redu i u nevjerici se uhvati za glavu. Baš kao 90-ih kad je “Knicks Killer” Redži Miler maltretirao Njujorčane. Markus Moris je trojkom preko ruke na kraju utakmice produžio patnju svom treneru Fizdejlu, kome se bez obzira na tijesnu pobjedu stolica nastavlja tresti najmanje 9 stepeni po Rihteru.

Porzingis je toliko izvrijeđan da mi ga je, valjda što ni sam nisam druker Niksa, naprosto bilo žao. Svojim odlaskom, odnosno bijegom iz Velike Jabuke je toliko naljutio navijače lokalnog tima u ovom gradu da je sinoć, kad bi primio loptu u Gardenu, bilo glasnije nego čini mi se u vrijeme Karmela Entonija kad su Niksi ’13 zadnji put igrali u plejofu. A u tom plejofu je bilo baš glasno, i protiv mog Bostona kad su pobjedom i Pirsu i Garnetu pokazali Pitinov “that door”, a i iza toga u porazu protiv Indijane – pa skoro kao u “Pioniru” za vrijeme neke evroligaške utakmice.

Da podsjetim, Porzingis je napustio Njujork u januaru ove godine tražeći trejd pred sami dedlajn kad se gazda Teksašana Mark Kjuban zadesio na gostovanju Niksima i oportunistički brže-bolje završio dil sa Stivom Milsom. Porzingis se već par godina prije toga bio zamjerio Filu Džeksonu, koji ga je draftovao i koji je već napustio brod koji već godinama propušta vodu – navodno najviše zbog nesuglasica upravo sa Porzingisom. Kristapsov stariji brat je bio u konstantnom sukobu i sa starom garniturom kluba komunicirajući sa tabloidskim novinarima, a i nakon odlaska Fila Džeksona, bez obzira na Fizdejlov put u Letoniju da odobrovolji Porzingisa čim je dobio posao trenera. Niksi su navodno odbili da ponude posao u klubu Porzingisovom privatnom treneru koji bi s timom uz svog pulena išao na sva putovanja, a Porzingisovo dugo odsustvo zbog rehabilitacije nakon povrede ACL-a nisu pomogle da promjeni stav. Odsječenost od saigrača tokom rehabilitacije, uz kule i gradove obećane od Marka Kjubana kojim bi postao novi Novicki, su Letonca ponukale da zatraži trejd. Niksi dovođenjem DiAndrea Džordana iz Dalasa nisu privukli njegove najbolje prijatelje Irvinga i Duranta, koji su odlučili da budu “bridge and tunnel” hipsteri i odu malo južnije preko Ist Rivera. Trejdom Porzingisa, osim nekozistentnog Denisa Smita Juniora, Niksi su dobili veliko ništa. A to ljude boli, pogotovo one najstarije koji pamte zadnju titulu od prije skoro pola vijeka. Bilo kako bilo, ne sjećam se da je ovakav izliv mržnje kao što ga je sinoć u Gardenu primio Porzingis i od starih i od mladih još neko u NBA ligi pretrpio u ovoj mjeri. Možda samo Vins Karter pri prvom povratku u Toronto?

Dok sam pod samim košem brojao zaredom Porzingisove postignute trojke pri zagrijavanju, dobacivane su mu najgore pogrde u uličarskom maniru da bi im i jalijaši u mom Švrakinu pozavidjeli. Za vrijeme izvođenja himne, kad se niko ne čuje, navijači su mu glasno dovikivali: ‘traiter’ (izdajico)! Tokom utakmice ne samo da su hiljade zlopamtila burno negodovali svaki put kad bi primio loptu, a pogotovo kad je bio na liniji penala, nego sa pratili i ritam razglasnog bubnja i umjesto uobičajenog ‘Let’s-go-Knicks’ skandirali ‘K-P-Sucks’.

Izgleda da je Porzingsu sudbina da mu u ovom gradu ne odobravaju pojavljivanje, od izlaska na binu na draftu kad su odluku Fila Džeksona da ga uzme umjesto Vinsloua ili Kaminskog negativno popratili, a to će se nastaviti sve do kraja njegove karijere kad god bude dolazio u Garden.

Priželjkivanje mnogih u Gardenu za povratkom Karmela Entonija da ako ništa razbiju iluzije i postanu sigurni da ni on ne može da im pomogne, pred samu ovu utakmicu su se raspršila Karmelovim potpisom negarantovanog ugovora sa Blejzersima. A izlaz iz tunela se ne nazire. Petrik Juing je sa 57 godina prestar da bi nekim čudom sa Džordžtauna opet uskrsnuo sa 35 godina mlađim tijelom, a jedan moj prijatelj sinoć spomenu da bi im jedini spas bilo dovođenje Grik Frika u ljeto 2021, jer su barem dvojica od vlasnika Milvoki Baksa veliki navijači Niksa.