Trenutno, ekipa koja je u najboljoj formi u Ligi je Utah Jazz. Već 8 utakmica zaredom ne znaju za poraz, što je najdulji niz u Ligi. U posljednjih 14 utakmica Jazzeri imaju samo poraz u gostima kod Heata, najbolje domaćinske ekipe Lige. Raspored im je bio naklonjen, igrali su većinom sa ekipama ispod 50%, ali uspjeli su uzeti skalp i Clippersima, možda i glavnim favoritima za naslov. Ekipa je dodatno pojačana Clarksonom, a otkako je on u ekipi, Jazz ne zna za poraz. No, idućih 15ak utakmica donijeti će sud koliko može ova ekipa Jazza. Očekuju ih dueli sa Mavsima, Rocketsima, Nuggetsima, te prije samo Allstara revanš s Heatom.
Kvalitetnije i bolje igre Jazza, pogotovo u napadu počele su s vraćanjem Inglesa u prvu petorku. Drastično je podigao formu od ulaska u prvu petorku. Mučio se početkom, nije se navikao na ulogu s klupe i bio je neefektivan i neproduktivan. U prvom dijelu sezone, samo je jednom startao, te je u 21 utakmicu imao u prosjeku 7,3 poena uz 4,3 skoka. Očiti pad s prošlogodišnjih 12,1 poen te 5,7 asista i 5 skoka u prosjeku. Otkako se vratio u petorku, Ingles se preporodio i počeo pokazivati igre iz prošle sezone. U sljedećih 18 utakmica, Ingles bilježi 14,5 poena, 4,1 skok uz 5,8 asista. Napad Jazza je procvjetao s njim u petorci. Bogdanović i Mitchell imaju puno više prostora, samo je Gobert pozicioniran u reketu od cijele petorke. Imaju širinu, a Ingles je poznat i kao sjajan dodavač, tako da sa ovih gotovo 6 asista u prosjeku jako dobro maskira katastrofalne igre Conleya.
Babina sezona karijere
Ako je itko imao sumnje nakon fantastične prošle sezone da Babo ne vrijedi 73 miliona $, sada su sve morale biti otklonjene. U Pacersima je počeo kao sporedna opcija, odličan šuter koji je tu da kažnjava udvajanja i greške obrane. Postupno je napredovao i povredom Oladipa došao je do statusa nositelja napada. Odgovorio je sezonom karijere i odabrao Snydera i njegov razrađeni sistem u Jazzu kao sljedeću destinaciju. On i Conley su trebali biti pojačanja koja će ovu ekipu Jazza približiti statusu contendera. Zasada im je to polovično uspjelo.
Babo je nastavio tamo gdje je stao prošle sezone. Čak možemo reći da igra i bolje. Ove sezone čak je 7 puta išao preko 30 poena, dosada u karijeri kombinirano 4 puta. Na putu je da postane i ponajbolji trojkaš u povijesti Jazza. Trebalo mu je samo 34 utakmica da ubaci 100 trojki, što je najbrže u povijesti franšize. Trenutno je na 112 uz odličnih 41,9%. Babo je u Jazzu fokusiran samo na jedno, zabijanje poena. Snyder mu je omogućio da radi ono što najbolje zna, a Babo mu to vraća. Dosta napada je organizirano oko Bogdanovića, koji je tako skinio dosta veliki teret s Mitchella. Opasan je na ulazu, dobro kreira iz pick and rolla, ali i dalje najbolji dio Bogdanovićeve igre je šut. Najviše se oslanja na trojke, kojih je ispalio dobrano više nego šuteva za dva poena (ne računamo polaganja na obruču).
Koliko se dobro Babo uklopio i koliko je zapravo bio potreban Jazz govori da je većina njegovih poena asistirana. Rijetko se dešava da Babo skroz sam mora kreirati šut. Većinom se vrti kroz nekoliko blokova ili čeka na slabijoj strani u corneru. U prošlom mjesecu preko 70% njegovih poena je bilo asistirano.
Najveće razočaranje
Već smo napomenuli da je samo polovica novih akvizicija Jazza ostvarila zadovoljavajući učinak. Conley je “ona druga strana”. Muči se čitave sezone, ne izgleda niti izbliza kao onaj igrač iz Grizzliesa kada je bio među najboljim playmakerima Lige. Imao je neke bljeskove ove sezone, kada je Clippersima ubacio 29 poena uz sjajan šut, a čak je uspio povezati nekoliko odličnih partija u 11. mjesecu. Krenulo je s utakmicom protiv Sixersa, a niz dobrih partija je trajao 9 utakmica. Prosječno je ubacivao 17 poena uz 4,8 asista u prosjeku. To je i dalje osjetno manje nego u Grizzilesima, no nakon tog perioda opet se “ugasio”. Odigrao je 5 utakmica, te je morao pauzirati zbog povrede. Vratio se nakratko protiv Magica, a onda je opet morao na odmor. Zbog iste povrede zadnje lože.
Conley je ove sezone na 13,6 poena uz 4,6 asista, ogroman pad u usporedbi s prošlim sezonama. Iako trenutno igraju bolje bez njega, Jazzeri će trebati Conleya u dobroj formi u playoffu. Sada se snalaze, pretežito zato što Mitchell sjajno reagira kada igra playa, te je Ingles podigao svoju razinu igre. Pad obojice je neminovan, a takve stvari teško da će konstatno prolaziti u playoffu. Čisto radi usporedbe, Babo se “ohladio” otkako nema Conleya. Dok je s njim u petorci, Babo ima gotovo 60% effective field goalsa, bez njega taj postostak padne na 49%.
Problem nije u tome što se ostali igrači ne slažu s Conleyem, već je problem u njemu, tj. u njegovoj lošoj formi. Conley ove sezone šutira 36% iz igre, pa loš score Jazza s njim u petorci i ne čudi previše. Kada bi se ti postotci vratili u normalu, Jazz bi dobio dimenziju više.
Donovanov napredak
Igrač koji konstatno napreduje je Donovan Mitchell. Već je u rookie sezoni bio rubni Allstar, nastavio je razvoj prošle sezone, a trenutno igra najbolju košarku karijere. Povreda Conleya prekomandirala ga je u prvog playa Jazza, te sve njegove kvalitete dolaze još jače do izražaja. Donovan je dosada igrao kao bek šuter, imao je loptu u rukama, no dosta je lopti otpadalo – prošle godine na Rubia, ove na Conleya dok vrte pick. Mitchell nije efektivan spot up šuter, on je igrač koji voli loptu u rukama, te onda traži svoj šut. Ove sezone šutira 44,2% uz preko 9 pull up šuteva, dok u catch and shoot situacijama ima samo 38% uz samo 2,2 pokušaja po utakmici. Njegovim prelaskom na playmakersku poziciju, lopta je konstatno kod njega u rukama, a Snyderov sistem koji je zasnovan na konstantnom kretanju olakšava Mitchellu distribuciju lopte i sakriva njegov nešto slabiji pregled igre.
Iskorak Jazza zapravo ima veze sa svim navedenim stavkama. Mitchell je efikasan u ovoj ulozi samo zato što je u petorci sa još 3 šutera, Babo, Ingels i O’Neale koji gotovo svi šutiraju trojke preko 40%. U sredini je ogromni Gobert, koji i dalje nema tu napadačku kvalitetu da nosi napad, no u ovom slučaju odličan je u pick and rollu, a kada primi loptu pod samim obručem, ima dovoljno kvalitete da završi.
Povratkom Conleya Synder ne bi trebao oduzeti loptu Mitchellu. Trenutno gledajući puno je efikasniji od Conleya u toj roli, a čak i da se Conley vrati u optimalnu formu pitanje je može li odigrati kao Mitchell sada. Rješenje je da se Conley prilagodi offball igri, da lopta ostane kod Mitchella u rukama, a Conleya možda prebaciti na klupu da s Clarksonom predvodi druge postave.
Leave a Reply