Piše: Zoran Dimić
Jugoslavenska škola košarke smatra se poslije američke, jednom od najboljih u svijetu. I današnje reprezentacije ex-yu smatraju se sljedbenicama te škole. Uspjehe koje ostvaruju često se pripisuju upravo tom nasljeđu.Uspjesi te škole najbolje se oslikavaju u uspjesima reprezentacije, dijelom u uspjesima klubova. Danas klupski uspjesi nisu vezani uz škole košarke jer veliki broj stranaca, prije svega Amerikanaca, u rosterima timova. Jedino broj igrača iz neke zemlje koji igraju u vrhunskim evropskim i NBA timovima govore nešto o školama košarke. Uspjesi klubova iz ex -yu značajni su upravo radi toga jer nisu imali strance, nego isključivo domaće igrače.
Kvalitetna selekcija i rad s mlađim kategorijama su prvi preduvjet za kvalitetne škole. Temelji koje su postavili bardovi jugoslovenske košarke održavaju košarku s ovih prostora u svjetskom vrhu. Rezultati mlađih selekcija pokazuju kakav je rad bio na našim prostorima. Rezultati kadeskih i juniorskih selekcija Jugoslavije pokazuju da se nalaze u samom vrhu evropske košarke. Juniori su drugi, odmah iza SSSR koji do 1991. ima 8 zlatnih, 3 srebrne i 1 brončanu medalju. Jugoslavija u istom razdoblju ima pet zlata, četiri srebra i dvije bronce. Nakon 1991. i raspada ove dvije države, Nasljednici SSSR, Litvanija osvaja dva zlata , tri srebra i jedna bronca, te Rusija jedno srebro. Istovremeno Hrvatska osvaja tri zlata, četiri srebra, dvije bronce, Srbija ima tri zlato, dva srebra, dvije bronce dok Slovenija ima jedno srebro. Tako juniori se smatraju najuspješnijim u Europi.
Prvo juniorsko prvenstvo Europe je održano 1964 u Napulju. Prvak je bio SSSR, a Jugoslavija nije ostvarila zapažen rezultat. Osvojili su sedmo mjesto.Već na sljedećem prvenstvu 1966. ponovo u Italiji (Porto San Giorgio) u finalu su izgubili od SSSR. U ovoj selekciji pojavljuju se kasniji velikani jugoslavenske i europske košarke. Pod vodstvom Ranka Žeravice, igrali su Manović, Tanjević, Andonovski, Grubor , Vučinić, Valek, Kapičić, Simonović, Šolman, Žorga, Dokman i Ćosić.
Poslije toga reprezentacija Jugoslavije je uvijek bila na postolju osim 1970. kad je bila četvrta i 1990, kad su bili peti. 1968. godine u Vigu (Španija) ponovo gube u finalu od SSSR. Reprezentaciju je vodio Slobodan Piva Ivković.
YU Juniorska reprezentacija 1968 godina. Pripreme za EP u Vigu u Španiji
S’leva na desno,stoje: Miroljub DAMNJANOVIĆ Sadik ZEJNILOVIĆ Dragan KAPIČIĆ Ivan SARJANOVIĆ Vinko JELOVAC Franjo LUKOVIĆ Žarko ZEČEVIĆ Dragiša VUČINIĆ Dragan ĐUKIĆ Damir ŠOLMAN Doktor MARKOVIĆ čuče: Selektor Slobodan IVKOVIĆ Stanislav BIZJAK Mihajlo MANOVIĆ Zoran SLAVNIĆ Dragan IVKOVIĆ Ljubodrag SIMONOVIĆ
Na tom prvenstva naši mladi momci osvojili su srebrnu medalju,u finalnoj utakmici su poraženi od SSSR-a 83:72. Najefiksniji naš trio bio je Jelovac-Šolman-Simonović. Srebrni momci su bili 4.ZEČEVIĆ 5.ĐUKIĆ 6.SARJANOVIĆ 7.JELOVAC 8.VUČINIĆ 9.SLAVNIĆ 10.MANOVIĆ 11.SIMONOVIĆ 12.ŠOLMAN 13.BIZJAK 14.LUKOVIĆ 15.ZEJNILOVIĆ
Prvo zlato osvojeno je u Zadru 1972. Juniorska Reprezentacija JUGOSLAVIJE Evropsko prv. Jugoslavija Zadar 1972 ’53/54 Generacija.
Selektor: NOVOSEL Mirko 15.MILIĆEVIĆ Milan 8.ŽIŽIĆ Rajko 14.MACURA Branko 11.KALJEVIĆ Ratko 13.PERINČIĆ Čedomir 9.JERKOV Željko(u civilu) 12.DELIBAŠIĆ Mirza 10.BERAVS Boris 4.TODORIĆ Dragan 7.KIĆANOVIĆ Dragan 6.GRABOVAC Milan 5.VOLAJ Franc
Sljedeća dva europska prvenstva, Jugoslavija dominira. 1974. u Orleanu i 1976. u Santiago de Compostela. U finalu pobjeđuju Španiju, odnosno SSSR.
Tim juniorske YU reprezentacije koja je osvojila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 1974 u Francuskoj. Sa svih devet pobeda na prvenstvu četa pod vodstvom selektora Bogdana TANJEVIĆA zasluženo se domogla šampionske titule. Članovi te dominante generacije su bili: Branko SKROČE – Goran KRIZNAR – Rajko ŽIŽIĆ – Aleksandar PATERNOST – Mladen MOHOROVIĆ – Darko FABULIĆ Andro KNEGO – Boško BOSIOČIĆ – Dušan ZUPANČIĆ – Zoran GAVRILOVIĆ – Ratko RADOVANOVIĆ – Mihovil NAKIĆ. Najefiksaniji u YU timu na prvenstvu su bili SKROČE-RADOVANOVIĆ-KRIZNAR-ŽIŽIĆ-KNEGO
Juniorska Reprezentacije JUGOSLAVIJE Španija 1976. Osvojena Zlatna medalja.
STANKOVIĆ Mile (KK-Radnički, Beograd), PETROVIĆ Aleksandar (KK-Cibona-Zagreb), VUČICA Pero (KK-Jugoplastika-Split), BOGOSAVLJEV Predrag (KK-Crvena zvezda-Beograd), PAVLIČEVIĆ Damir (KK-Cibona-Zagreb) VUKASOVIĆ Stevo (KK-Željezničar-Sarajevo), SIKIRIĆ Branko (KK-Cibona-Zagreb), PRIBANOVIĆ Željko (KK-Zadar-Zadar), OSTOJIĆ Mladen (KK-Bosna-Sarajevo), BRBORIĆ Čedo (KK-Igman-Sarajevo), MARIĆ Miodrag (KK-Partizan-Beograd), VUKOSAVLJEVIĆ Rade (KK-Crvena zvezda-Beograd). Selektor:STANČIĆ Luka pom.trener:IVKOVIĆ Dušan
Juniorska Reprezentacija JUGOSLAVIJE. Italija 1978 osvojena bronzana medalja.
S’leva na desno stoje: Selektor: STANČIĆ Luka 7.BOGOSAVLJEV Predrag 8.MEDIĆ Milan 12.PETRANOVIĆ Veljko 11.BENAČEK Predrag 15.ZRNO Dragan 13.DOGAN Davor 9.SUNARA Ivan _čuče: 6.POPOVIĆ Petar 10.PIPAN Aleš 4.POČEK Mihajlo 14.IZIĆ Nihat 5.NIKOLIĆ Slobodan
- i 1982. Jugoslavija gubi finala od SSSR. 1984. su treći. 1986. godine na europsko prvenstvo održava se u Austriji, na scenu stupa čuvena generacija koja je sljedeće godine postala prvak svijeta u Bormiu.
Nepobediva generacija
Nepobediva generacija koja je osvojila sve titule u mlađim selekcijama 1985 Evropski Kadetski Prvaci! 1986 Evropski Juniorski Prvaci ! 1987 Svetski Omladinski Prvaci ! Kruna ove generacije je bila u Bormiju 1987
Selektor:PEŠIĆ Svetislav 14.RAĐA Dino 11.AVDIĆ Samir 15.KOPRIVICA Slaviša 7.KUKOČ Toni 9.ALIBEGOVIĆ Teoman 8.PECARSKI Miroslav 12.DIVAC Vlade pomoćni: RAJAČIĆ Branislav 6.ILIĆ Nebojša 13.DOBRAŠ Radenko 5.PAVIĆEVIĆ Luka 10.ĐORĐEVIĆ Aleksandar -kapiten 4.KALPIĆ Zoran
Selektor: VUJOŠEVIĆ Duško
10.CVETKOVIĆ Rastko 11.KRALJEVIĆ Marijan 12.ALIHODŽIĆ Dževad 6.KALIČANIN Slobodan 7.TABAK Žan 5.DANILOVIĆ Predrag 14.PAVLOVIĆ Mirko 8.POPOVIĆ Oliver 13.KOMAZEC Arijan (VASIĆ Saša prekobrojni i ŠIŠKO Lojze) 4.BADŽIM Živko 15.KAPOV Ivan 9.GRMUŠA Nenad
Posljednju zlatnu medalju juniori su osvojjili na EP 1988. održanom u Srbobranu. Pripreme su obavili kao i njihovi prethodnici u Pirotu.
Poslednja generacija koja je nastupala pod zastavom Jugoslavije, ne EP u Holandiji, osvojila je peto mjesto. Isti igrači su sljedeće godinenastupili na svjetskom prvenstvu u Kanadi i osvojili četvrto mjesto.
s’leva na desno: REBRAČA Željko , LONČAR Nikola , TARLAĆ Dragan , BODIROGA Dejan , ŠILOBAD Mlađan , ARSIĆ Petar , TOPALOVIĆ Željko , doktor:MARKOVIĆ Petar asistent:JANKOV Kosta čuče: PAJOVIĆ Gavrilo , RADOVIĆ Velibor.Deo tima u Kanadi bili su i MRŠIĆ Veljko , ČIZMIĆ Teo , RIDL Zvonimir Selektor: VUJOŠEVIĆ Duško
Poslednji nastup na prvenstvima mlađih kategorija pod imenom SFRJugoslavija.
Kadetska dominacija
Kadetska reprezentacija je ostvarivala čak i bolje rezultate. Ostvojili su 5 zlatnih, po dvije srebrne i brončane medalje, Zanimljivo je da na drugom mjestu reprezentacije Srbije s 5 zlata, 1 srebro i 3 bronce. Na šestom mjestu je Hrvatska s 3 zlata, a i Bosna i Hercegovina je osvojila jedno zlato. Tek treći su Španci s 3 zlata, i po 6 srebra i bronci.
Prvo kadetsko prvenstvo je održano 1971. godine u talijanskoj Gorizi. U finalu jugosloveni siu bili bolji od domaćina 74-60. Ekipu su činili dio igrača koji je sljedeće godine odvojio juniorsko prvenstvo Europe. 1973. i 1975. su treći, 1977. drugi. 1979. ponovo postaju prvaci Evrope. 1981. su peti, i onda slijedi dominacija sljedeća 3 prvenstva. 1989. su drugi, a 1991. su osmi. Te godine je selekcija već bila okrnjena bez igrača iz Hrvatske i Slovenije. Zanimljivo je da je te godine za reprezentaciju nastupao Saš Dončić, otac jednog od najvećih talenata današnjice, Luke Dončića.
Nakon toga više nema jugoslovenske reprezentacije, nego reprezentacije novostvorenih država nastavljaju s uspjesima u ovoj kategoriji.
Pravilo je bilo da se selekcija kadeta dopunjavala s talentiranim igračima i kasnije nastupala u starijim kategorijama. Sistematičan rad u reprezentativnim selekcijama i klubovima davao je rezultate. Seniorska reprezentacija i klubovi su ubirali plodove toga rada.
Nažalost, danas to više nije tako pogotovo u Hrvatskoj koja još uvijek ima dobre rezultate u mlađim kategorijama, ali reprezentacija, pa i klubovi nisu tako uspješni. U Srbiji je situacija nešto bolja pogotovo na reprezentativnom planu, kao i u Sloveniji. Dok klubovi uveliko ovise o strancima. Domaći igraći nemaju značajniju ulogu ni u njima.
Mladi igrači rano odlaze u inostranstvo, gdje u klubovima imaju sporedne uloge i ne razvijaju se na pravi način. Karakterističan primjer su Labović iz Srbije i Delaš iz Hrvatske, koji su na juniorskim prvenstvima bili dominantni, no nažalost nisu ostvarili ozbiljnije karijere za razliku od Parkera i Batuma iz Francuske, Rodrigeza i Abrinesa iz Španije, Valunčunasa, Kantera, Lorbeka… No to je druga priča…
Leave a Reply