Dva imena se izdvajaju kada pričamo o prvim legendama jugoslovenske košarke. Dvojica trenera profesor Aleksandar Nikolić i Ranko Žeravica su postavili jugoslavensku košarku na noge te su glavni i zaslužni za ono što imamo danas. Mnoštvo sjajnih igrača i trenera koji su po cijelom svijetu. Slobodno možemo reći da je jugoslovenska škola košarke među najboljim na svjetu. A to dugujemo ranije navedenom dvojcu.
Ranko Žeravica popularno zvan “Čika Ranko” osvojio je prvo svjetsko zlato sa reprezentacijom Jugoslavije 1970. godine i tako utabao put za sve kasnije uspjehe.
“Ranko je bio jedan od stvaralaca koji su se svesrdno trudili da se naš sport razvije ne samo u vrhunskim ekipama. Sa velikom žarom i uspehom je raspalio ljubav prema košarci u unutrašnjosti,” rekao je Bora Stanković, uz Ranka i Acu Nikolića, član svetog srpskog košarkaškog trojstva. Tim trofejom počela je nagla ekspanzija košarke u Jugoslaviji. Sve je više djece htjelo igrati košarku, tereni su nicali u gotovo svakom gradu. Košarka je zaživjela!
Odgojio je mnoštvo vrhunskih trenera i igrača, koji su nakon sve imali samo riječi hvale za njega. Jedan od naših najbolji igrača u povijesti Dražen Dalipagić, otvoreno govori da je baš Čika Ranko čovjek koji mu je napravio karijeru.
“Žeravici dugujem karijeru. Moram da mu se još jednom zahvalim na tome što me je doveo u Partizan i dao mi šansu. Gledao je daleko unapred, forsirao atraktivnu američku košarku. Rekao bih – pravu košarku. Još šezdesetih čitao je sve američke knjige o košarci, učio iz razgovora sa njihovim trenerima. Usavršavao se neprekidno i zbog toga je bio najbolji. Da nije bilo Ace Nikolića i njega, ne bi bilo ni košarke na ovom nivou na našim prostorima,” rekao je Dalipagić.
Jedan od naših najtrofejnijih trenera Boža Maljković također je izjavio kako tako uspješnu karijeru duguje Žeravici.
“Imao sam dvojicu učitelja, Acu Nikolića i Ranka Žeravicu, koji su za mene najbolji na svetu, i kao ljudi i kao treneri. O Ranku ne možemo da govorimo samo sa zanatskog aspekta. Svetskom titulom u Ljubljani napravio je revoluciju, ubacio košarku u školski sistem, počeli su da niču tereni, celu naciju zarazio je tom slatkom infekcijom. U svakoj republici bivše Jugoslavije zaslužio je spomenik, jednu ulicu najmanje. Ako sam rekao da je profesor Nikolić patrijarh košarke, za Žeravicu kažem da je Dositej Obradović. Bio je istinski prosvetitelj,” izjavio je Božo.
Sjetio se i jedne anegdote koja najbolje opisuje koliko je Žeravica bio poznat i priznat, ne samo kod nas već i u svijetu. Priča Božo Maljković kako su jednom prilikom kada je vodio Zvezdu sa ekipom išlo u Tel Aviv. Sasvim slučajno na istom letu je bio i legendarni Maradona. Žera je krenuo kod njega po autogram, a završilo je tako što je Žeravica dao autogram – Maradoni.
“Išli smo u Tel Aviv sa Crvenom zvezdom, imao sam čast i privilegiju da tri godine budem u klubu uz njega. Na istom letu bio je Maradona. Ranko ga je spazio i dao mi blok da uzmem autogram za njegove sinove, koji su bili kolekcionari. Kada sam rekao Maradoni za koga je autogram, ustao je i stao mirno. “On je bog u mojoj zemlji”, rekao mi je. Žeravica je postavio temelje moderne argentinske košarke, koja i dan-danas dosta podseća na jugoslovensku,” ispričao je Maljković.
Najveći trenerski uspeh, meren medaljama, Žeravica je ostvario 1980. u Moskvi, kada je naša reprezentacija njegovo prebogato košarkaško znanje prelila u olimpijsko zlato. Od klubova je trenirao beogradski Radnički, Partizan, Barselonu, Pulu, Crvenu zvezdu, Saragosu, Desio, Napoli, Daroku, Split, Kasertu, i reprezentaciju Jugoslavije i Argentine.Ima FIBA Kup Koraća 1978. sa Partizanom, šampion je SRJ 1996. sa Partizanom, zlato na OI 1980, zlato na SP 1970, srebro na SP 1967, bronzu na SP 1982, srebro na EP 1969. i 1971.Stanovnik je FIBA Kuće slavnih, ima i priznanje Udruženja košarkaških trenera za životno delo.
Leave a Reply