Priča o Dragonu: “Dajte žogo Gogiju”

Screenshot

Piše: Igor Đurović, KOŠ magazin

Goran Dragić, kapiten zlatne slovenačke reprezentacije sa EP 2017. u Turskoj, gde je bio MVP prvenstva, poseban je igrač, ali pre svega i skromna osoba kakve se retko rađaju. Nema čoveka koji je o njemu ikad rekao neku lošu reć. To o Dragiću govori više od svih reči. Imao sam sreću  da budem svedok dosta toga u njegovoj bogatoj karieri koja ovih dana dostiže vrhunac. Radoslav Nesterović (2005) sa jednim, i Beno Udrih (2005. i 2007.) te Aleksandar Vujačić (2009. i 2010.) sa dva osvojena NBA prstena – to su dosadašni slovenski nosioci najvećeg trofeja u profesionalnoj košarci, pobedničkog prstena. Gogi, kako Dragića od milja zovu još od dečačkih dana, može postati četvrti igrač iz Slovenije kome bi uspeo taj podvig. I to sa ulogom u timu finaliste kakvu nije imao niko od navedenih slovenskih reprezentativaca! Sve je postigao dokazajući se iz sezone u sezonu, a da to skoro niko u Sloveniji nije ni primetio!

Slovenački dragulji Luka Dončić i Goran Dragić

U Sloveniji mu je bila neophodna punoletnost da se dokaže jer ama baš niko nije prepoznavao njegov talenat sve do 18. rodjendana, kada je iz Ilirije trebalo da pređe u neki klub. Olimpija je za njega nudila 30 lopti i omladinca, i tek nakon što ga je selektor mlade reprezentacije do 20 godina Ivo Sunara pozvao u selekciju koja je u Brnu osvojila zlato, čulo se ozbiljnije za njega u deželi. Pre toga na spisak reprezentacije stavio ga je Dalibor Damjanović, sadašnji pomočnik u Krki.

U Brnu Dragić nije igrao već je samo sedeo na klupi, ali ga je ljubljanski Slovan ipak potpisao jer je lovac na mlade talente, Janez Maher, vdeo nešto u njemu. Zanimljivo je da je sa tog EP u isti taj Slovan otišao i Čeh Ličartovski, koji je na Kodeljevu posle imao prednost u odnosu na Gogija. Neverovatno, ali slično se tamo dešavalo i drugim talentima. Na primer, kad sam već kod Čeha, Janu Veselom! Tek kada je trenersko kormilo Slovana preuzeo Aleš Pipan svanulo je i talentu iz Šiške (i Luka Dončić je Šiškar) jer ga je upravo on postavio na mapu prave seniorske košarke.

U Zadru je još golobradi  mladić u ABA ligi  dao 30 poena! Sve do tada  osim Spasoja Todorovića-Spaleta, bivšeg igrača Olimpije i Gogijevog dugogodišnjeg trenera u Iliriji gde su saradjivali  u svim kategorijama do seniora,  niko nije verovao u njega. To se ponavljalo i kasnije. Čak i u NBA. Sećam se predsedničkih izbora 2008. i pobede Baraka Obame. Tada sam  posetio Gogija u hotelu, pokraj  njujorškog Central parka, pamtim i vreme kad nije igrao u Finiksu pa se o njegovim (ne)sposobnostima pisalo svašta i u domovini! Ima sve lepo napisano pa se može proveriti. Jednog dana doveo sam ga, skupa sa bratom Zoranom, u redakciju slovenačkog sportskog lista “Ekipa” u kome  sam bio urednik košarke. Goran je tada imao 15 godina. Kolege su me pitale: “Pa nečeš valjda sa njima praviti intervju?” .

Dajte žogo Gogiju

Uradio sam intervju, i to na pola strane. Moram  da priznam da sam  hteo samo sa Gogijem, ali je otac Marinko uslovljavao da može Goran ako dođe i Zoran. Imam još jedno zanimljivo sećanje sa Goranovog 18. rodjendana, 6. maja 2004. u selu Zaplana pored Vrhnike, gde su baka i deda po majčinoj (Mojca) strani imali vikendicu. Tada sam bio deo rođendanskog slavlja sa njegovim saigračima iz Ilirije sa kojima je igrao u kadetima i juniorima. Sa nekima je već igrao i za seniore gde ga je u vatru slao Todorović, uvek ponavljajući komandu:”Dajte žogo Gogiju!” (Dodajte loptu Gogiju). Igrao je tada i skupljao iskustva maloletni Gogi protiv 40-godišnjaka u nižoj ligi, a sa klupe ga je branio i čuvao dobroćudni džin Spale koji živi poslednjih osam godina u Crnoj Gori odakle pomno prati igre svog prijatelja i učenika.

Dragić, kome su na početku NBA karijere neki posprdno dali nadimak “Tragic” (tragičar), sada je “Dragon” (zmaj). Punih 12 sezona je u NBA, u Majamiju igra petu.  Malo ko je ozbiljno računao na Majami pre početka ove lude i neobične korona-sezone. Naime, pred početak 74. šampionata kladionice su Majami svrstavale tek na 7. mesto za naslov prvaka Istočne konferencije, a tek na 15. za konačan trijumf. Sve se to okrenulo posle korona-krize. Majami postoji tek od 1988, uz pomooć sportskog direktora Peta Rajlija i trenera Erika Spolstre potpunom je transformacijom u Orlandu postigao veliki uspeh osvajanjem Istočne konferencije. Inače, prvi put su se veselili 2006. kada su dobili u finalu Dalas (4:2) sa O’Nilom, Vokerom, Morningom, Pejtonom itd. u glavnim ulogama. U finalu 2012. dobili su Oklahomu (4:1), ali tada je već glavnu rolu igrao samo jedan igrač, a to je bio Lebron Džejms koji je imao najveću pomoć u Bošu i Vejdu. Bez njega Hitsi ne bi stigli na vrh, kao što ne bi ni sledeće godine kada su dobili San Antonio (4:3) i kada se im se  pridružio Rej Alen. Sve je navedene uspehe izvan, ali i na igralištu (najmanje ove godine) doživio 40-godišnji Udonis Haslem koji je 17 punih godina član kluba iz Majamija, i koji svih pet godina pomno prati Gogijev razvoj. “Postao je lider ovog tima,” kaže veteran, i time je rekao sve.

U plejofu je Majami u ovoj sezoni dosad na 15 utakmica u “mehuru” Orlanda postigao čak 12 pobeda, što je 80%, dok je u regularnom delu sezone bio na 60%. Do početka završnice celo je vreme Dragić počinjao sa klupe, a od prve utakmice na ispadanje je u startnoj petorci umesto povredjenog Kendrika Nana. “Rekao mi je pre sezone Spolstra, da ću ulaziti sa klupe i bio sam na to pripremljen iako mi nije bilo svejedno. Sada u Orlandu opet sam na terenu od starta,” kaže učesnik Ol star meča 2018. Priznaje da mu boravak u izoliranoj okolini Floride čak igrački i godi, iako mu nedostaje familija.

“Za mene je jako dobro što nema putovanja posle kojih je moje koleno uvek bilo natečeno. Uz to mi odgovara i odličan medicinski tim kojeg su sastavili za Bošovu povredu kolena, koji imam sada i sam. Sve se poklopilo” – otkriva tajne svojih odličnih igara.

Iz vremena dok je igrao za Finiks Sanse

Njegova ubitačna levica i munjeviti prodori prrotivničkim obranama stvaraju glavobolje.  U odbrani Majami protivnike lomi neverovatno pokretljivom zonom koja  nije klasična. Za uigranosti tima  najvće zasluge pripadaju  upravo Gogiju. Njegovo drugarstvo sa prvom zvezdom, Džimijem Batlerom, koji se čak  proglasio za “Dragićevog brata” još je jedna od  tajni neverovatne hemije floridskog tima.  U odlučujučoj utakmici finala Istoka protiv Bostona za pobedu 125:113 u 30 minuta Gogi je postigao “samo” 13 poena (2/6 za 3 poena, 2/5 za 2 i 3/4 slobodna bacanja, uz 7 asistencija i 3 skoka), što je bilo najmanje sa njegove strane u celom plej-ofu u Orlandu. U konferensijskom finalu igrao je u sezoni 2009/10 u dresu Finiksa baš protiv Lejkersa, ali tada u potpuno drukčijoj ulozi. Bio je osmi strelac svoje ekiipe u kojoj su bili u prvom planu Neš, Hil, Studemajer, Ričardson itd.

Ove godine ima u završnici prosek 20,9 poena, što je najviše u timu (u šest utakmica sa Bostonom 20,5) i ispred je Batlera (20,7) i Adebaja (18,5). I sad dolazi situacija u kojoj Gogija (i njegove) opet otpisuju. A on je tada dokazano najopasniji! U redovnom delu Lejkersi su bili oba puta bolji od Majamija, ali to je bilo davno, 9. novembra (95:80) i 14. decembra (113:110),  skoro pre godinu dana. Kao da je bila neka druga sezona…

Majami je ove sezone za igrače “uplatio” 80.165.620 dolara (manje samo Atlanta sa 58.202,336 $ i Šarlot sa 79.303,714 $), a Lejkersi prema pisanju veb stranice hoopsshype.com za igrače plaćaju 119.559,440&, najviše Golden Stejt – 145,603.990 $.

Zmaj iz Koseza

Pet Rajli zna Lejkerse kao svoj džep, osvojio je prsten tamo čak i kao (rezervni) igrač, pa posle sa “Šou-tajmom” 1987. i 1988. A izabrao je 2006. pobednički tim u Majamiju i dokazao da može biti jdnako uspešan i kao sportski direktor. Nije pustio Gorana Dragića iako je “folirao”, da je “u izlogu”. Zadržao ga je, ali Gogiju sada ističe ugovor vredan 19,217,900 dolara (pola ugovora uvek ide na poreze) koji je posle prve zvezde tima Džimija Batlera (32,742.000) najplaćeniji u timu Hitsa. Legendarni Dvejn Vejd gazdama Majamija već je poručio da učine sve kako bi Gogija zadržali i u sledećoj sezoni, što bi “Zmaju iz Koseza” (naselje u ljubljanskoj Šiški) gde je Gogi odrastao, najviše i odgovaralo.

Victoria i Mateo ljube tatu, najdraža čestitka za rodjendan

Pre dve godine se sa familijom preselio na drugi kraj glavnog grada Slovenije. U Snebrje, pored novih Novih Jarša, gde ga jedva  čekaju  žena Maja, sin Mateo i čerkica Vitorija, ali i njegovi brojni navijači koji će biti sledećih dana umorni zbog neprospavanih noći…

Photo: Twitter, NBA

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*