Chicago Bulls 2020-2021: Zatišje pred buru u Vjetrovitom gradu

Nekada slavne franšize, Knicksi i Bullsi, posljednjih godina izazivali su podsmjeh na licima NBA fanova. Osim u slučaju da ste navijači ove dvije ekipe. Godine su prolazile, frustracije su bile sve veće i veće, sve dok obje franšize nisu uvidjele da “riba smrdi od glave”. Prvo su Knicksi krenuli u komplet smjenu stručnog štaba, od GM-a sve do trenera, a nakon razočaravajuće 2019/20 sezone Bullsi su krenuli istim putem. Kao GM je stigao tvorac sadašnjih Nuggetsa, Arturas Karnisovas. To je bio prvi korak u dobrom, pozitivnom smjeru. Kada je Arturas pronašao i novog stratega, umjesto očajnog Boylena navijači Bullsa su mogli početi slaviti.

Ipak, to slavlje će je malo odgođeno, jer Karnisovas i Donovan uz sve napore nisu uspjeli limitirani roster Bullsa odvesti u playoff. No, napredak je vidljiv. Posebno na najboljem igraču ekipe Zachu Lavineu koji je imao još jednu sjajnu sezonu. Bullsi su završili na 11. mjestu Istoka, sa 31 pobjedom i 41 porazom, još uvijek daleko od sedmog mjesta koje garantira playoff. Donovan je koliko toliko uspio posložiti obranu, no u napadu su Bullsi bili razočaravajući. Protok lopte je bio slab, a izostanak stabilnog i kvalitetnog playmakera se osjetio. Iskusni veteran Thad Young je bio među najbolji asistentima u ekipi, playmakeri Satoransky i White su bili neznatno bolji od njega – što dovoljno govori. Svaka čast Youngu koji se odlično snašao u point forward ulozi, no bez kvalitetnog playa nema niti kvalitetnog napada – što se najbolje vidi na primjeru Bullsa.

BasketballReference


Dolazak Vučka

Preokret u sezoni, zapravo pripreme za nadolazeću sezonu krenule su akvizicijom našeg Nikole Vučevića. Orlando je mijenjao svoju legendu u Bullse, koji je odmah po svom dolasku čvrsto zauzeo mjesto druge opcije u napadu iza Zacha Lavinea. Vidljivo je kako se Vučko nije do kraja uklopio u ekipu, što je i normalno, ali Karnisovas i Donovan su znali da je protekla sezona bila samo priprema na ono što dolazi. A to je borba za playoff u 2022. godini.

Vučević je zaigrao onako kako zna i umije, u 26 utakmica ubacivao je prosječno 21,5 poena uz 11,5 skokova. Odmah je postao najbolji skakač ekipe, jedini sa dvoznamekastim prosjekom skokova, a smjestio se odmah iz Lavinea po broju poena. Kemija između njega i najboljeg igrača Bullsa je još uvijek u povojima, no njihov pick n’ roll bi mogao biti ubojito oružje u narednoj sezoni. Vučević će definitivno donijeti kvalitetu više, posebno u napadu, na što Donovan svesrdno računa. Problem bi mogao biti u obrani, posebno jer je otišao Young koji je bio nezamjenjiva karika u obrani. Vučević nikada nije bio na glasu kao zaštitnik obruča, već kao izuzetno čvrst centar koji će pokupiti 10+ skokova, no isto tako bekovi će bez većih problema finiširati preko njega. Donovan mora pronaći recept kako da obrana ostane na istoj razini kao i prošle sezone, uzeći u obzir Vučkove godine, te to da je sve sporiji i sporiji na nogama. Ipak, napredak je bio vidljiv već u prošloj sezoni, a nakon punog trening kampa vjerujemo da će stvari u Chicagu za našeg Vučevića biti sve bolje i bolje.

Godina u kojoj se postaje Allstar

Zach LaVine je prošle sezone pružao nestvarno dobre partije. Osim statističkih brojki, koje su sjajne, svoje igrače čini boljim i apsolutni je predvodnik Chicago Bullsa. Iako je u proglašenju startera za All-Star utakmicu za prošlu sezonu (sa razlogom) izostavljen, svoj prvi Allstar nastup je dočekao s klupe (također potpuno opravdano).

Iz kojeg god ugla da se pogleda, kroz koju god prizmu da se posmatra, ovo je apsolutno sezona karijera za 25-ogodišnjeg guarda. Trenutni proseci iznose: 27,4 poena, 5 skokova, 4,9 asistencija, 3.5 izgubljene, 50.8 FG%, 84.9 FT%, 41.9 3PT%. Posebno impresioniraju procenti šuta, LaVine nikada nije važio za najefikasnijeg realizatora, a sada je procente podigao na sjajan nivo, uz ogroman broj uzetih šuteva. Takođe, samo dva igrača su u istoriji lige beležila 28/5/5 statistiku uz 50/40/80 procente, a to su Stephen Curry i Larry Bird (tri puta). Lavine je bio jako blizu tih brojki. Ovakvih zanimljivh i nekome možda nevažnih dostignuća i statističkih igrarija ima puno, a u svim se LaVine nalazi rame uz rame sa najvećim legendama i trenutnim superstarovima lige. To sigurno ne može biti slučajnost.

A retko ko, možda čak i ne postoji takva osoba, je mogla da veruje i da pomisli da će LaVine dostići ovaj nivo igre i da će beležiti ovakve brojke. Ulaznicu u NBA ligu je obezbedio, pogađajte dva puta – zbog svog atleticizma i atraktivnih kucanja. Verovatno je svima prva asocijacija na ovog momka mogućnost da neverovatno zakuca, skoči i posterizuje svog protivnika.

U Minnesoti je zaista imao prostora da pokaže šta zna, u rookie sezoni je smatran jednim od krađa drafta, ali opet, to nije nagoveštavalo ovakvu igračku eksploziju. Dobre igre i proboj su bile propraćene i sa dva neverovatna nastupa i spektakla na takmičenjima u zakucavanju, koje je osvajao u dva navrata (2015,2016). Postaje sve bolji, u svojoj trećoj sezoni ustaljuje se u startnoj petorci Minnesote, proseci počinju da rastu, ali… 24. februara 2017. je ozvaničeno da je Zach završio sezonu zbog pokidanih ligamenata u kolenu. Tada se to činilo kao ogroman udarac za mladu zvezdu u usponu i igrača koji svoju igru bazira na skočnosti, agilnosti i fizikalijama.

Tokom narednog leta, uprava Minnesote je izgubila strpljenje i odlučila da sruši svoj rebuild proces, tačnije, da ga ubrza (a danas možemo videti i rezultate te odluke). LaVine je sa Krisom Dunnom i pravima na Lauria Markkanena trejdovan u Chicago Bullse u zamenu za Jimmya Butlera.

Morali su navijači Bullsa malo da sačekaju da svog novog igrača vide na delu, pošto je oporavak od povrede bio u toku. Ipak, čini se da je svo čekanje bilo vredno, i da koliko god Butler bio dobar igrač, LaVine je neko ko se bolja uklapa u genetiku franšize. 9. januara 2018. je LaVine upisao svoj debi u dresu Chicaga i odigrao svoju prvu utakmicu nakon 11 meseci pauze. Samo mesec dana kasnije, u februaru, Zach je postigao 35 poena (rekord sezone) – i to protiv bivšeg tima, Minnesote. Tada je do znanja stavio upravi bivšeg tima da su napravili grešku, a nagovestio je svima da je svetla budućnost tek pred njim.

Lavine je u ovih nekoliko sezona u Bullsima pokazao da je definitivno više od “letača”. Dokazao je da može biti legitimna prva opcija ekipe, iako još uvijek ima dosta prostora za napredak. Prije svega u obrani. Toga je svjestan i sam Zach koji neumorno radi na svojoj igri. Osim Allstara kruna ove sezone je bio i nastup na Olimpijadi, na kojoj je sa selekcijom Amerike uzeo zlato. Lavine u novu sezonu ulazi bogatiji za još jedno veliko iskustvo i zlatnu medalju.

Od finskog čuda od djeteta do nepoželjnog šutera

Kada kažemo Markannen, setimo se pre svega Eura prije 4 godine, i sjajnog nastupa ‘letećeg Finca koji je bio jedna od atrakcija. Nakon rušenja Francuza, Finci su dobili Poljake. I to kako, nakon dva produžetka, srušio ih je mladi Lauri Markkanen, sa 27 poena i 9 skokova, uz pogotke u finalnim i odlučujućim momentima. Sa 24.3 poena i 7 skokova u proseku, već je među top 5 igrača na Eurobasketu. Pri tome njegova Finska je izborila drugi krug.

U Chicagu su trljali ruke. Tradeali su dotadašnju neprikosnovenu prvu zvijezdu ekipe Jimmy Butlera za prava Markkanena. Uz njega je stigao još i Zach Lavine i Chris Dunn. Očekivalo se da će Lavine i Markkanen čini duo budućnosti u Bullsima. Dvojac koji će ih vratiti na stare staze slave. Lavine je u tom i uspio, etablirao se kao najbolji Bik u poslednje dvije sezone. Lauri je pak potpuno druga priča…

Prve dvije sezone je bio vrlo dobar, pokazao je potencijal i činilo se kako karijera ide uzlaznom putanjom. No, prošle sezone Lauri je počeo stagnirati. Prosek poena mu je bio dotada najslabiji u karijeri i pojavili su se prvi upitnici. Od novog Porzingisa postao je spot up šuter bez obrane. Prošla sezona je bila još i gora. Bilježio je najslabije brojke karijere, izgubio je mjesto startera i potpuno se izgubio u rotaciji Bullsa.

Problem u ovom slučaju je bio i u Bullsima i u Markkanenu. Lauri je praktički najbolje partije pružio u rookie sezoni, nije napravio iskorak kakav se od njega očekivao. Nije mu pomogla ni loša ekipa Bullsa. Od odlaska Rosea u Chicagu su najveće muke imali na mjestu playmakera. Nikako nisu mogli pronaći optimalno rješenje, a Lauri je igrač koji jako ovisi o svom playmakeru. U dosadašnjoj karijeri Laurievi poeni su u većini slučajeva bili asistirani, u posljednjoj sezoni čak 85% njegovih poena je bilo asistirano. U prijevodu Lauri nije bio kreator, već šuter – i to dobar šuter, ne elitan, čak niti odličan šuter. Uz to, imao je više izgubljenih lopti nego asista, a u obrani se nije snalazio.

Čini se da jednostavno Lauri i Bullsi nisu bili dobar fit. Koncem prošle sezone istekao mu je rookie ugovor, a uprava Bullsa je oklijevala s produljenjem. Lauri je također izjavio kako je spreman napustiti Bullse, početi iz početka jer u ovoj ekipi budućnosti za njega očito nema. To je napravio u najgorem mogućem trenutku. Visoki šuteri su uvijek traženi u Ligi, no problem je što je većina ekipa dosada popunila rostere, i ono najbitnije popunili su svoj salary cap. Tako se Lauri našao u svojevrsnom “limbu” u kojem će definitivno morati žrtvovati nešto novaca da bi zaigrao u pravoj ekipi.

Kao glavni favoriti za njegov potpis ističu se Charlotte Hornetsi koji su u nekoliko godina izgradili vrlo dobru mladu i potentnu ekipu predvođeni rookiem godine Lamelo Ballom. Hayward je napokon proigrao prošle sezone, a mladi igrači poput Bridgesa, Grahama i Washingtona su bili sjajni u svojim ulogama. Markkanen bi u ovoj ekipi mogao pokazati svu raskoš svog talenta. Uz Balla i Haywarda definitivno će mu imati nekoga da mu dodaje loptu, a prošla sezona je bila njegova najbolja šuterska u karijeri. Šutirao je preko 40% za tri poena. Ostaje vidjeti hoće li se Lauri uspjeti spasiti.

Novi strateg za spas ekipe

Chicago Bullsi imenovali su početkom sezone bivšeg trenera Oklahome Thundera, Billy Donovana za novog trenera. Bullsi su otkazali suradnju Boylenu, dok je Donovan nakon ispadanja iz doigravanja sporazumno raskinuo s Thunderima. Nakon uspješne NCAA karijere, ovo će mu biti druga NBA klupa na kojoj sjedi. Thunderi su pod vođstvom Donovana bila pet puta u plej ofu uzastopno. U prvoj sezoni na klupi Thundera je uz Durenta i Westbrooka uspeo tim da odvede do finala Zapada. Na klupi Oklahome je imao skor 243-157, dobio je 60% utakmica.

Statistički Boylen je drugi najgori trener u povijesti Bullsa. Niti jednom nije uspio izboriti playoff, a Bullsi su dobili 44 utakmice, što je postotak pobjeda od 31.7%. Gori od njega je bio samo Tim Floyd, koji je preuzeo Bullse možda u najgore vrijeme, odmah nakon Jordanovog odlaska iz Bullsa, lockout sezoni 1998/99. Boylen je svoju eru obilježio sa nizom gafova. Pokušao je vladati “čvrstom rukom”, imao je izuzetno naporne treninge, a volio ih je održavati dan nakon back to back utakmica. Trčao je veterane da trče sprinteve do izemoglosti, a nije dugo prošlo kako se čitava svlačionica pobunila protiv njega. Kada na sve to nadodamo i neke nebuloze poput stavljanja Arciodicana na Giannisa, izjava da bi volio da Bullsi imaju 35 asista po utakmici u prosjeku ili timeoutove u posljednjim sekundama utakmice na -20 bilo je jasno kako Boylen neće još dugo sjediti na klupi slavne franšize. Nekoliko puta se posvađao sa glavnom zvijezdom ekipe Zach Lavineom, White i Wendell Carter Jr nisu nimalo napredovali pod njegovim vodstvom i Boylen je s pravom smatran za jednog od najgorih stratega u NBA ligi. Njegova zamjena Donovan još uvijek nije ostvario zacrtani cilj, no ekipe Bullsa definitivno izgleda puno bolje pod njegovim vodstvom.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*