Michael Jordan: Budite kao ja

Preneseno sa: kosmagazin.com

Pišu: Aleksandar Ostojić i Vladmir Stanković

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***

Number 23: eeeeM-Jay!!! Yeah!!!

Reflektor prati po parketu zamračene dvorane broj 23, dok 20.000 gledalaca vrište kao da su pred sobom ugledali lično boga.

Kada se Džordan u martu 1995. reaktivirao, istog dana skočile su na njujorškoj berzi akcije proizvoda koje on reklamira. U samo tri dana na njemu je zarađeno fantastičnih 2,3 milijarde (da – milijarde) dolara! Nemoguće? Apsolutno pogrešno! Evo i zašto:

Akcije firmi koje Džordan reklamira skočile su odjednom kao živa u termometru zaboravljenom u rerni. U procentima, to je bilo između 3 i 4,8 poena po Dau-Džonsu, a u parama izgleda ovako: “Najki” (patike) je zaradio 200 miliona dolara na skoku svojih deonica, “Sera Li” (donji veš) – 500 miliona, “Kveker Outs” (osvežavajući napitak “getorejd”) – 100 miliona, “Dženeral Mils” (hrana za pse i mačke) – 500 miliona, i “Mekdonalds” (brza hrana) – okruglo milijarda. Zajedno – 2,3 milijarde dolara.

– Studiraj matematiku, Majkl! Pomoći će ti da se snađeš sa novcem koji ćeš zaraditi.

Tako je Džordana svojevremeno savetovala izvesna gospođica Harding, njegova simpatija sa Univerziteta Severna Karolina.

Žena je pogrešila! Sa nekim sumama novca zaista treba matematičko znanje da bi se njima rukovalo bez većih šteta, ali sa parama koje su se slegale na Džordanov račun neophodno je bilo angažovati tim finansijskih stručnjaka koji se bave stalnim oplođivanjem velikih svota. Glavnicu su činile onih 30-40 miliona dolara godišnje, koliko je Majkl zarađivao samo od reklama. Kažu da je najteže zaraditi prvi milion, a kasnije sve ide mnogo lakše. Džordan je do sada zaradio – 2,1 milijardu dolara. Od takvih i poreznici dižu ruke, i za njih se još jedino interesuje gospodin Forbs, koji u svom magazinu sastavlja tradicionalne liste najbogatijih sportista sveta. Džordan je tu, naravno, na prvom mestu.

Zakucavanje iz 1988. koje je postalo zaštitni znak kampanje za patike Air

Ako se za nekoga može reći da je ostvario “američki san”, onda je to sigurno Em-Džej. Krenuo je “niotkuda”, i stigao pravo u dolarski raj.

Krenuo je, istini za volju, iz njujorškog Bruklina 17. februara 1963. Slučajno se tu zadesila gospođa Džordan, i rodila Majkla Džefrija, a ubrzo je cela porodica otišla u nedođiju zvanu Vilmington, gradić u državi Severna Karolina. Svih njegovih 119.045 stanovnika danas mogu sa ponosom reći da su komšije košarkaškog genija.

U američkoj košarkaškoj tradiciji je da najveće zvezde dolaze iz najvećih zabiti. Prema tim varošicama su nač Čačak (Kićanović) ili Prijepolje (Divac) prave metropole. Čarls Barkli je iz Lidsa u Alabami, gradića sa 8.670 stanovnika. Dominik Vilkins je iz Vašingtona u Severnoj Karolini (8.420 duša), Leri Bird iz Frenč Lika u Indijani (2.265), a “šnjur” nosi Karl Meloun. On je rođen u mestu Samersfild, u Indijani, koje je u to vreme imalo okruglo 200 stanovnika!

Maleni Vilmington je imao i lokalnu gimnaziju, zvala se Emsli Ej. Lejni. Stidljivi i štrkljavi Majkl je završio tu školu, mada ga je neuporedivo više privlačio street ball. To je američka varijanta košarke na pustim gradskim ulicama, a takvih je u Vilmingtonu bilo napretek. Provodio je dane i noći pikajući basket, a u početku je bio prepoznatljiv po ultra-crnoj boji kože. Ličio je na đavolov rep, pa su ga klinci prozvali “momak u crnom odelu”.

Majkl 1060.

“Budite kao ja”, poručuje Majkl Džordan superstar u svom najčuvenijem TV spotu. Da budemo “momak u crnom odelu”? Hvala, ne. Mnogi bi samo one njegove milijarde dolara. E – ne može! Do njih se stiže krećući niotkuda, i crnački radeći. Da je drugačije, to se ne bi zvalo “američki san”. I ne bi se iz tog sna samo retki i odabrani budili u svojoj javi koja je identična snu.

Jednog jutra sedamnaestogodišnji Majkl Džefri Džordan probudio se u svojoj kući u Vilmingtonu, i ispod prozora ugledao “čoveka koji hoda po vodi”.

Vodeni hodač je, naravno, bio Din Smit, trener Univerziteta Severna Karolina. Čuo je da u provinciji ima jedan dečak sa ušima klempavim kao u Damba, nogama tankim kao drvca šibica, i malim prstom u kome se nalazi cela košarka! Din Smit je bio pravi čovek da namiriše, i kasnije izbrusi takav jedan dragulj, jer on je jedna od živih koledž legendi. Ne zovu ga džabe “čovek koji hoda po vodi”, odnosno – čudotvorac. Baš takav je ostao upamćen (umro je 2015.), sa najviše pobeda u istoriji NCAA lige, 36 godina trener Severne Karoline.

Džordan i trener Din Smit na Univerzitetu Severna Karolina

Čika Din je malog Majkla odveo na svoj univerzitet, i tamo ga spojio sa još nekim studentima koji su mnogo više vremena provodili u sali za trening nego u biblioteci. Njihova imena su bila Sem Perkins (kasnija zvezda Sietla), i Džejms Vorti (jedan od najboljih strelaca Lejkersa svih vremena).

Odmah je primećen Džordanov munjevit korak prilikom ulaza. Štaviše – ustanovljeno je da je to najbrži prvi korak od svih košarkaša – bar od kada se na taj elemenat obraća pažnja, a to je poslednjih pet decenija! Sudije u NCAA ligi bile su u nedoumici da li on to pravi korake prilikom ulaza, pa je Din Smit morao da organizuje poseban seminar na kome je deliocima pravde na usporenim snimcima pokazivao taj čuveni Džordanov prvi korak. Tek sloumošn otkrio je o kakvom se fenomenu radi.

Severna Karolina je jedan od najčuvenijih američkih košarkaških univerziteta. Dosad je osvojila šest šampionskih titula u NCAA ligi, a najcenjenija je ona iz 1982. Trofej je doneo, naravno, Majkl. U finalu, u poslednjoj sekundi, dao je pobedonosni koš protiv Džordžtauna. Pokušao je da ga blokira – Patrik Juing!

Dve godine kasnije njih dvojica zajedno su zadivili svet u dresu američke reprezentacije na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu. Odmah posle toga sledio je draft za NBA. Džordana je odabrao Čikago.

Znalo se te 1984. godine da je u Čikago stigao supertalentovani atleta neverovatnih potencijala, ali ko je tada mogao i sanjati da će u narednih 14 godina Bulsi na njemu, i zbog njega,  izgraditi najmoderniju košarkašku dvoranu u Americi, Junajted Centar za 20.000 gledalaca? Ko je mogao pretpostaviti da će Majkl Džordan doneti Čikagu šest šampionskih titula, i staviti ovaj tim uz bok onim čuvenim Boston Seltiksima iz doba Bila Rasela? I, najzad, ko je mogao pretpostaviti da će desetostruki najbolji strelac NBA lige u leto 1997. dobiti za jednogodišnji produžetak ugovora za ono vreme neverovatnih 30 miliona dolara?

Majkl Džordan!

Legenda.

I više od toga. Čovek-sistem. Posle pola veka briljantnih košarkaških kreacija Vilta Čemberlena, Medžika, Džabara, Rasela, Birda, Robertsona, Irvinga i mnogih drugih vedeta, NBA liga se deceniju i po prepoznavala i poistovećivala sa Majklom Džordanom! Da ne pominjemo komercijalnu stranu svega toga, jer od nje brzo zaboli glava prosečnog čitaoca.

Karakterističan isplažen jezik prilikom kretanja u dribling

Samo par nedelja pošto je 1984. potpisao za Čikago, Majkl je (tada još bez onog Air Jordan) na jednom treningu bio u ekipi crvenih koja je igrala protiv belih. Trener Kevin Lodžeri podelio je igrače, i dao im da igraju do 11 – ko izgubi trčaće sprintom dva kruga oko tadašnje dvorane Bulsa. Sve je išlo normalno – Džordanovi crveni su poveli sa 9:3, kada je Lodžeri zaustavio igru i naredio da sada Džordan pređe među bele. U ekipi crvenih ostao je Džin Benks, koji je u sebi pomislio: “Baš fino, neću morati da se umaram, ova dva poena ćemo sigurno dati, pa nek’ oni trče okolo…”

Džordan, koji od svega najviše mrzi poraze, toliko se razleteo terenom da su ostala četiri bela igrača bila – suvišna! Postigao je sedam koševa, od toga šest zakucavanjem, i na kraju je bilo 11:9 za njegove. Trener Lodžeri se ugruvao kad je pao sa stolice posle onog što je video. A Džin Benks je u obližnjem kafeu pronašao jednog novinara, i rekao mu:

– Piši: Ovaj je Bog!!!

“On je sam Bog preobučen u Majkla Džordana”. Ovo je dve godine kasnije izjavio Leri Bird. U utakmici plej-ofa 1986. Čikago je tukao Boston u njihovom Gardenu, a Džordan je dao 63 koša! Posle utakmice, zaprepašćeni i frapirani onim što su videli, 14.890 gledalaca je deset minuta skandiralo Majklovo ime. Bila je to košarkaška fantazija.

A samo tri dana ranije Džordan je tom istom Bostonu utrpao 49 poena. Da čudo bude veće, sve to se dešavalo u sezoni u kojoj je Džordan odsustvovao sa 64 utakmice u prvenstvu, jer je šest meseci lečio slomljenu nogu! Već u trećoj utakmici sezone 1985-86 slomio je levo odrazno stopalo. Operacija, gips, rehabilitacija… Sa gipsom na nozi i loptom u rukama, pojavio se jednog dana u hali Čikago stadiona. Ekonom tima ga je u šali upitao – neće, valjda, odatle, sa ulaznih vrata, da puca na koš. Džordan je odmerio daljinu, bilo je oko 18 metara, i samo rekao: “Za 250 dolara?” Ekonom, zauzet pripremanjem mesta u novačniku za iznenadni inkas, velikodušno je odgovorio: “Možeš triput da pokušaš“. Posle drugog šuta čulo se ono “ćuf”, kad lopta protrese mrežicu.

Kasnije je Džordan priznao da su mu tih 250 dolara bili najslađe zarađen novac u karijeri. Čak mu je mnogo manje radosti donelo 25,750.000 dolara, koliko je od Čikaga dobio za prvi ugovor na osam godina. Ili 193 miliona, koliko mu je kompanija “Najki” platila za promociju njihovih patika samo u 2019.

Kada je sa onim svojim isplaženim jezikom, šortsom univerziteta Severna Karolina ispod dresa Bikova i brojem 23 na grudima stigao u Čikago, ovaj tim je imao posetu 6.300 gledalaca po utakmici. Ubrzo je stigao do proseka 17.458, što je bio maksimalan kapacitet stare hale. Amerikanci vole svakojake statistike, pa je, po njima, dve godine kasnije prosek gledalaca u Čikagu bio – oko 18.000. Znači da je to bila dvorana u kojoj su gledaoci i stajali kako bi videli veličanstvenog Majkla kako leti!

– Ovaj momak ima dva srca u grudima – rekao je tada igrač Čikaga Džavan Oldam.

Broj srca uopšte nije važan, ono što ima u grudima je, i to nije nikakva novinarska izmišljotina, toliko pošteno i čisto da ga je proizvelo u autentičnog američkog heroja. Večito nasmejan i dobro raspoložen, obožava decu, obilazi bolnice, hrabri bolesne i hendikepirane, daje dobrotvorne priloge i agituje protiv droge…

Oni čisto sportski aspekti, tu se svi stručnjaci slažu, samo dokazuju tinejdžerske priče koje kolaju Amerikom. Kad je došao u profesionalce bio je brz trkač i visok skakač. U odbrani – slab. Onda je u leto 1987. do iznemoglosti radio na odbrani, i u nardenoj sezoni je bio proglašen za najboljeg defanzivca u NBA ligi! Iste godine bio je i prvi strelac prvenstva, pa je po ovoj kombinaciji jedinstven u istoriji lige.

– Titula! To mi je san i cilj!

Tako je govorio Majkl Džordan u godinama kada je osvajao titule, ali najboljeg strelca prvenstva, a Čikago propadao u plej ofu. Čak je i tradicija bila protiv njega. Od 1953. samo se jednom desilo da najbolji strelac lige bude iz šampionskog tima – Karim Abdul-Džabar (Milvoki).

– Moram osvojiti titulu – govorio je Džordan i kad su mu pokazali ovu poraznu statistiku.

I onda, kad je već izgledalo da će jedan od najvećih košarkaša u istoriji NBA lige završiti karijeru bez osvojenog trofeja Leri O’Brajen (dodeljuje se šampionu), u Čikago je za trenera došao nekadašnji njujorški hipik Fil Džekson. Rasteretio je Džordana prevelike minutaže, a deo odgovornosti prebacio na Skotija Pipena, Horasa Grenta i Džona Peksona, i – Bikovi su eksplodirali! “Bullmania” je obeležila početak poslednje decenije 20. veka. Čikago postaje triput zaredom prvak – 1991, 1992. i 1993. Em-Džej, kako Majkla sve češće zovu, prirodno, postaje MVP prvenstva i finala plej-ofa. Totalni uspeh.

Konačno titula – 1991.

Amerika je bila pod Džordanovim nogama. On je bio jedini čovek u toj zemlji koji je slobodno mogao da pita: pošto Čikago, pošto Bela kuća, pošto Sjedinjene Države? Vlasnici najvećih svetskih firmi čekali su pred njegovim vratima kao kod zubara da ih primi, i da mu ponude brda dolara za reklame. On je prihvatao onoliko koliko je mogao fizički da odradi, a to je tridesetak miliona dolara godišnje.

Kraj dinastije Čikago nije se nazirao, ali u leto 1993. stranice štampe odjednom su osvanule prepune potresnih vesti o nestanku Majklovog oca. Pronađen je mrtav, ubijen je u autu od pljačkaša koji su mnogo kasnije otkriveni, a Džordan je potpuno izgubljen, jer je ostao bez osobe koju je najviše voleo u životu.

U oktobru 1993. sazvana je čuvena konferencija za štampu, na kojoj Majkl Džordan potvrđuje ono što se dva-tri dana s nevericom govorkalo po Americi:

– Povlačim se iz košarke! Ubuduće ću se posvetiti bejzbolu, igraću profesionalno u ekipi Čikago Vajt Soks.

Goodbye Michael?!

Svi sportisti imaju svoj jedan jedini sportski život. Samo Majkl Džordan – dva. Savršeno normalno. On i nije sportista. On je čovek-sport.

Skoro dve godine igrao je bejzbol

Posle 18 meseci gubljenja nerava i vremena u bejzbol ekipi Čikago Vajt Soks, vratio se košarci uoči plej-ofa 1995. Košarkaškom narodu je jednostavno objasnio da se vratio zato jer se uželeo nadmetanja, i zasitio farse sa bejzbolom.

Prava je istina da je NBA star sistem, a za njegovo funkcionisanje neophodne su dve mega zvezde, na čijem rivalitetu jaše cela prateća industrija. Godinama su jedan-na-jedan bili Medžik Džonson i Leri Bird, pa onda Medžik i Džordan. Kada su se povukli, marketing mašina je ščepala Šejkila O’Nila, i od njega isfabrikovala planetarnog superstara. Ali, falio je drugi za meč-ap. Džordanovim povratkom ponovo ih je bilo dvoje. Majkl i Šejkil.

Džordan se vratio košarci noseći na leđima broj 45 – omaž svojoj promašenoj bejzbol avanturi. Delovao je skoro sto odsto kao original, ali – nedostajalo je baš tih nekoliko procenata, upravo ono što ga odvaja od svih ostalih košarkaša u NBA ligi. Bio je i sam toga svestan, naročito posle eliminacije od Orlanda u plej-ofu.

Pred početak šampionata 1995-96 Džordan je bio na najmanjoj kilaži (216 funti) otkad je igrao košarku, i sa najmanjim procentom masnog tkiva ispod kože (samo 4 odsto). Sve ostalo bili su mišići. Kako su on i Čikago startovali, tako su i nastavili do kraja prvenstva. Poobarali su sve moguće rekorde, i na kraju sa 72 pobede i 10 poraza postali tim sa najvišim procentom pobeda u dotadašnjoj istoriji lige. I u dotadašnjoj istoriji svih profesionalnih sportova u Americi!

Majklov doprinos svemu tome bio je odlučujući. Po osmi put je osvojio naslov najboljeg strelca, a proglašen je i za MVP lige. Stručnjaci su primetili da je mnogo manje išao na leteće akrobacije i zakucavanja, a mnogo više igrao glavom i uzdao se u nepogrešiv šut sa poludistance. Bio je to jedan mnogo intelektualniji, i manje atletski Džordan, ali opet neponovljiv, nemoguć za kopiranje čak i sa najsavremenijom tehnologijom.

– Uvek sam igrao zato što volim ovu igru (I Love This Game) – govori Majkl Džordan. – I tu se ništa nije promenilo. Zato sam se i vratio. Nisam to učinio zbog biznisa, i to nikada nije bio razlog što igram košarku. Igrao sam je zato jer je volim.

Koliko je voleo košarku, toliko je voleo i Čikago Bulse. Doneo im je šest šampionskih titula, a onda je na kraju sezone 1997-98 rekao – sad je dosta. Imao je 35 godina, sve najbolje je bilo iza njega, lagodan život pred njim. Uživao je do 25. septembra 2001, kad je na konferenciji za štampu šokirao ceo sportski svet odlukom da se vrati košarci. I to u – Vašington Vizardsima! Igrao je naredne dve sezone, skoro sve utakmice, bio je najbolji strelac tima ali ekipa nije postala šampion, čemu su se nadali njeni vlasnici.

Postao je 2002. direktor košarkaškog sektora u Vizardsima, ali je u maju sledeće godine dobio otkaz od gazde Ejba Polina. Majkl se posvetio nekim drugim biznisima, ali vrebao je trenutak kad bi mogao da kupi neki NBA tim i vrati se u Ligu na velika vrata. Taj cilj je ostvario u februaru 2010. kad je postao većinski vlasnik Šarlot Hornetsa.

U septembru 1989. oženio se Huanitom Vanoj, s kojom ima dva sina. Razveli su se 2006. a tom prilikom platio je Huaniti otpremninu 219 miliona dolara. Tada je to bio najskuplji razvod u istoriji. Ponovo se oženio 2013. kubanskom manekenkom Ivet Prieto, s kojom ima dve kćerke. Prošle godine Majkl je postao deda.

Lični rekord Majkla Džordana u broju poena na jednoj utakmici je 69. Postigao je to na meču protiv Klivlenda (u gostima) 28. marta 1990. Čikago je pobedio 117-113 posle produžetka.

Biografija

IME: Michael Jeffrey Jordan

Rođen 17.02.1963. u Bruklinu (država Njujork)

Visina: 198

Univerzitet: Severna Karolina

Draft: Izabrao ga Čikago kao trećeg na draftu 1984.

NBA: Čikago Buls (1984-1993, 1995-1998), Vašington Vizards (2001-2003)

Statistika: 1.076 utakmica u prvenstvima (plus 179 u plej ofu), 32.292 koševa u prvenstvima (prosek 30,1) i 5.087 u plej-ofu (prosek 33,4), 6.672 skokova u prvenstvu (prosek 6,2) i 5.633 asistencije (prosek 5,3)

Priznanja: Univerzitetski igrač godine u Americi 1983. i 1984, dobitnik trofeja “Džon Vuden” 1984, prvak NCAA lige 1982, dvaput u idealnoj univerzitetskoj petorci, šest puta šampion NBA lige (1991, 1992, 1993, 1996, 1997, 1998), dvaput osvajač zlatne olimpijske medalje (1984. i 1992.), najbolji strelac, asistent i kradljivac lopti u Čikagu svih vremena, MVP prvenstva pet puta (1988, 1991, 1992, 1996, 1998), najbolji defanzivac godine u NBA (1988), debitant godine (1985), deset puta biran u idealnu petorku NBA lige i jednom u drugu, devet puta biran u najbolju defanzivnu petorku lige, šest puta MVP finala plej ofa (1991, 1992, 1993, 1996, 1997, 1998), najbolji strelac NBA lige deset puta…

Ol star: 14 nastupa, triput MVP igrač (1988, 1996, 1998), dvaput pobednik takmičenja u zakucavanju

Kuća slavnih: od 2009.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*