Igrač jedinstvenih dosega

Bilo je to godine 2011. kad su našeg LeBrona stigle nesreće. Treći najbolji košarkaš u zadnjih 35 godina, nakon Jordana i Bryanta, a gotovo da nije bio treći u svojoj momčadi (Miami Heat) u tih šest utakmica NBA finala spomenute godine. Lekciju mu je očitao Dirk Nowitzki, najdominantniji europski igrač u povijesti NBA lige.

Puno pišem o NBA ligi, definitivno najkvalitetnijem natjecanju u povijesti ove igre. S druge strane, to natjecanje nije uvijek bilo tako kvalitetno, moramo i druga natjecanja uzeti u parametre kod odlučivanja o najboljem europskom košarkašu u povijesti. Mnogi vrsni novinari, naravno, neki i na ovom portalu, bavili su se tom vrstom usporedbi i ocjenjivanja. Meni to nije cilj, barem ne u ovom tekstu. Cilj mi je dokazati da, uz sve europske velikane ove igre, nijedan nije dominirao kao Nowitzki 2011. godine, šampionske za Dallas Maverickse. Govorim o dominaciji u NBA ligi, ponavljam, broj 1 od svih liga, posebno u zadnjih četrdeset godina (dolazak Birda i Magica). Pa krenimo s nabrajanjem europske dominacije u NBA:

Europljani ulaze u NBA sredinom, a redovitije, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Bez obzira na tu činjenicu, treba spomenuti one koji su igrali i prije tog vremena, nisu bili u NBA ligi, ali mogli su komotno igrati. Korać prvi ide u tu kategoriju, mogao je, ali nije. Očito je mogao, nisam otkrio toplu vodu ako to danas napišem, no, bilo je razloga zašto nije igrao u Americi, to je sada u domeni hipoteza i špekulacija. Slično vrijedi i za Krešu Ćosića, želju Lakersa, ali samo želju, do realizacije te želje nije nikada došlo, da ne ulazim u razloge te situacije. Maravich je naše gore list, genetikom, krvlju, ali on je rodom Amerikanac, nikada neće biti u potpunosti smatram našim igračem iz tog razloga.

Spomenutih osamdesetih, najbitnije ime je Dražen Petrović, u kontekstu utjecaja europskih igrača u NBA ligi. No on je bio solidni epizodist. Dolaskom devedesetih, u vrlo kratkom roku, Petrović se etablira kao jedan od najboljih strijelaca u povijesti lige, no igrao je u nedovoljno jakom klubu (New Jersey Nets).

O Kukoču su mnogi pisali, pa i ja, on je odlaskom Petrovića ostao kao glavna europska perjanica u ligi. Uz njega, tu su bili Divac i Rađa. Bilo je mnogo igrača za NBA ligu, mnogo u ligi, mnogi će još doći, europski igrači, a Kukoč će i dalje ostati glavna europska perjanica. Nije mu se približio ni Parker, donekle mu se približio Gasol (Pau), a jedini, koji ga je nadmašio, njega i bilo kojeg drugog europskog igrača u NBA ligi, je Nowitzki.

Vratimo se u vrijeme u kojem je sjao Nowitzki:

Velim, 2011, Nowitzki tada ima nepune 33 godine, veteran, ali dominira. Nowitzki je u NBA došao u ljeto 1998, teško se uklopivši u momčad Dallas Mavericksa. Iduće sezone, napredovao je puževim korakom (ionako nikad nije bio brz igrač). U trećoj sezoni Nowitzkog, vlasnik Mavericksa postaje Mark Cuban, internetski mag koji upumpava goleme svote novca u klub, osnažuje ga. Na neki način opušta atmosferu u organizaciji Mavericksa, a uporedo raste i Nowitzki sa svojom statistikom. Njemac nije imao tako tanak kadar kao 2011. kad je došao u klub. Pet godina on je u Dallasu bio dio velikog trojca Finley-Nash-Nowitzki. Nash odlazi u ljeto 2004. (inače veliki Dirkov prijatelj), Finley godinu kasnije, 2005. Nowitzki ostaje jedini preostali igrač velikog trojca, ostvaruje neke vrhunske rezultate na poziciji krilnog centra (još od vremena Birda). No, to je sve lijepa priča. Prava stvar, naslov, dogodio se 2011.

Te sezone bitna stavka je dolazak centra Tysona Chandlera. Nowitzki je propustio 9 utakmica regularne sezone, ušao svejedno na NBA All star, na kraju imao statistiku od 27 poena u regularnoj sezoni, a Dallas završava kao treća momčad Zapadne konferencije i ulazi u playoff.

U playoffu izbacuju neke moćne momčadi – Lakerse, Thundere. U NBA finalu 2011. sastaju se s Miami Heatom, u čijim redovima tada igraju spomenuti James, uz Wadea, Bosha i ostale.

Prva utakmica je dobro završila za Heat, uvjerljivom pobjedom, uz 24 poena Jamesa i all round utakmicu Wadea. Druga utakmica je bila druga priča, Dallas dobiva, teškom mukom, uz 24 poena i 11 skokova Nowitzkog. Treću utakmicu dobiva Miami, koji ponovno vodi u seriji, dobiva jedva, nošen Wadeom. Dallas opet poravnava rezultat, četvrtu utakmicu uzima teškom mukom, uz 21 poen Nowitzkog. Petu uzima Dallas, prvi puta vodi u seriji, uvjerljivom pobjedom, uz 29 poena Nowitzkog. Šestu utakmicu posao za Dallas završavaju Terry, koji je zabijao i Nowitzki, koji je u reketu skakao.

Nowitzki je proglašen MVP-em finala 2011. godine. Pobjedio je momčad Wadea, Bosha i Jamesa (zaustavljen na mizernom prosjeku od 18 poena u finalu). U svojoj momčadi je imao Terryja i Mariona, uz veterane Kidda i Stojakovića. Zabijao je 26 poena u prosjeku u finalu, imao 10 skokova po utakmici, apsolutno je zasluženo postao MVP, zasluženo dobio prsten, gledajući mu osobnu statistiku, gledajući tko su mu bili suigrači, a tko protivnici, koliko je godina imao, i – da – otkuda dolazi. Dirk Nowitzki ljeta 2011, kada je enormno zabijao, ostaje zabilježen kao igrač jedinstvenih dosega, europski igrač, koji u tom kontekstu, neće nikada biti nadmašen!