Bogdanov put do zvjezdanog NBA neba

Sacramento Kings / twitter

Piše: Aleksandar Ostojić, KOŠ magazin

Bogdan Bogdanović – 35, Zajon Vilijamson – 24. Naš reprezentativac postigao je rekord dosadašnje NBA karijere u pobedi Sakramenta protiv Nju Orleansa, u čijim redovima je igrao već planetarno slavni Zajon Vilijamson, poznat kao ruki senzacija decenije. Od senzacije nije vidjeno ništa, sve oči bile su uprte u Bogdana, koji je bio skoro nepogrešiv… za razliku od prethodne utakmice kada je šutirao 1 od 15, najslabije otkad je prešao Okean.

Bogdanović je bio centralna figura u prvih 12 minuta, u četvrtini o kojoj će se dugo pričati. Završena je neverovatnim rezultatom 49-39 za Sakramento, a naš as pogodio je pet trojki.

Vredi se ovom prilikom prisetiti razvojnog puta Bogdana Bogdanovića. Rodjen je u Beogradu 18. avgusta 1992. Dakle, za nekoliko dana napuniće 28 godina. Priznaje da je od detinjstva voleo fudbal, a da su ga za košarku opredelili TV prenosi igara naše reprezentacije sa Svetskog prvenstva u Indijanapolisu 2002.

– Kada je Jugoslavija sa Divcem, Bodirogom, Stojakovićem, Jarićem, Rakočevičem i ostalim asovima postala prvak sveta poželeo sam da i ja igram basket – rekao je jednom prilikom za naš sajt.

Upisao se u školu košarke Zvezdara, ali ubrzo, aprila 2008. prelazi u klub Žitko Basket, koji se tada zvao Alimenti Basket. Tu kod trenera Dragana Jakovljevića (danas u zemunskoj Mladosti) postaje deo tima koji je osvojio treće mesto na juniorskom prvenstvu države, usput pobedivši omladince Partizana. Dobre igre na ovom turniru nisu ostale nezapažene, pa uskoro stiže poziv njemu i kolegi Luki Pajkoviću da pojačaju juniorsku ekipu FMP na Najkijevom turniru u Parizu. U FMP-u su već igrali tada golobradi Nenad Miljenović, Nemanja Bezbradica, Stefan Popovski Turanjanin i Nikola Siladji – izmedju ostalih. Bogdanović je svojim pogotkom doneo pobedu 79-78 protiv Malage, ali se pre finala sa INSEP-om povredio.

Ključni momenti u njegovoj karijeri dogodili su se septembra 2010. i jula 2014. Najpre je sa 17 godina prešao u Partizan, gde je prve dve godine kod trenera Vlade Jovanovića malo igrao, ali je povratkom Duška Vujoševića dobio ogromnu šansu. Iskoristio ju je, naročito su ostale u sećanju njegove partije protiv Crvene zvezde u finalu plej-ofa 2014. kad je zbog teške povrede Vestermana igrao plejmejkera. U stvari igrao je sve, sam je odlučio pobednika tog finalnog dvoboja.

Praktično sam je pobedio Crvenu zvezdu u finalu plej-ofa 2014.

Odmah posle te titule Bogdan napušta Partizan uz veliko razočaranje trenera Vujoševića, koji je bio ubedjen da će ostati bar još jednu sezonu, i igrati Evroligu. Bogdanovićev razlog bio je više nego jasan: dobio je poziv od Željka Obradovića, a tako nešto se ne odbija u svetu košarke.

Ostao je tri godine u Istanbulu, i sa Fenerbahčeom osvojio praktično sve: Evroligu (2017), dve titule u turskom prvenstvu i jedan kup, titulu najboljeg mladog igrača Evrolige (dva puta zaredom, 2014. i 2016.)… Postao je standardni reprezentativac kod selektora Saše Djordjevića, i u nacionalnom dresu naterao američkog TV komentatora da izgovori kultno “The Trojka!” opisujući jedan njegov dalekometni pogodak. Sa reprezentacijom ima kolekciju srebrnih medalja: Olimpijske igre 2016, Svetsko prvenstvo 2014, Evropsko prvenstvo 2017…

Sa Željkom Obradovićem

Iako je još 2014, dok je igrao u Partizanu, na NBA draftu bio izabran od Finiks Sansa kao 27. pik, nikad nije zaigrao za taj tim. Ekupa Finiksa napravila je 2018. jedan u nizu loših procena, i trampila Bogdana u Sakramento u paketu sa Jorgosom Papajanisom i Skalom Labisijerom, a u zamenu za neka prava na budućim draftovima. Sakramento je jedva dočekao ovakav poklon, pre svih njegov GM Vlade Divac. Počelo je tako stvaranje srpskog nukleusa Sakramenta, a kasnije su se pridružili Nemanja Bjelica kao igrač, i Pedja Stojaković kao član stafa.

Polako je Bogdanović gradio svoju NBA karijeru. Ustalio se u prvoj petorci Kingsa, a američke zvezde, kojima je tamo okružen, brzo su shvatile kome treba dati loptu kad valja pogoditi odlučujući šut. Najčešće trojku. Svega toga ne bi bilo da…

– Posle svakog treninga ostanem i šutiram dok ne pogodim hiljadu trojki – priznao nam je jednom Bogdan.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*