Oni su NBA zvezde, ali nisu All Star kalibar

screenshots

Preneseno sa: Aktualac

Oni su starteri, ili igrači sa minutažom startera u svojim ekipama. Oni su veoma pouzdani igrači, igrači koji bi svakoj ekipi trebali. Oni su jako dobri, u Ligi su godinama i – nisu All Star kalibar. Ovo je priča o njima.

O ovoj temi smo pričali nekada ranije, spominjući Dereka Harpera, nekadašnjeg playa Mavericksa i Knicksa, kao igrača koji je najverovatnije najbolji ikada koji nije izabran u All Star postavu. Naravno, vreme ne staje, i dalje ćemo imati igrače koji su tu negde, blizu, a opet, tako daleko od NBA elite.

Jednostavno, igranje u vremenu kada na tvojoj poziciji ima taman toliko igrača koji su bolji od tebe, ili igranje za tim čije igre retko ko prati (npr. Grizzliesi) onemogućavaju te da ostvariš jedan od snova svakog NBA igrača. A to je da predstavljaš svoju Konferenciju u meču, koji, koliko god samo revijalan bio, odvaja “elitu” i često čini da ugovori budu unosniji.

Namerno smo odabrali četvoricu igrača sa 11 i više godina NBA iskustva. Svi preko 30 godina, svi su prošli svoj najbolje dane, i od njih se sad svakako ne očekuju nastupi na februarskom okupljanju Najvećih Zvezda. Naravno, uvek ćete naići na sporadične primere poput Vlade Divca ili Kyle Korvera, koji su sa 33 godine postali po prvi put All Star igrači, ili još ekstremnije primere kao što su Sam Cassell i Anthony Mason, koji su sa 34 godine postali All Star igrači. I svi spomenuti su to uspeli ipak samo po jednom.

Serge Ibaka

Krenućemo priču od najmlađeg,a opet, po timskim uspesima, najboljeg igrača. Serge Ibaka, Francuz iz Konga, stigao je u Oklahomu 2009.godine, kada su u timu već bila trojica budućih MVP igrača – Durant, Westbrook i Harden. Zanimljivo je to da je u prvoj sezoni dolazio na red tek posle Nenada Krstića,Jeff Greena,Thabo Sefoloshe i Nicka Collisona. Međutim, već u playoffu te sezone postaje vrlo bitan faktor,a sledeće sezone je uspeo da se “ugura” u prvu postavu, i da u doigravanju posle spomenutih MVP igrača bude najbitniji faktor. Tada slede tri finala Konferencije, i finale Lige. Ostaje žal za propuštenom šansom u finalu Zapada kada je Oklahoma imala 3:1 u seriji i uspela da ispadne od ekipe Golden State Warriorsa koja je imala samo 9 poraza te sezone. Šteta… Trejdovan je u Orlando, za Ersana Ilyasovu i dva buduća All Star igrača – Victora Oladipa i Domantasa Sabonisa. Tamo se zadržao do sredine februara, kada novim trejdom stiže u mnogo ozbiljniju ekipu – Toronto Raptorse.

screenshot

U Raptorsima dve sezone zaredom takmičenje završava u drugom kolu, oba puta Toronto je počišćen od strane Lebronovih Cavsa. I taman kada su Raptorsi služili za podsmeh cele Lige, kao tim koji igra fenomenalno dok se ne sretnu sa Cavsima, desila se – titula! Posle trilera sa 76ersima i povratka nakon 0-2 sa Bucksima, usledilo je finale sa Warriorsima. Golden State, uništen povredama najboljih igrača jednostavno nije mogao više i titula se, slobodno se može reći neočekivano, stiže i u ruke Sergea Ibake. Ove sezone Raptorsi su hit Lige, ali ih je prekid sezone zaustavio u daljem pohodu. Prošle godine se u playoffu navikao na ulogu sa klupe, iako je ove sezone od sredine decembra ponovo starter u ekipi. Odličan defanzivac, dva puta najbolji bloker Lige, ove godine izlazi iz ugovora i može da bira gde će da nastavi karijeru.

Mike Conley

Nakon najmlađeg igrača sa spiska, Ibake, predstavićemo karijeru i najmaleroznijeg od ove četvorice odabranih igrača i miljenika većine pratilaca NBA Lige – Mikea Conleya.

ostataksveta

Mike Conley je u Ligi već 13 sezona, i za to vreme je nastupao samo za dva tima – Memphis Grizzliese i Utah Jazz, u koji je stigao putem trejda tek na početku ove sezone, sa pune 32 godine. Koliko je ostavio traga u ekipi Grizzliesa slobodno neka posluži podatak da je već objavljeno da će se po njegovom povlačenju povući i broj 11 koji je nosio u ekipi Memphisa. Starter u većini utakmica u ovom timu, često sputavan povredama, uspeo je sa Grizzliesima 6 puta da igra u post sezonskim mečevima. Nadalje je uspeo da stigne do finala Konferencije gde je njegova ekipa počišćena od strane Spursa. To je bio i vrh te ekipe, koja je kasnije počela da tone ka prosečnosti i ispodprosečnosti. Uništeni povredama, ostala je samo uspomena na jednu od “najdosadnijih”,a pri tome vrlo disciplinovane i tvrde ekipe Memphisa. I sam Conley je kuburio poslednjih 5 sezona sa povredama. Ove godine ponovo nema sreće sa zdravljem. U ekipi Utaha pokazivao je kao starter samo delić svega onoga što zna. Čak i takav, bio je neizostavan šraf organizacije koja je do prekida sezone zauzimala četvrto mesto na Zapadu, uz sve šanse da stigne bar do polufinala Konferencije. Sada već ima 32 godine i ugovor prema kome bi već ove sezone mogao da bude slobodan igrač. Ili će Jazzeri rizikovati i dati mu 34.000.000 dolara sledeće sezone u pokušaju da naprave nešto veliko.

Eric Gordon

Screenshot/Twitter

Sledeći igrač koga ćemo predstaviti je uzdanica Houston Rocketsa, Eric Gordon. Gordon punih 12 sezona u Ligi i sa 31 godinom ima najbolje sezone “u nogama”. Prvih osam sezona je bio starter u ekipama Clippersa i Pelicansa, da bi dolaskom u Rocketse postao veoma pouzdan “šesti čovek” (često je i u startnoj postavi), a priznanje za najboljeg igrača u toj ulozi dobio je 2017.godine. Odlaskom iz Pelicansa i sa novom ulogom počinje da igra i redovno u playoffu, gde su Rocketsi u poslednje dve godine zaustavljeni od strane Warriorsa. Naročito boli eliminacija iz 2018. kada su imali 3:2, ali i povređenog Chris Paula, zbog čega su (slobodno se može tako reći) i eliminisani iz playoffa. Ove godine Rocketsi su small ball igru odveli na najviši mogući nivo – igra se bez centra,sa igračima do 2 metra, a u toj priči se i Gordon od 190 cm dobro snalazi. Ekipu Rocketsa je veoma uzbudljivo gledati, u stanju su da dobiju Lakerse pa da ih odmah potom razbiju nekonkurentni Sunsi, ali su i kao takvi šesti na Zapadu, i sigurno, kada bi sutra počeo playoff – najnezgodnija ekipa za rivale iz “gornjeg doma”. Ne zaboravite, već su jednom Rocketsi krenuli u doigravanje kao šesti pa osvojili titulu ( daleke 1995.godine). Mana za Gordona je to što je ove sezone već propustio čak 30 duela i što je, ometan povredama, šuterski najslabiji u karijeri. Ali za njega nema zime – ima ugovor sa Houstonom na još 3+1 sezonu. Ako se bude vratio u šutersku formu kako zna, uloga igrača sa klupe i tridesetak minuta po meču su u i dalje njegovi.

JJ Redick

Poslednji, ali nikako ne i najslabiji igrač u ovom predstavljanju je JJ Redick, čuveni šuter sa Dukea. Iako statistički ne može da se meri sa prethodnom trojicom, jednostavno mora da bude makar spomenut. Najstariji je od svih prethodno nabrojanih igrača (uskoro puni 36 godina), ali je tek jedan od 7 igrača u istoriji NBA Lige (prema dostupnim podacima) koji je igrao minimum 14 sezona a da u karijeri nije propustio doigravanje! Ove godine Pelicansi su se grčevito borili za tu osmu poziciju, i ako se sezona ne nastavi, Redickov niz će biti prekinut na najgori mogući način – bez borbe.

Redick je nakon četiri godine na Dukeu i 2 odabira u najbolju studentsku petorku u NBA došao kao 11.pik u ekipu Orlanda Magica gde je do minuta jako teško dolazio. Bio je, slobodno se može reči, popunjavač rupa u rookie sezoni. Ako je prva sezona bila loša, druga je bila još gora. U trećoj sezoni postaje bitniji faktor u ekipi Orlanda, kao pouzdani igrač sa klupe,a ekipa Magica stiže i do finala Lige. Do dvocifrenog proseka poena stiže tek u svojoj petoj NBA sezoni. Jedan je od onih igrača kome je trebalo dosta vremena da sa nakon koledž navikne na NBA košarku. Posle šest i po sezona u Orlandu prelazi u Milwaukee Buckse gde je bio zamena Brandonu Jenningsu i Monta Ellisu, ali kao igrač koji je posle njih imao i najveću minutažu u timu uz četvrti najbolji šuterski učinak.Bucksi ispadaju od Miamija u prvoj rundi, a JJ Redick u trejdu između tri ekipe, završava u LA Clippersima. Sa 29 godina, 7 NBA sezona iza njega, Redick je uvek bio nekako nedorečen,a opet, uvek je igrao u ekipama koje bi stigle do playoffa. U te četiri sezone u Clippersima nakon je izrastao u jednog od najpouzdanijih šutera Lige. U tri od četiri godine je za tri poena šutirao preko 40%,a 2016. je imao procenat šuta za tri od čak 47.5% – ubedljivo najbolje u Ligi! Dva puta su stizali do polufinala Zapada, a ta ekipa CLippersa ostaje kao jedna od najnedorečenijih u poslednjih desetak godina u NBA.

Youtube / screenshot

Nakon toga, sada već kao pouzdan starter i šuter prelazi u 76erse koji su završavali Proces. Obe sezone koje je proveo u Philadelphiji završene su u drugoj rundi, iako posebno boli pogodak u poslednjoj sekundi sedme utakmice Kawhija Leonarda za prolaz Toronta. Raptorsi su posle eliminisali i Buckse i osvojili titulu…Ove sezone je treći po procentu šuta za tri poena u Ligi, ali sada sa već ograničenom minutažom, iako je starter. Ispred njega su Lonzo Ball i Jrue Holiday na bekovima, ali i Brandon Ingram i oporavljeni Zion Williamson. Ipak ,jasno je da on pre svega svojim iskustvom izuzetno doprinosi igrama Pelicansa, koji su pre prekida sezone, u poslednjih 20 utakmica imali 11 pobeda. Redick ima ugovor na još jednu sezonu, pa, bez obzira kako se ova sezona završila, vrlo je verovatno da mu sledeća godina neće biti poslednja, bez obzira na godine. Jednostavno, kod njega je sve išlo nekako kasnije u karijeri, tako da se može očekivati i da će mu karijera trajati do kasnih tridesetih. Naročito ako šut nastavi da ga služi.

Spominjanjem Redicka, kao počasnog člana ovog odabranog društva, priča o izuzetnim igračima bez All Star nastupa nije završena. Svakako treba spomenuti Danila Gallinarija, Jonasa Valancijunasa, Harrisona Barnesa ili Tristana Thompsona. Sve su to igrači koji su u Ligi po 10 i više sezona, a koji najverovatnije nikad neće biti All Star kalibar…Ali će u svojim ekipama i dalje biti, u najmanju ruku – pouzdani.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*