Trojka sa 100 metara

Piše: Tibor Sekulić, KOŠ magazin

U povijesti košarke trica je relativno rano uvedena u neka natjecanja. Neke lige su krenule 1950-ih, neke druge su ih pratile, ali NBA je majka svih natjecanja u ovom sportu. Dala je palac gore za tricu u sezoni 1979\1980. Ostatak svijeta se poravnao sa ligom kraljicom sredinom 80-ih, tako da se od tada trica službeno gađa svugdje u svijetu.

NBA liga je postavila standarde u gađanju trica iz razloga što je njihova trica najudaljenija. No, o udaljenostima, razlikama, ligama, o tome neću, samo jedan kuriozitet, pa ću skijaškim skokovima, u svom stilu, preći od 1979. godine do danas. Kuriozitet se tiče Chrisa Forda, on je taj sretnik kojem se pripisuje prva ubačena trica u NBA ligi. Te 1979. igrao je za Boston Celticse, bilo je to, naravno, otvaranje sezone, protiv Houston Rocketsa kod kuće. Rick Barry i Kevin Grevey istog su dana, razlika je koju minutu, išli Fordovim tricaškim stopama. Danas, to je zanimljiva priča, možda i relevantna, tada – to je bilo važno kao format All Star utakmice, danas, znači, ne pretjerano. U spomenutoj utakmici veću medijsku popraćenost su dobili novi treneri dvaju klubova i nadolazeća zvijezda Celticsa, Larry Bird. I to je znakovito, trica je svoj debi imala istu večer kad i Bird. Ono što je zanimljivo, Bird je na toj utakmici jednom opalio tricu, nije pogodio, ali njegov suigrač jest. Očito mu se svidjelo, iduće retke posvetit ću tricašu Birdu.

Bird je najbolji tricaš 80-ih, iako danas nije u top 50 tricaša svih vremena, niti u top 25 tricaša u play-offu svih vremena. Zašto je tako, o tome ću malo kasnije. Možda je ružno o Birdu govoriti kao o tricašu. On je jedan od malobrojnih koji je imao sve kvalitete, napadaćke, obrambene, precizan šut, osjećaj za krađu lopte, asistencije, skok. Sve to imao je zbog urođenog instinkta za igru, inteligencije, puno više nego što mu je majka priroda dala brzine ili skočnosti. U tome je bio prosječan, neki kažu i ispod prosjeka. No nije bitan dojam, bitan je rad i ono što pokažeš na terenu.

Bird je trčao kao sumanut, prije utakmice, nakon utakmice, kao vođa, postavljao je suigračima standarde treniranja i rada, naučene u radničkoj obitelji u Indiani. Za vrijeme utakmice to bi se isplatilo, bio je dominantan, avangardan, jedinstven, najbolji! Uz Magica, naravno. Rad ga je koštao, u sedmoj sezoni leđa su ga sputala, kronično ga mučila narednih šest godina, zadnjih u karijeri. Nije se žalio, ali ta smetnja se vidjela u izostanku naslova do kraja njegove karijere. A Bird je volio pobjede, tako je i prva tri All Star natjecanja u tricama 80-ih godina tako suvereno dobio da je, ponajviše zbog toga, proglašen neprikosnovenim tricašem. No, bilo je i drugih. Nisam za detaljne statistike, uvijek se oslanjam na osobni osjećaj, sjecanje. Probat ću na isti način progovoriti i o tricama i tricašima kroz vrijeme.

Ray Allen je broj jedan, Reggie Miller dva, Steph Curry je tri. Postoji velika šansa da Curry sustigne obojicu u idućih nekoliko godina. O Curryju ću na kraju. Na tim listama ova su imena (aktivna i umirovljena): Korver, Terry, Vince Carter, Jason Kidd, Pierce, Nowitzki, Harden, J.R.Smith, Bryant, Stojaković, Klay Thompson, James, Nash, Redick, Rice, Durant,  Lowry, Ginobili, Anthony i mnogi drugi. Liste za play-off su slične, tamo će, bude li zdrav, Curry biti statistički tricaš broj jedan s krajem ove sezone. Možda ovim imenima treba nadodati tricaške x faktore određenih godina u play-offu, Pippena i Dannyja Greena.

Natjecanje u tricama je isto dalo naslutiti tko su vatreni tricaši, neki nisu na ovim gore listama. Uz Birda, bitnu ulogu tamo su igrali i Craig Hodghes, gore spomenuti Stojaković, Jeff  Hornacek, Mark Price i Jason Kapono.

Magic? Magic bi zabio tricu kad je trebalo, Magic je sve radio kad je trebalo. Jordan?Potop trica u mreži Blazersa 1992. godine, u jednoj od utakmica NBA finala, afirmirali su ga kao ubojitog tricaša, tad, kao nikad prije i poslije toga. Jordan je zato imao Paxona, Kerra i Kukoča, ubojite tricaše, kojima se obraćao kada bi njemu zaškripio šut.

Bilo je puno tricaša, nevezano za poziciju bek šutera, koji su obilježili igru tricama. Barkley je gađao 90% tricu na Olimpijadi 1992. godine. Igrom asocijacija, dolazim do braće Petrović, Aco je bio Trica, nadimkom , a Dražen je, nakon Stojakovića, najbolji tricaš s ovih područja. Odlični su bili (neki još uvijek) Petar i Marko Popović, otac i sin, Predrag i Dario Šarić, otac i sin, Bojan i Bogdan Bogdanović, samo prezimenjaci. Igrom asocijacija, dolazim i do Dražena Dalipagića, taj nije bio znani tricaš, ali kada zabiješ 70 koševa na jednoj utakmici, moraš zabiti i poneku tricu, jel tako? Tricaš je bio i Oscar Schimdt, Gallis je bio opasan strijelac, nesuđeni suigrač Dražena Petrovića, kakav bi to tandem na vanjskim pozicijama bio, kipuće vražji (ovako su ostali upamćeni samo kao Draženovi rivali)! Sabonis je gađao tricu onda kao danas Jokić, Perasovića i Danilovića želim ubaciti još ko tricaše s ovih prostora, umetnuti Teodosića i najboljeg Europljanina danas, Rusa Shveda, jednog od zadnjih asasina Hrvata. Chris Mullin je bio famozan, radna etika, znanje, ma možemo do sutra, o njemu i njemu sličnim tricašima u svijetu i u Americi.

No, za kraj, radije bi nešto o trendovima.

Ta prva trica u NBA ligi je bila znak, zabio ju je, ponavljam, igrač Celticsa, otad znane tricaške momčadi do danas. Treba reći da je te sezone u Celticsima svoju zadnju sezonu u karijeri odigrao Pistol Pete Maravich, ubacivši dvoznamenkasti broj trica te sezone, s postotkom šuta oko 50%. Trica je stvarno bila kuriozitet, ja bih rekao do ljeta 2011. godine, kada su neki gore spomenuti, spojeni u momčad Dallas Mavericksa, iznenadili Heatov tercet Bosh-Wade-James, upravo neprekidnom tricaškom paljbom u toj finalnoj seriji. Netko u Oaklandu je to gledao, posebno Steph Curry, koji je u zadnjih pet godina pomaknuo sve statistike, poveo je svoju ekipu, Thompsona, Duranta i druge, poveo je čitavu ligu u revoluciju zvanu trica. Što teža trica, što brža trica, što luđa trica. Onako kako je Bird vodio Celticse prije 30 godina, tako Curry danas vodi čitavu ligu, u jedan novi trend, tricaški, pa onda Bird na taj način statistički ispada iz kruga najboljih tricaša svih vremena. Jednostavno, danas se peterostruko više puca trica nego u njegovo vrijeme, u tom razlogu se krije ključ tog statističkog podatka.

Trica sa sto metara, viknuo je jednom Slavko Cvitković kada je Kukoč u reprezentaciji dao jednu s centra, krajem 90-ih. Učinio mi se kao zgodan naslov, no uskoro će postati istina, u kojem pravcu Curry vodi ligu.

Što reci za kraj? Možda postaviti pitanje može li ga tko zaustaviti? Probat ću dati odgovor, da ne završim tekst s pitanjem. Gledam više od pola utakmica ove sezone, barem u sažetku, i gledam onog poslovično čvrstog Leonarda, u oba pravca, kako ide kroz ozljede, neuigranost, gledam tog modernog Jordana kako Torontu stvara epitet pretendenata za naslov, i mislim si da on, Danny Green, Lowry, Gasol i ekipa gledaju Curryja i njegove, čitavu ligu, tricaški maraton, i misle: mi ćemo drukčije, mi ćemo raznovrsnije, mi ćemo čvršće. Je li taj scenarij samo u mojoj glavi, hoće li Leonard ugroziti Curryja zaista ovog ljeta, pomaknuti opet trendove ka Jordanovoj raznovrsnosti, stilu, ostaje nam vidjeti za tri mjeseca. Do tada, uživamo u Curryju, Jokari i prijateljima.