Mozes Malone: Šljakerska plava kragna

Wikimedia Commons

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

 Izvor: KOŠ magazin

Kada se pogledaju trofeji i priznanja  koje je tokom duge karijere ostvario Mozis Meloun – što će reći jedna titula prvaka sa Filadelfijom 1983 – malo je to opravdanja da se  nadje medju 50 najboljih igrača NBA svih vremena, ali svi oni koji su ga bar jednom videli znaju da je i te kako zaslužio taj izbor. U NBA istoriju ušao je po više osnova, jednoj za sva vremena: bio je prvi igrač koji je u NBA stigao bez makar započetih studija. Preskočio je univerzitet i posle srednje škole otišao najpre u ABA ligu, da bi  posle dve godine ipak dospeo u NBA i u njoj ostao punih 19 godina igrajući u sezoni 94/95, sa 40 godina, poslednjih 17 utakmica za Sparse iz San Antonija.

Sa 13 godina bio je visok 195 cm ali prilično mršav. Igrao je košarku na ulici u rodnom Petersburgu, ali nije pomišljao da se njome ozbiljno bavi sve dok nekom prilikom nije otišao u posetu rodjacima u Njojork i u igri sa tramošnjim dečacima zaključio da je superiorniji od njih. Ubrzo po povratku kući postao je glavni igrač školskog tima, nastavio je da raste ali i da fizički jača, tako da je u srednjoj školi već bio zvezda. Na maturi ga je tražilo više univerziteta, najuporniji je bio Novi Meksiko čiji je predstavnik dva meseca boravio u Petersburgu pokušavajući da ga ubedi. Univerzitet Merilend ponudio mu je životno osiguranje na milion dolara, drugi su obećavali i nudili  pogodnosti raznih vrsta, ali je stvar presekla ekipa Juta Stars, tada u ABA ligi, ponudivši 1974. ogromnih 875.000 dolara za petogodišnji ugovor. Za  Melouna nije bilo dileme, kao student na  novac bi morao da čeka do završetka studija i odlaska u NBA.

Kao 19-godišnjak u ekipi Juta Stars

Majka je zaradjivala stotinak dolara nedeljno  radeći kao prodavačica, Mozis je želeo da joj omogući bolji život i odlučio je da žrtvuje obrazovanje što će ga kasnije dugo pratiti jer će biti “crna ovca”  medju diplomcima u NBA.

Važio je za  nedovoljno obrazovanog, pomalo sirovog momka koga su često potcenjivali kao čoveka, ali su ga se svi bojali kao igrača.Tokom godina u NBA steći će ugled jednog od najvećih “uterivača straha” medju centrima jer je skakao fenomenalno, bio izrazito snažan, a njegova filozofija igre sastojala se od neverovatne “mržnje” prema protivniku. Za njega je rival uvek bio neprijatelj koga treba tući po svaku cenu, bez milosti, i takav pristup pretvorio ga je u jednog od najagresivnijih centara NBA ikad. U Americi je uobičajena podela na “plave” i “bele okovratnike”, odnosno kragne (blue and white collars). Plavi su radnici, šljakeri, a beli činovnici. Slično postoji i u košarci, a Mozis Meloun je do danas ostao simbol “plavog okovratnika”. Teškog šljakera, onog koji obavlja najteže i najprljavije poslove.

Sa 19 godina bio je visok 208 cm i težak 130 kg. Sa tim dimenzijama debitovao je u ABA ligi za Jutu i ušao u debitantsku petorku godine. Imao je prosek od 18,8 poena i 14,6 skokova. Juta ga je, medjutim, za narednu sezonu prodala Sent Luisu za koje je potpisao 2. decembra 1975. odigravši 43 utakmice sa prosekom od 14,3 poena.

Kada je NBA, konačno, 1976. uspela da sasvim uguši ABA, svi igrači timova iz te lige otišli su na specijalni draft za NBA. Mozisa je odabrao Portland, ali njemu se nije išlo tamo, kasnije je pričao da je na pregovore poneo samo najminimalnije stvari jer je bio siguran da neće ostati. Razlog je bio Bil Volton, u to vreme jedan od najboljih centara NBA, pored koga mladi Meloun ne bi imao mnogo minuta.Portland je imao prava na njega i ustupio ga je Bafalu u zamenu za prvi izbor na draftu 1978. Tako je najzad dospeo u NBA ali se nije mnogo zadražao u Bafalu jer je Hjuston, koristeći finasijske probleme kluba, ponudio da otkupi Mozisa što se i dogodilo uz ustupljena prava prvog izbora na draftu 1977. i 1978.

U Hjustonu je počeo NBA karijeru

Moglo bi se reći da je prava NBA karijera Mozisa Melouna počela u Hjustonu. Ostao je pet godina, stigao da bude izabran za najboljeg igrača sezone 1979. i 1982. Ključni momenat njegove karijere stigao je na kraju sezone 81/82. kada je istekao njegov ugovor sa Hjustonom, i kada mu je Filadelfija ponudila za to vreme nezapamćenih 13 miliona dolara za pet godina, više od 2 miliona dolara godišnje. Prihvatio je bez  razmišljanja, ali je tada Hjuston izjednačio ponudu i shodno pravilima NBA bio u prednosti. Na kraju je odlučila Mozisova želja da ode na Istok, a posao je zaključen tako što je Hjuston zauzvrat dobio Kadvela Džonsa i  draft prava Filadelfije za 1983.

Kao član Filadelfije u duelu sa Džabarom

Ispalo je dobro i za njega i za Filadelfiju koja je osvojila titulu prvaka, on je bio najbolji igrač regularne sezone i plej-ofa u kome su Sikersi briljirali sa 12 pobeda i samo jednim porazom. U finalu su sa 4-0 pregazili Lejkerse, a Mozis je “izbrisao sa terena” legendarnog Džabara. Prethodne godine u finalu Lejkersi su pobedili  sa 4-2.  Za revanš 1983. Filadelfija je imala Melouna i njen trener Bili Kaningam objasnio je rezultat finala u tri reči:

– Imali smo Mozisa…

Meloun je bio peti strelac lige sa 24,5 poena, prvi skakac sa prosekom od 15,3, deseti u blokadama (2,01)… Ostao je u  Filadelfiji do 1986. kada ga je gazda Harold Kac prodao Vašingtonu, direktnom rivalu u grupi, u jednoj operaciji koja nije imala nikakvo ni sportsko, ni ekonomsko opravdanje. Jedna anketa lokalnog lista iz Filadelfije pokazala je da su navijači bili protiv (394 prema 22 “za”). Mozis je bio ljut, obećao je osvetu, ali se pomirio sa sudbinom i nastavio da igra, dobro kao i do tada, prvo dve godine u Vsašingtonu, potom četiri u Atlanti, da bi  zatim u Milvokiju prvi put u karijeri pao na ispod 10 poena po meču (4,5). Vratio se u Filadelfiju 1993. sa 38 godina, odigrao 55 mečeva (prosek poena 5,3) da bi naredne godine probao u San Antoniju, ali je posle 17 utakmica rekao definitivno zbogom košarci.

Igrao je u Atlanti

Za Mozisa Melouna  vezano je nekoliko statističkih rekorda NBA. Izmedju 7. januara 1978. pa do kraja sezone 94/95. odigrao je 1.212 utakmica bez eliminacije sa šest  ličnih grešaka. Izveo je najviše slobodnih bacanja (8.531), uhvatio najviše lopti u napadu (6.731),  protiv Sijetla je 1982. imao čak 21 ofanzivni skok.

Jedno vreme bio je član Milvoki Baksa

Kao košarkaški penzioner najviše se bavio rešavanjem svog braka sa Alfredom Gil, sa kojom je imao dva sina. Ona ga je optuživala za porodično nasilje i pretnje ubistvom, što je on poricao. Razveli su se 1992, a godinu dana kasnije Mozis je uhapšen kad se vraćao iz kuće svoje tada već bivše supruge. Alfreda ga je prijavila policiji da je došao da je ubije, proveo je neko vreme u zatvoru ali pretnja nikad nije dokazana.

Igrao je rekreativno golf, pa je 2015. učestvovao na dobrotvornom turniru u Norfolku. Turnir je organizovan 13. septembra, ali kako se Meloun tog jutra nije pojavio na doručku u hotelu i nije odgovarao na telefonske pozive, otvorena je njegova soba. Pronašli su ga mrtvog, imao je 60 godina i konstatovano je da je uzrok smrti srčani napad.


Biografija: Moses Eugenio Malone

Visina: 2,08

Rodjen: 25. 3. 1955.

Univerzitet: –

Draft: 1974  ABA, Juta Stars, treća runda

NBA: Bafalo, Hjuston (76 do 82), Filadelfija (82-86), Vašington (86-88), Atlanta (88-91), Milvoki (91-93), Filadelfija (94), San Antonio (95)

Broj poena u regularnoj sezoni: 27.409 (20,6)

Broj poena u plej-ofu: 2.077 (22,1)

Skokovi: 16.212+1.295= 17.507 ( 12,3)

Broj utakmica: 1.423 (1.329+94)

Ol star: 12 puta (78-89)

Priznanja: šampion NBA 1983 (Filadelfija),  MVP sezone 1979, 1982, 1983, najbolji igrač plej-ofa 1983, u prvoj petorci 1979, 1982, 1983 i 1985, u prvoj defanzivnoj petorci 1983, u debitantskoj petorci AB 1975, medju 50 najboljih igrača NBA u izboru povodom pola veka lige.

Kuća slavnih: od 2001.


 

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*