KK Jugoplastika: Zlatne godine naše košarke

Piše: Oldin BOJIĆ

Kada se govori o košarci neizostavno mjesto na košarkaškoj mapi svijeta svakako zauzima splitska Jugoplastika(današnji KK Split), a FIBA je ovaj tim u jednoj svojoj anketi proglasila najboljom košarkaškom momčadi dvadesetog stoljeća.

“Mi smo u klubu bili svi u sedam sati, automatski smo bili u prednosti ispred svih četiri sata na dan. Jer, drugi klubovi u Jugoslaviji su počinjali raditi u 11 sati. Dok su drugi spavali, mi smo radili. To nije anegdota, već istina. Zvali smo i ljude u drugim klubovima, znate što… Spavali su. Imali smo i dobru upravu, skupina zanesenjaka koji su sve živo radili za klub, intelektualci ali i komandosi,” (Božidar Maljković)

zlatne-splitske-godine-graf-novi

Nepresušan izvor talenata za manje-više sve sportove, grad Split je oduvijek bio u samom svjetskom vrhu a u košarci posebno. Jedan od zaštitnih znakova je i košarkaški klub Split – legendarna Jugoplastika. Klub koji vječno živi u memoriji pravih košarkaških kibica i zaljubljenika radosti loptanja pod koševima. Klub koji je krajem 80′ harao ex Yu košarkom i Evropom nažalost danas nije ni sjena onoga što je bio. Na stranu sadašnji problemi u klubu na koje i mnogi drugi klubovi na ovim prostorima nisu ostali imuni, prisjetit ćemo se ovom prilikom zlatnih vremena splitske košarke. Ako se uzme u obzir da je tadašnja Yu liga bila najkvalitetnija i nekako najbliža onom idealu koji se zove NBA, splitska Jugoplastika druge polovice osamdesetih trajno će ostati upisana zlatnim slovima u sportskim almanasima diljem svijeta. Momčad satkana od provjerenih znalaca bila je osuđena na uspjeh. Atomska ekipa koja je protivnike redovno razbijala sa ogromnom koš razlikom  a koja je nerijetko dosezala visine „polarnih minusa“,  lako je osvajala domaća prvenstva i evropske titule.

‘šjor Boža’ & njegovi virtuozi

Trener Božidar Maljković koji je glavni ‘krivac’ za Jugoplastikine uspjehe 80-ih, i koju i danas zove “klubom svog života”, dočekan je prijateljski i toplo dok je u vrijeme Domovinskog rata gostovao u Splitu kao trener Panatinaikosa.

„To su najljepši trenuci koje sam doživljavao, nisam to, priznajem, očekivao. Toliko ljubavi i poštovanja, skandiranje, pjesma, koje sam doživio u Splitu kad sam prvi put došao s drugim, grčkim, klubom, to mi je najveće priznanje u životu. Plakao sam zajedno s onim klupskim čistačicama, funkcionerima, navijačima i novinarima nakon utakmice. Osjećao sam se vrijedno, a to je najljepši osjećaj. Sjećam se jednog trenutka u Splitu, jedan navijač je probio policijski kordon, zatrčao se prema meni, priznajem malo sam se uplašio, a taj je navijač oko mog vrata stavio šal Torcide i poljubio me. Dvorana je bila u ludilu, a ja sam grcao od plača…I u Zagrebu sam, tih godina, dočekan krasno, a to je znak da iza sebe nisam ostavljao mrlje, prevare i laži”.

Tri godine zredom u  Evropi nije im bilo premca.  Za strelovit uspon zaslužni su fanatičan rad i čelična disciplina koje im je usadio sad već legendarni košarkaški trener Božo Maljković. Kada je preuzimao trenersku palicu nanjušio je potencijal koji ta ekipa ima uz nebrušene dragulje u sastavu od kojih su se isticali jedva punoljetni  Kukoč i Rađa. Za neizostavnog play-a Sretenovića, kojeg je Božo doveo iz Zvezde, nije bilo viška dodavanja. Bio je košarkaški inteligentan igrač kojeg je svaka ekipa voljela imati u sastavu. Nepogrešivi Perasović i Ivtrofejianović, tandem je koji je zatrpavao protivničke koševe sa distance i poludistance te uz fantastičan skok i borbenost Sobina formirao obrambeni bedem na kojem su mnogi polomili zube. Priče kažu da je Duško Ivanović, vrhunski šuter, bio blizu završetka karijere, ali da ga je Maljković nagovorio da odigrao ‘još malo’. I nije požalio. Ostaće upamćen njegov ples u dvoreni u Munichu sa suprugom, nakon prve osvojene europske titule. A što reći o ona dva dragulja? Toni Kukoč i Dino Rađa, savršenstvo u pokretu i užitak za gledanje. Virtuozi košarkaške igre uz angažman i predan rad koji se slobodno može usprediti sa spartanskim drilom vrlo brzo su polučili rezultate. Ostalo je historija.  Vladali su parketima od Vardara do Triglava kao i evropskim prostranstvima svojom maštovitošću i štosom u igri . Neponovljive su serije finala sa Partizanom,sa također veoma moćnom postavom u kojoj su igrali velikani Đorđević, Paspalj,  Divac…

KK Jugoplastika je sa tri uzastopne evropske titule jedini tim, uz ASK Rigu iz Letonije (tada Sovjetskog Saveza), kojem je to pošlo za rukom. Zato zapamtite ova imena koja su se tri godine za redom penjala na šampionsko postolje:

Europski prvaci 1988/89.:Toni KukočDino RađaDuško IvanovićGoran SobinZoran SretenovićŽan TabakVelimir PerasovićLuka PavićevićTeo ČizmićIvica BurićPaško TomićPetar Vučica, Trener: Božidar Maljković

Europski prvaci 1989/90.: Toni Kukoč, Dino Rađa,Zoran Savić, Duško Ivanović, Velimir Perasović, Zoran Sretenović, Goran Sobin, Žan Tabak, Luka Pavićević, Aramis NaglićPetar Naumoski, Velibor Radović, Trener: Božidar Maljković.

Europski prvaci 1990/91.: Toni Kukoč, Zoran Savić, Velimir Perasović,Avie Lester, Zoran Sretenović, Žan Tabak, Luka Pavićević, Aramis Naglić, Teo Čizmić, Petar Naumoski, Paško Tomić, Velibor Radović, Trener: Željko Pavličević.

Jedini tim sa NBA petorkom

nba-jugoplastika

Treba naglasiti da je splitska škola košarke, koju je utemeljio njen „otac“ gdin. Branko Radović, dala petoricu igrača u NBA. Činjenica je ovo koja se nesmije smetnuti sa uma ako se uzme u obzir kapacitet i veličina grada kao što je Split. Čudesni Toni Kukoč, igrač na svim pozicijama, bravuroznih rješenja i talenta „za izvoz“ punu košarkašu satisfakciju i besmrtnost realizirao je u Chicago Bullsima, vjerovatno najboljom ekipom svih vremena. Dino Rađa, strahovito talentirani centar koji je talentu pridodao krvav rad, vinuo se u NBA visine postavši neizbježan kotačić u košarkaškim gigantima Boston Celticsima. Njemu uz bok, Žan Tabak, naizgled nezgrapnih kretnji ali sa „nosom“ za igru i prostor uzeo je košarkaški prsten sa Houston Rocketsima. Od mlađih tu su još Roko Leni Ukić (inače sin vrhunskog bubnjara benda Daleka Obala), maestralni bek sa vrhunski preciznim dodavanjima koji je svoju epizodu u NBA-u odradio u Raptorsima odnosno Bucksima.Na kraju ništa manje važan Bruno Šundov. Div od 221 cm, sa nevjerovatnom motorikom i okretnošću i za tu visinu mekanom rukom, trag je ostavio u nizu NBA klubova (Mavericksi, Pacersi, Knicksi i  Cavaliersi). Nijedan grad izvan SAD-a ne može se podičiti činjenicom da ima ovoliki broj igrača u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Igrači su ovo koji su zauvijek  zadužili splitsku košarku i iznijeli slavu svoga kluba i grada iz kojeg potiču daleko izvan granica Evrope.

finale-1989

2 Comments

5 Trackbacks / Pingbacks

  1. Žan Tabak - Ostatak Sveta
  2. Samo dva grada koja nisu u SAD dala više košarkaša u NBA od Splita - Ostatak Sveta
  3. Žanov san: Čovek koji je pokorio oba košarkaška kontinenta - Ostatak Sveta
  4. Od Zvezdinog viška do prvaka Evrope! - Ostatak Sveta
  5. - Ostatak Sveta

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*