U iščekivanju nastavka takmičenja na svim frontovima, sa fokusom na NBA ligu, ekipa Ostatka sveta odlučila je da vas aktivira i uključi u izbor najbolje petorke sa ovih naših prostora.
Danas je završen i finalni duel u borbi za krilnog centra, a jedna od legendi jugoslovenske košarke – Radivoj Žućko Korać – pobedio je Hall of Famer-a Dina Rađu, u poprilično izjednačenom duelu:
Za svaku od pozicija izabrali smo po 32 kandidata, koji su svojim igrama, nastupima i sportskim postignućima, ostavili traga u našoj košarci.
SALE I DRAŽEN NAJBOLJI NA PLAY I BEKU, TONI NA TROJCI
Protekle nedelje završili smo sa izborom najbolje ‘jedinice’ sa ovih prostora, a izbor nije bio težak – to je Aleksandar Saša Đorđević koji je u finalu dobio više glasova od Gorana Dragića, slovenačkog playa i iskusnog NBA igrača koji trenutno nastupa za Miami Heat. Sale je na kraju dobio 20 % od svih vaših glasova.
U nimalo naivnom društvu, koju su činili Kićanović, Delibašić, Bogdanović, košarkaški genije i najbolji evropski scorer Dražen Petrović pokazao je da na ovoj poziciji nema kokurenciju.
Završila je finalna borba za najbolje krilo, a u vrlo ujednačenom duelu našli su se Toni Kukoč i Dejan Bodiroga. U duelu u koji je dosada skupio najviše vaših glasova i komentara izuzetno tijesnu pobjedu odnio je Toni Kukoč. Skupilo se ukupno 1725 glasova, Toni je dobio 883, dok je Bodiroga dobio 842 glasa.
Radivoj Korać i lakoća pogađanja
Radivoj Korać je rođen 5. novembra 1938. godine u Somboru. Košarkom se počeo baviti još u podmlatku BSK-a (Beogradski sportski klub, poslije promijenio ime u omladniski košarkaški klub – OKK Beograd). Od samog početka njegovu igru je karakterisalo postizanje velikog broja poena. Tako je na juniorskom turniru održanom 1956. godine na jednoj utakmici postigao sve poene za ekipu u kojoj je igrao. Već tada je postalo izvjesno da će ovaj veliki potencijal u dogledno vrijeme zasjati punim sjajem.
Prijatnog i druželjubivog karaktera Žućko, kako su ga zvali, košarku je igrao s čudnom lakoćom i vještinom na način koji se svojim stilom i efikasnošću razlikovao od do tada uobičajenog. Iako je igrao krilnog centra, nije ga krasila posebno dobra skok-igra. Koševe je davao uglavnom iz reketa zahvaljujući driblingu, te brzom i za protivnika neočekivanom izbačaju lopte. Imao je nezadrživ ulaz pod koš, pri čemu se u duelima sjajno koristio tijelom.
U nevjerovatnoj preciznosti njegove igre bilo je i nečeg paradoksalnog – imao je nedostataka, ali ono što je znao i umio bilo je dovedeno skoro do perfekcije koja se pamti. O njegovim kvalitetima, kako košarkaškim, tako i ljudskim, možda najbolju ocjenu je dao čovjek koji ga je vrlo dobro poznavao: Aleksandar Aca Nikolić, dugogodišnji trener i selektor jugoslovenske reprezentacije:
„Korać je imao blistavu tehniku i ogromno znanje. Bio je jak, imao je uzuzetan osjećaj da procjeni trenutak za ulazak pod koš protivnika, a kada bi se tamo našao bio je nepogrješiv. Čak i u odbrani, koju su mnogi smatrali njegovom slabom tačkom, znao je da odigra taktički vrlo dobro.
Sjećam se jedne utakmice u Atini, gdje smo igrali protiv Grčke. Jedan njihov igrač je tada protiv nas igrao vjerovatno utakmicu života. Nismo mogli da ga zaustavimo – superiorno i bez velikih poteškoća nam je punio koš. Poslije prvog poluvremena, u pauzi, Žućko mi se diskretno obratio. ‘Profesore, dajte da ja probam da ga držim!’ Malo iznenađen pristao sam, a onda se dogodilo čudo, i to kako za mene, tako i za sve prisutne, ali ne znam da li za Koraća. On je tako dobro pokrivao tog momka da nam ovaj u nastavku nije dao ni jedan koš! Ukrotio ga je na jedan fascinantan način, bez ličnih grešaka ni bilo kakvih grubosti, isključivo znanjem, inteligencijom i tehnikom.“
Krasili su ga izvanredni refleksi, osjećaj za loptu i brzina pokreta.
Uspesi sa reprezentacijom
U reprezentaciji Jugoslavije Korać je debitovao 1958. godine i u njoj igrao sve do preranog odlaska 1968. U redovima državnog tima učestvovao je na četiri Evropska prvenstva i na tri je bio prvi strijelac (Beograd 1961. sa 216, Vroclav 1963. sa 239 i Moskva 1965. sa 195 postignutih koševa).
Sa reprezentacijom je osvojio dvije srebrne medalje na Evropskim prvenstvima (1961, 1965), dvije na Svjetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968., kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963. Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao 3153 poena, za tadašnje prilike visok prosjek od 20,8 po utakmici.
O njegovoj efikasnosti najbolje govori podatak da je čak sedam puta bio najbolji strijelac prve košarkaške lige Jugoslavije, što je neoborivi rekord u istoriji ovog sporta kod nas, sa nevjrovatnim prosjekom od 32,7 koša po utakmici! Bio je poznat po svom karakterističnom izvođenju slobodnih bacanja – sa dvije ruke odozdo, držeći prije samog šuta loptu neposredno iznad tla.
U tome je bio veoma uspješan, a o tome svjedoči i jedna anegdota vezana za dio njegove karijere provedene u Belgiji. Naime, on je zbog svoje velike popularnosti bio čest gost u televizijskim šou-programima. Jedne prilike ga je voditeljica pitala koliko slobodnih bacanja može pogoditi od 100 pokušaja. Korać je neobavezno odgovorio da bi loptu 70 – 80 puta mogao ubaciti u koš.
Zamoljen je da tu svoju tvrdnju pokaže na licu mjesta što je on i prihvatio, ne znajući da je za taj njegov poduhvat već sve bilo pripremljeno. Naime, organizatori šou-programa su za ovu priliku montirali koš u studiju. Bez mnogo razmišljanja, Korać je uzeo loptu i počeo da ubacuje pogodivši iz svih 100 pokušaja.
Njegovu karijeru krasi i još jedan rekord vezan za nevjerovatnu preciznost – Radivoje Korać je na jednoj utakmici Kupa evropskih šampiona protiv Avlika iz Švedske postigao fantastičnih 99 poena i time zauzeo treće mjesto na listi vječnih. Drugi je amerikanac Vilt Čemberlen sa 100 postignutih pogodaka. A prvi je Dražen Petrović, koji je juniorima Olimpije iz Ljubljane u 1. kolu Jugo lige sasuo 112 poena. Interni dogovor u Ciboni je bio da Dražen proba srušiti rekord Radivoja Koraća koji je 1964. godine zagrebačkoj Mladosti zabio 74 poena. Mozart je kao i uvijek ozbiljno shvatio svoje protivnike i nije im popuštao ni mrvicu. Do poluvremena je bio na 67 poena, a završio na neverovatnih 112.
Junak ispod koševa, a u stvari obični čovjek iz susjedstva, nije uspio uživati u životu kao mnogo njegovi saigrači. Na putu za Beograd nedaleko od Sarajeva, iz kog se vraćao sa košarkaške utakmice, u saobraćajnoj nesreći preminuo je ovaj neprikosnoveni velikan jugoslovenske košarke.
Vijest se munjevito pronijela i potresla javnost Jugoslavije. Sahranjen je u Aleji velikana u Beogradu. Međunarodna košarkaška federacija (FIBA) donijela je odluku da se osnuje Kup Radivoja Koraća kao veliko međunarodno takmičenje, koje će godinama zadržati prestižan nivo. Pobjednički pehar simbolizuje zlatnu „ljevicu“ kao uspomenu na jednu neprolaznu sportsku veličinu.
Velika konkurencija
Na poziciji krilnog centra bilo je mnoštvo vrhunskih igrača, od sjajnog scorera Radivoja Žućka Koraća, Hall of Famera Dina Rađe, Žarka Paspalja, te Zorana Savića koji je u svakom timu bio bitna karika, pa do nekih igrača koji su obeležili različite epohe. Tu su i naši savremenici, Mirza Teletović – jedan od najboljih bh. košarkaša ikada, Nemanja Bjelica, srpski Barkley – Dejan Milojević, crnogorski div Peđa Drobnjak, te makedonski duo – Antić i Gečevski.
Prvi krug je prošao bez većih iznenađenja. Favoriti i nosioci sa svake strane kostura su dominantno odradili posao, Rađa, Korać, Bjelica i Paspalj su uzeli prve duele sa preko 90% vaših glasova. U prvom krugu kombinirano je bilo 7421 glasa, a gotovo duplo više od svih je dobio Dino Rađa, čak 862 glasa. Prate ga Antić sa 486, Mirotić sa 481, te Korać sa 478 glasa.
U drugom krugu Rađa, Korać i Paspalj su dominantno prošli, a najveći borbu dosada smo vidjeli u duelu Milojevića i Drobnjaka. Po prvi puta morali smo ponoviti glasanje, jer prvi duel je završio nerešeno. Svaki je sakupio točno 183 glasa. U tie break duelu opet je bio egal. Na kraju Milojević je odnio pobjedu sa 171 glasom, 5 više od Drobnjaka.
Preko 15.500 glasova bilo je u toku izbora za najbolju ‘četvortku’, a najviše su ih individualno dobili Dino Rađa (17,1 % od svih glasova) i Nemanja Bjelica (11,2 %). No, Radivoj Žućko Korać (8,3 % od svih glasova) je u direktnim duelima sa svim konkurentima, uključujući Žarka Paspalja u polufinalu i Dina Rađu u finalu, izvojevao pobede.
Ovako je izgledao kostur takmičenja:
Leave a Reply