Minnesota Timberwolves 2020-2021: Košmarna sezona koja daje nadu

Katastrofalna 2019/20  sezona donijela je radost u tmurnu Minnesotu – prvi pick na draftu. Da sve ne bude krasno i bajno, pobrinula se izjednačena drafta klasa u kojoj nije bilo izrazitog favorita za prvog picka – kao recimo sezonu prije kada su Pelicansi uzeli Ziona Williamsona. Wolvesi su se odlučili za Anthony Edwardsa i prema njegovim predstavama – nisu pogriješili. Ipak, Edwards je bio rijetka svijetla točka u sezoni Wolvesa koji su drugu sezonu zaredom završili sa negativnim scoreom – 23-49. Povrede su još jednom učinile svoje, Russell je propustio gotovo polovicu sezone, Towns je odigrao samo 50 utakmica.

Sam početak sezone je bio obećavajuć uzeli su prve dvije utakmice na otvaranju, ali u narednim mjesec dana ubilježili su još samo dvije pobjede. Crni niz kao da je dao “ton” sezoni i Wolvesi su nastavili tonuti. Tek koncem sezone su ponovo uspjeli spojiti dvije pobjede zaredom. Povrede su definitivno učinile svoje, no Wolvesi su morali pokazati više ove sezone.

BasketballReference


Smjena trenera

Tijekom sezone povjerenje je izgubio trener Ryan Saunders. Polako je gubio “uzde” ekipe, Wolvesi su izgledali bezidejno i bilo je vrijeme za smjenu. Na klupu je došao dotadašnji pomoćnik u Toronto Raptorsima Chris Finch. Nije uobičajeno da druge NBA ekipe uzimaju jedni drugima trenere u sred sezone, no Finch je izgledao toliko impresionirao čelnike Wolvesa da su ga morali dovesti. Glavni protukandidat mu je bio pomoćnik iz domaćih redova, bivši igrač CSKA i legenda Eurolige David Vanterpool. Finch je na kraju dobio šansu, a početak je bio trnovit.

Saunder je ostavio ekipu u rasulu, imali su samo sedam pobjeda i 24 poraza, a pod Finchom su izgubili prvih pet utakmica. No, nakon Allstar pauze Wolvesi su proigrali. Sezonu su završili sa 16-20 scoreom, a igra je izgledala puno puno bolje. Rezervisti Okogie i Hernangomez su proigrali, a Edwards je sjajnom završnicom sezone bacio sjenu na spor početak i opravdao povjerenje prvog picka.

Finch je primarno defenzivni trener, no napadačke sheme su mu sjajne. Wolvesi su bili posebno dobri kada su na parketu bile tri najveće zvijezde, KAT, Russell i Edwards. Odličan kraj sezone definitivno daje nadu da bi Wolvesi mogli prekinuti crni niz negativnog scorea u narednoj sezoni. Pod uvjetom da ostanu zdravi…

Košmarna sezona za Jednoroga

Proteklu sezonu Karl Anthony Towns će pokušati što prije zaboraviti. Nažalost, većina loših stvari desila se izvan parketa.Počekom protekle sezone Towns je ostao bez majke i ujaka – koji su preminuli od posljedica Covida. Na sve to nadovezala se povreda šake, te vrlo ozbiljan slučaj Covida koji je dobrano uzdrmao kršnog Townsa.

Parket je nažalost postao sporedan u ovom slučaju. KAT se vratio u drugom mjesecu na parket, a srećom do kraja sezone je odigrao bez povreda. U ovoj košmarnoj sezoni Towns je još jednom bio najbolji igrač Wolvesa. Uz sve etikete koje mu se prišivaju, KAT je izrastao u strašnog igrača – koji je baš zbog svih etiketa pomalo i podcjenjen.

Jedini je aktivni igrač uz Embiida koji je u šest sezona zaredom ubacivao više od 22 poena i bilježio više od 11 skokova, a osim njih dvojice još petnaestorici igrača je to pošlo za rukom. Svi redom Hall of fame igrači. Prostora za napredak definitivno postoji, a s novim trenerom Finchom budućnost je svijetla. Finch je dosada radio sa nekoliko sjajnih igrača na njihovom razvoju, uključujući našeg Nikolu Jokića. Pregled igre i pas igra su nešto na čemu Towns može najviše poraditi. Gotovo sve ostale segmente napadačke igre je usavršio, a ovim bi postao kompletno napadačko oružje.

Obrana je još uvijek bolna točka. Prečesto se upušta u riskantne situacija gdje bez razmišljanja skače na blokadu, a reket ostavlja prazan. Potencijal je definitivno tu, strašno je pokretan, ima dugačke ruke i osjećaj za blokadu. Samo što je prečesto na krivom mjestu u krivo vrijeme, a samim time i reakcije su mu zakašnjele. NIkada neće biti obrambeni igrač godine poput Goberta, no respektabilan zaštitnik obruča definitivno može postati.

Pravi rookie godine?

Prvim pickom na prošlogodišnjem draftu Wolvesi su odabrali eksplozivno krilo sa Georgie Anthony Edwardsa. Fizički najmoćniji bek na draftu, strašnog napadačkog potencijala no uz puno upitnika. Odigrao je samo 32 utakmice za svoje sveučilište, a za vrijeme predraft kampova pojavile su se sumnje oko njegove motivacije. Izgledao je kao da mu je svejedno hoće li i kojim pickom će biti izabran, te da bi više volio da je izabran na NFL draftu, no sve to nije pokolebalo Wolvese da ga izaberu. Sudeći po drugom dijelu sezone – nisu pogriješili.

Edwards nije tipičan NBA košarkaš, što je dokazao već u svojoj rookie sezoni. Nevjerovatno je opušten pred kamerama, a njegovi intervjui su već postali legendarni. Izgleda kao da ga nije posebno briga za ono što se dešava na parketu. Srećom po Wolvese tako izgleda samo kada ne igra.

Početak je bio težak, Edwards je “izgorio” u želji. Uzimao je teške šuteve, zabijao se u obrane i izgledao je strašno neefikasno. Edwardsov je trošio gotovo 30% svih napada Wolvesa kada je bio u igri, uputio je više trojki od Hielda i Duncana Robinsona, a odigrao je više izolacija od Chrisa Paula i Bradleya Beala.

Sjajnom drugom polovicom sezone bacio je “sjenu” na težak početak. Kada je zaigrao zajedno sa Townsom, Russellom i pod novim trenerom Edwards je počeo igrati puno bolju košarku. Sezone je završio sa 19,3 poena u prosjeku uz sjajne predstave protiv finalista Sunsa i Grizzliesa kojima je ubacio po 42 poena. Ne smijemo zaboraviti niti fantastično zakucavanje preko Yute Watanabea.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*