Među igračima koji zbog povrede nisu postigli više često zaboravljamo jedno ime, Danny Manning. Iako je ubilježio dva Allstar nastupa i ima nagradu za Najboljeg 6. igrača Lige, od prvog picka i jednog od najboljih sveučilišnih igrača u povijesti, očekivalo se više.
“Danny and the Miracles”
Kao mali, Danny nije mogao “omašiti” sport. Njegov otac, Ed bio je profesionalni košarkaš s 4 NBA i 5 ABA sezona iza sebe. Prvi puta se čulo za Manninga na sveučilištu Kansas. Tri godine zaredom bio je All American, a u svojoj 4. godini gotovo sam je odveo Kansas do naslova. Na klupi je bio legendarni Larry Brown, a na terenu Manning je dominirao. Ta ekipa Kansasa je ekipa koja je izgubila najviše utakmica u sezoni od svih osvajača NCAA turnira, a Manningove utakmice na March Madnessu su legendarne.
U finalu je praktički sam pobijedio Oklahomu, ubacivši 31 poena, uz 18 skokova, 5 ukradenih i 2 blokade. Osvojio je te sezone sve moguće nagrade za najboljeg igrača NCAA Lige, a proglašen je iza igrača desetljeća Big 8 konferencije.
-“Ne prođe jedan dan a da se ne sjetim toga finala. Niti jedan dan. Bez obzira što mi se dešava, koliko sam razočaran, tužan ovo mi uvijek vrati osmjeh na lice.”- rekao je Manning.
Povratak u stvarnost
Tijekom svoje sveučilišne karijere Manning je razmišljao da se ranije prijavi na draft. Srećom, čekao je do posljednje godine i to mu se isplatilo. Na draftu 1988. godine Los Angeles Clippersi su birali Manninga na prvom mjestu. Putem tradea uspjeli su dobiti i 3. pick, odnosno Charlesa Smitha. Osim Manninga ovaj draft je imao još 3 Allstara, Smitsa, Hawkinsa i Majerlea. Dotada sve je izgledalo savršeno. Vrhunska sveučilišna karijera, prvi pick na draftu… Trajalo je nažalost samo 26 utakmica. Manning je protiv Bucksa nakon 10-ak minuta igre pokidao ligamente u koljenu i za njega je sezona bila završena.
-“Prvi nekoliko utakmica u NBA se privikavaš i tek nakon što sam poćeo dobijati osjećaj i hvatati ritam – boom! Povrijedio sam koljeno. Odmah sam se fokusirao na rehabilitaciju. Bio sam spreman i promijeniti svoj stil igre. Razmišljao sam, nećeš više moći raditi stvari koje si prije radio, ali i dalje imaš 208cm. Mislio sam da ću više igrati kao klasični visoki igrač, što je bilo u redu.“-
NBA karijera nije niti započela kako treba, a Manning se već susreo sa najvećim mogućim problemom. Oporavak je dugo trajao i Manning se sljedeće sezone vraća na parket. Vraća staru formu i vrlo brzo postaje jedan od najboljih igrača tada očajnih Clippersa.Sve do tradea, Manning je i bio najbolji igrač Clippersa. Eksplodirao je dolaskom svog starog trenera Larry Browna. Svoju prvu Allstar sezona je bila 1992/93 prva u kojoj je Brown proveo cijelu sezonu na klupi. Manning je u prosjeku postizao 22,8 poena, uz 6,6 skokova te preko 50% šuta iz igre.
U to vrijeme, tj možemo reći sve do pojave Lob Citya, Clippersi su bili “luzerska” franšiza kako to Amerikanci vole reći. U prijevodu nitko nije htio igrati za njih, a nisu bili dovoljno sposobni napraviti dobru ekipu putem drafta. Tijekom svog boravka u Clippersima najbolji suigrači koje je imao su bili njegov “sudrug” s drafta Charles Smith, te Ron Harper. Larry Brown i Manning su opet odradili svoju “čaroliju” te su Clippersi 1993. godine čak i nastupali u playoffu. Dobrano su namučili Rocketse predvođene Olajuwonom i ispali su sa ukupnih 2-3 u seriji.
Najbolji 6. igrač Lige
“Ljubav” Clippsa i Manning trajala je do 1994. godine. Otišao je u Hawkse u zamjenu za Niquea koji je već tada bio na zalasku karijere. Zadržao se samo 26 utakmica u Atlanti, nakon koje je otišao u Phoenix. Problemi su se vratili. Naredne dvije sezone Manning je više bio na operacijskom stolu nego na terenu, a kada se napokon vratio 1996. godine postao je prvi NBA igrač u povijesti koji je imao rekonstrukcijsku operaciju na oba koljena. Medicinski tim Sunsa nadaleko je poznat u NBA. Revitalizirali su karijeru Hillu i Shaqu, a možda i najveći njihov uspjeh je bio Manning.
Uzmite u obzir da je vrlo mal postotak igrača koji se vrate na parket nakon operacije na samo jednom koljenu. Manning je imao dvije takve. U Sunsima je preuzeo novu ulogu, čovjeka s klupe i to je odradio najbolje moguće. U sezoni 1997/98 odigrao uzeo je nagradu za najboljeg 6. igrača lige. Najveća individualna nagrada u njegovoj NBA karijeri.
Manning je usprkos svih nedaćama i povredama odigrati čak 15 sezona u NBA ligi. To je nešto na što je posebno ponosan. -“Vrlo sam sretan i ponosan što mogu reći da sam odigrao čak 15 sezona u NBA. Pogotovo kada uzmemo prosjek trajanja NBA karijere i sve povrede kroz koje sam prošao. To je ipak nešto. To je “bedž” koji ponosno nosim. Moram priznati sam sam bio veoma sretan što sam to uspio, ali ipak veliku ulogu je igrao i naporni rad, pozitivne misli i malo inteligencije.”-
U Sunsima je odigrao još jednu sezonu, nakon koje je promijenio još 4 NBA ekipe, Buckse, Jazz, Mavse i Pistonse. Karijeru je završio 2003. godine, tijelo nije izdržalo i u toj posljednjoj sezoni uspio je odigrati samo 13 utakmica. Nažalost na njegovu karijeru ogroman utjecaj su imale povrede, ali i izbor ekipe. Clippersi su tih godina bili u rasulu i nisu mogli okupiti kvalitetnu ekipu oko Manninga. Kada uzmemo u obzir kroz što je sve prošao, možemo smatrati da je Manning imao sjajnu karijeru.
odličan college igrač – loše ekipe i povrede
Leave a Reply