Iceman vs Skywalker: Revolveraški obračun kakav NBA ne pamti!

Ukupan broj poena datog igrača dijeli se sa brojem odigranih mečeva i tako se dobija ppg prosjek (points per game). Nema panela sportskih novinara i komentatora koji glasaju, nema pritiska velikih menadžera i uticaja trofejnih franšiza, nema kompenzacija za neke stare dugove, nema obaveze da pred javnošću glumite sjajnog lika. Samo prosta aritmetika.

Tokom 72 godine istorije najjače košarkaške lige na svijetu kao datum koji je podvučen crvenim slovima izdvaja se 9. april 1978. godine. Tu nedjelju obilježio je revolveraški obračun kakav se više nije ponovio na NBA parketima. Dva buduća stanara košarkaške Kuće slavnih ušla su u poslednji dan sezone sa identičnom misijom: prigrabiti za sebe trofej prvog strijelca lige.

Na jednoj strani veliki gospodin Džordž Gervin, najoštrija mamuza San Antonija. Na drugoj najsjajniji grumen Denvera, visokoletač Dejvid Tompson. Gervin je zbog opuštenog ponašanja na i van parketa i hladnokrvnosti kada se lomio rezultat zaradio nadimak The Iceman. Tompson, koji je zajedno sa Džulijusom Irvingom podigao ljestvicu atraktivnosti u košarci na neslućene visine, prkosio je zakonu gravitacije. Zato je prozvan Skywalker.

Obojica znameniti inovatori. Gervin je dijapazon poteza kraljice igara obogatio polaganjem koje će postati poznato kao “finger roll”. Objašnjavao je da ga od zakucavanja bole dlanovi, a sa druge strane finger rol je mnogo elegantniji. Tompson je na koledžu zajedno sa saigračem Montijem Touvom razvio koncept alej-upa, a njegov suludi vertikalni odraz od 112 centimetara proizvodio je miraž kretanja po vazduhu.

I jedan i drugi karijeru su započeli u ABA ligi, dostojnom konkurentu NBA tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Još jedna sličnost ogleda se u tome što su se njihove ekipe, Sparsi i Nagetsi, 1976. priključile takmičenju univerzalno prepoznatljivom po silueti Džerija Vesta na logu.

Gervin je imao blagu prednost uoči odlučujućeg dana. Kako su San Antonio i Denver još ranije obezbijedili plasman u plej-of, dalo se naslutiti da će dvojici rasnih napadača biti dozvoljeno da “privatizuju” utakmice u cilju ostvarenja ličnog uspjeha. Denver je gostovao Detroitu, dok je San Antonio išao na noge Nju Orleansu.

Nijedan od ovih mečeva nije prenošen uživo na televiziji. NBA još uvijek nije bila sportski brend i zainteresovanost TV stanica ograničavala se na doigravanje i nekoliko zvučnih duela tokom sezone. Pažnja medija tog 9. aprila bila je usmjerena na zadnju utakmicu Džona Havličeka (najboljeg strijelca u istoriji Seltiksa) u kultnom “Boston Gardenu”.

Popularni Hondo biće potpuno skrajnut u stranu partijama dvojice izuzetnih atleta.

Dejvid Tompson počeo je nemilosrdno i već u prvoj četvrtini srušio je Viltov rekord postigavši 32 poena. Ubacio je uvodnih osam šuteva, odnosno 13 od 14 u prvom kvartalu (još jedan NBA rekord). Skajvoker je nastavio da teroriše odbranu Pistonsa, u jednom momentu imao je realizaciju šuta 20 od 21 i do poluvremena je imao 53 poena na svom kontu.

Ubrzo su u dvoranu Pistonsa počeli da pristižu novinari, svjesni da im je nadohvat ruke priča kakva se događa jednom u deceniji, ako ne i rjeđe. Tompson je do kraja utakmice u kojoj je Denver poražen rezultatom 139:137 dostigao kotu od 73 poena. Šutirao je 28/38 iz igre i 17/20 sa linije slobodnih bacanja.

Samo su Čemberlen i Kobi Brajant uspjeli da ubace više poena. Kobi je u onom rasturanju Toronta dao sedam trojki, dok Tompson nije imao taj luksuz. Linija za tri poena uvedena je u NBA ligu od sezone 1979/80. Mnogi svjedoci antologijske partije tvrde da bi as Denvera imao preko 80 poena da su tada dalekometni pogoci nosili tri poena.

“Osjećao sam se kao Supermen na steroidima”, kazaće Dejvid zapanjenim novinarima nakon utakmice. Njegov trener, genijalni Leri Braun, ponavljaće da je to najbolja individualna predstava koju je ikad gledao.

 

Nakon Tompsonovog remek djela, Gervinu je bilo neophodno najmanje 58 poena kako bi osvojio titulu. Nimalo lak zadatak, čak ni za Ledenog čovjeka. Njegov lični rekord prije tog dana bio je 51. Otvorio je meč protiv Džezera sa pet promašaja…

Naravno da nije postigao 58 poena.

Postigao je 63, od čega 53 u prvom poluvremenu, koliko i njegov rival. Ne samo što je oteo krunu Dejvidu Tompsonu, već je srušio njegov rekord po broju poena u jednoj četvrtini! Naime, Gervin je u drugoj dionici brojao do 33, pa je tako košarkaš Denvera držao rekord svega sedam sati.

*37 godina kasnije nadmašiće ga baš jedan Tompson. Golden Stejtov bek Klej (nisu srodnici) nesrećnom Sakramentu sasuće 37 poena u trećem kvartalu, od čega devet trojki (NBA rekord za četvrtinu) i ukupno 13 pogodaka iz igre – izjednačujući rekord Dejvida Tompsona!

Na kraju je Ajsmen imao prosjek od 27,22 poena po utakmici, a Skajvoker 27,15. Bondovskih 007. Najmanja margina ikada.

Od sekundarnog je značaja što je Gervin na tom meču šutirao dok mu lakat nije utrnuo. Okončao je susret sa 23/49 i 17/20 sa linije penala (baš kao i Dejvid). Nije važno ni što su Sparsi ubjedljivo poraženi, 153:132.

“Sjećam se kada smo prije igrali u Indijani, da su Pejsersi imali nekakvu promotivnu akciju – ako uspijete zadržati Ajsmena ispod 30 poena svi će dobiti besplatan obrok u Mekdonaldsu. Odmah da vam kažem, niko nije jeo na moj račun”, čuvena je Gervinova izjava.

Bila je to prva od četiri titule kralja strijelaca koju je Gervin osvojio. Jedan je od velikana čarobne igre koji se nije okitio šampionskim prstenom, iako je još sedam godina nakon nezaboravnog megdana bilježio preko 20 poena u prosjeku.

Džordž Gervin je NBA karijeru završio u aprilu 1986. godine, u drugoj utakmici serije između Bostona i Čikaga, kada je njegov kolega Majkl Džordan u porazu Bulsa postavio rekord plej-ofa sa Gervinu veoma dragom cifrom – 63 poena.

Kad smo kod slučajnosti, Tompson i Gervin primljeni su u Kuću slavnih iste godine (1996).

Nebeski šetač potpisao je tog ljeta sa Nagetsima ugovor koji je probio limite u američkoj košarci. Za pet godina vjernosti inkasirao je četiri miliona dolara, što je prvi mega ugovor prije buma koji će izazvati Bird i Medžik.

Sastavio je još tri odlične sezone u dresu Denvera, ali više nikad nije bio toliko blizu zvanju najboljeg košgetera NBA lige.

Momak koji je 1974. sa ekipom Vulfpeka iz Sjeverne Karoline prekinuo sedmogodišnju vladavinu Vudenovih Bruinsa u NCAA I diviziji i koji je imao nesreću da se takmiči u vrijeme zabrane zakucavanja na koledžu (1967-1976) zbog tzv. “Lu Alsindorovog pravila”, profesionalnu karijeru okončao je nakon lumpovanja u svjetski poznatom klubu Studio 54 u Njujorku. Pao je sa stepenica i teško povrijedio nogu. Pokušao je da se vrati, ali uzalud.

To je bila samo kulminacija raskalašnog života začinjenog alkoholom i drogama. Saigrači su pričali kako je znao da popije flašu viskija pred utakmicu i opet isporuči 30 poena. Bek koji je sipao koševe kao da je u rukama imao istoimeni mitraljez na kraju nije dotakao zvijezde, već se stropoštao na zemlju poput Ikara.

Jednu stvar mu niko ne može oduzeti. Bio je igrački uzor samom Džordanu, koji nikada nije krio da je pokupio nekoliko trikova od Skajvokera. Zato je odabir osobe koja ga je 2009. godine uvela u Hol u Springfildu bio jednostavan. Tompson je poslužio kao vjesnik promjene paradigme u košarci, kada se težište igre preselilo od centara ka bekovima.

Ostala je skaska o neponovljivom dvoboju majstora Nejsmitove igre, jednom kojem je venama tekao tečni azot, drugom koji je temperamentom mogao zapaliti azbest. Trka za titulu kakve se ne bi postidjeli ni Lauda i Hant. Kao crveno i crno na ruletu, Džordž Gervin i Dejvid Tompson su pokazali koliko je sreća prevrtljiva i kratkotrajna.

Ajsmen i Skajvoker, krajnje tačke košarkaškog klatna koje se kretalo od sibirske kuloće do akrobatike divljih mačaka.