Ok, iz Zadra ste i igrate košarku. Zvuči kao savršeni match up. Jer, prosto, ne možete biti iz košarkaškog grada a ne pikati loptu na basketu, i ne maštati o velikim stvarima na parketu. A junak ove priče, Emilio Kovačić, rođeni je Zadranin koji je to te, za njega i zadarsku košarku, važne 1985. godine prošao sve mlade selekcije svog matičnog kluba.
Zašto je ta 1985. važna za Zadar (i Emilia)?
Bila je to godina u kojoj je Zadar, na prvu loptu stidljivo, najavio pohod na šampionsku titulu. Favorit je u sezoni 1985-86 bila zagrebačka Cibona koju su predvodili Dražen Petrović, kapiten Andro Knego, Damir Pavičević sa klupe, te povratnik iz Partizana, Danko Cvjetičanin. Zadar je u sezonu ušao pod komandom palicom Vlade Đurovića sa Popovićem, Petranovićem, Matulovićem, Blaževićem, Pahlićem, Obadom, obrnuo Cibonu i finali, i doneo titulu. Prvu, nakon 1974 i 1976, i dva uzastopna pehara. Nedavno smo pisali, 1985-86 je bila sezona u kojoj je za Zadar debitovao i Arjan Komazec, jedna od košarkaških legendi ovoga grada.
Na drugoj strani, jedan mladić, od 17 godina kucao je snažno na vrata seniorske košarke. Smena generacija u seniorskoj reprezentaciji, koju je predvodio Krešimir Ćosić, otvoria je prostor jednoj plejadi mladih igrača. Kadeti su te godine uzeli zlato na EP a osim Radenka Dobraša (36 poena), Vlada Divca, Tonija Kukoča, Nebojše Ilića, na spisku reprezentativaca nalazio se i mladi Zadranin – Emilio Kovačić. Igrao je na poziciji centra, a u konkurenciji mladih selekcija na evropskom nivou već je pokazivao zavidan talenat. Imao je tada sve… talenat, skok, zakucavanje, trčanje kontri i to sa stilom i energijom… ako ne verujete pogledajte ovaj video:
Leteći Emilio, gospodar reketa i skokova
No, umesto debija za prvi tim Zadra, tada tima u šampionskom naletu, Kovačić se uputio na drugu stranu. Nedugo nakon osvajanja prvenstva Europe 1985. godine s reprezentacijom Jugoslavije zaputio se „preko bare“ gdje je četiri godine proveo u univerzitetskoj košarci noseći dresove Grand Canyon Antelopesa, Arizona State Sun Devilsa i Biola Eaglesa. Nakon toga dobija poziv Phoenix Sunsa. Iako je utisak bio dobar, Emilio ne uspeva da uđe među petnaest odabranih, te se vraća u Zadar i, kako se ispostavilo, evropsku košarku.
Nakon Zadra, igrao je i za Fortitudo, Olimpiju, Zrinjevac i Cibonu, i svude je ostavljao odličan utisak. Bio je pozdan, skočan, a zbog načina na koji je gospodario reketima dobio je nadimak – ‘leteći Emilio’.
Ponovo se 1997. vratio u Zadar kojem je pomogao osvojiti prvi trofej od osamostaljenja, da bi nakon četiri godine u inostranstvu (Skipper, Union Olimpija) karijeru završio u rodnom gradu. Nakon penzije, ostao je u Zadru voditi školu košarke i nakon toga uspeo je ono što nije kao igrač – otišao je u NBA.
Nastupao je i za hrvatsku reprezentaciju sa kojom je 1993. godine osvojio bronzu.
Ipak Sunsi…
Pet godina je Kovačić radio za Phoenix Sunse kao direktor međunarodnog skautinga, a od jeseni 2019. postao je vođa razvoja i skautinga u Bajernu iz Minhena. Kovačić će na ovoj poziciji individualno radi sa talentovanim mladim igračima nemačkog kluba.
Leave a Reply