Čudnog trka, list papira jedva provučeš kada skoči. A opet prvak Italije, Turske, Srbije, Izraela, Njemačke, dva puta drugi u Europi i jednom drugi na Olimpijadi. U ovih nekoliko riječi možemo sažeti karijeru Milana Mačvana. U svim ovim ekipama bio je u najmanju ruku petorka, a dosta često i jedan od glavnih igrača.
Milan Mačvan je rođen u Vukovaru gdje je napravio i prve košarkaške korake. Zbog ratnog vremena, Mačvan je s obitelji preselio u Bačku Palanku, te je počeo igrati za FMP. Vrlo brzo je privukao pozornost na sebe, a s 18 godina potpuno je izdominirao juniorskom konkurencijom. Tada 18-godišnji Mačvan bio je MVP U19 Prvenstva i naravno prvak, a u finalu je Srbija porazila Amerikance za koje su igrale današnje NBA zvijezde Steph Curry i DeAndre Jordan. Nešto više od tjedan dana kasnije Mačvan je igrao i U18 prvenstvo, a epilog je bio isti. MVP nagrada i prvo mjesto. Zbog sjajnih igara pozvan je i na Nike Hoops Summit, gdje je pogađate bio MVP i najbolji igrač, te je vodio ekipu Svijeta do rijetke pobjede protiv Amerikanaca.
Dominaciju u juniorskim kategorijama nije do kraja uspio prenijeti i na seniorsku konkurenciju. Najviše zbog ograničenih atletskih sposobnosti. Mačvan nikada nije bio najbrži i najjači igrač na parketu, ali je zato nerjetko bio najpametniji. Nakon odličnih igara za Hemofarm, dobio je priliku i 2009. zaigrati na Eurobasketu za Dušana Ivkovića. To prvenstvo je bila prekretnica za reprezentaciju Srbije kakvu imamo danas. Ivković je te godine ponovno uspostavio temelje reprezentacije, nakon fijaska prijašnih godina. Okitio se srebrom i osigurao si transfer u Maccabi Tel Aviv.
Ugovor je bio potpisan na 5 godina, no Mačvan je odradio samo jednu sezonu u Ponosu Izraela. Prve godine u Euroligi igrao je u 12 utakmica sa samo 9 minuta u prosjeku, a naredne je dogovorena posudba u Partizan. Mačvan je bio ponajbolji igrač crno-belih te godine, bilježeći preko 15 poena i 8 skokova u prosjeku za Partizan u Euroligi. Zadržao se samo jednu sezonu, otišao je u Tursku, točnije u Galatasaray.
Nakon Turske i još jednog dolaska u Partizan Mačvan je potpisao za Olimpiju Milano i prvi puta doživio povredu zbog koje je propustio dobar dio sezone. Nisu bila u pitanju koljena zbog kojih je završio karijeru, već lom ruke. Dvije sezone se zadržao u Italiji prije nego je na poziv bivšeg selektora Đorđevića potpisao za Bayern. U Njemačkoj nažalost kreću problemi s povredama. Utakmica protiv Zenita je bila kobna. Mačvan je doživio beskontaktnu povredu, što je možda i najgora opcija u sportu. Pokidao je ligamente koljena i meniskus i tada je sezona za njega bila završena.
Kao da to nije bilo dovoljno, nakon duge pauze Mačvan je u prvoj utakmici nakon povratka obnovio povredu koljena. Ligamenti su popustili, a Mačvan je u prijateljskoj utakmici opet doživio povredu koja ga je udaljila od parketa na čitavu sezonu. Ova povreda je bila gora, već tada se mislilo kako je Mačvan završio sa košarkom na najvišljem nivou. Tako je i bilo. Nakon povrede više se nije vratio na parketu u dresu Bayerna već je otišao put Tokija i potpisao za Avalark Tokio. Odlazak u Japan je bio jasan znak da Mačvanova koljena više ne mogu izdržati igru na najvišljem nivou.
Odlaskom Mačvana u košarkašku penziju ostali smo bez igrača na kojega se uvijek možeš pouzdati. Iako naizgled spor i nekako zdepast, Mačvan je bio izvrstan obrambeni igrač, praktički je sam držao visoku liniju Srbije na Eurobasketu 2017. godine. Nažalost povrede su ga zaustavila da ostvari i veću karijeru. Klupsku teško, nakupio se trofeja,no individualno je mogao i više. Za NBA se nikada nije odlučio, realno je sagledao stvari i znao je da bi teško došao do ozbiljnih minuta sa njegovim fizikalijama, iako je definitivno zaslužio.
Leave a Reply