Kada u Zadru spomenete ime – Arjan Komazec – odmah se skida kapa dole. Samo košarkaški gradovi poput Zadra znaju prepoznati veličinu i izvrnost. A nekada vanserijski talenat i sjajan strelac, svakako je bio jedna takva veličina. Osim zavidne klupske karijere, od Zadra, preko Panatinaikosa, Varezea i Virtusa (gde je bio najbolji strelac sa preko 30 poena po sezoni, i najbolji strelac Evrolige sa 24 poena u proseku), Olimpijakosa, pa ponovo Zadra i Grčke, Arjan je vrlo rano debitovao za reprezentaciju.
Sa Jugoslavijom je osvojio 4 zlata – evropska sa kadetima i juniorima (1987 i 1988) i na SP 1990 u Argentini i EP u Italiji 1991 sa seniorima. Sa Hrvatskom – jedno srebro (OI 1992) i tri bronze – na SP (1994) i na EP (1993 i 1995).
“Kako je dobro, vidjeti te opet…”
Kada se u sezoni 1999 / 2000 vratio u svoj grad da bi sa Dinom Rađom vratio titulu u Zadar, pokazao je kako dalmatinski dišpet i sportski motivi mogu biti važniji od brda novca i života u inostranstvu.
Publika ga dočekala s “Kako je dobro vidjeti te opet…”, a ekipa koju su uz Rađu i njega činili i Dario Krunić, Jurica i Toma Ružić, Scott Stewart, Hrvoje Perinčić, osvojila je te sezone Kup Krešimira Ćosića gde je u finalu savladana tada vrlo jaka zagrebačka Cibona (72-61).
Cibona je bila prejaka u Prvenstvu, dok su u međunarodnom Saporta kupu Zadrani stigli do polufinala. Komazec nije igrao u tom polufinalu protiv AEK-a zbog povrede ruke, a u celom takmičenju bio je na prosecima od – 16,2 koševa, 4,2 skoka i 3,5 asistencija te 2,5 ukradenih lopti.
Evo i kako je Rađa opisao ovaj period igranja sa Komazecom:
“Prvo san igra sa Komazecon cilu godinu i to mi je bilo super. Jedan od one slavne petorke iz Barcelone. Dražen,Stojko,Toni,Dino i Arijan. Slagali smo se odlično. Kako se neš složit s dobrin igračen. Šteta loma ruke jer je moglo bit drugačije. Osin njega ruke nan je da Darko Krunić. Jedan izvanredan šuter i još bolji lik. Šteta šta mu fizikalije nisu pratile košarkašku vještinu jer bi bija zajeban igrač. Braća Ruzić su bili mladi. Korisni obadva. Jure malo iskusniji a Tomo je zna dobro iskoristit prostor šta san mu otvara. Bekovi su nan bila najslabija karika. Ni Kalamiza ni Scott nisu mogli pratit a Marko je ima tek 17 godina”.
Sportski gen i zadarsko dite
Komazec je rođen 1970., a sa deset godina već počinje pikati loptu u KK Zadar. U prethodnoj dekadi Zadrani su dva puta bili prvaci Jugoslavije (1974 i 1975) tako da je košarka bila na pijadestalu sportova. Već sa 15 Arjan bive priključen prvom timu, u sezoni u kojoj Zadar sa trenerom Vladom Đurovićem osvaja titulu. Od 1986 pa sve do 1991 u Zadru se profiliše kao jedan od najboljih košarkaša tadašnje države i legitimni naslednik Dražena Petrovića.
Kao i mnoge druge talente, i Komazeca je već u to vreme Krešimir Ćosić vizionarski prepoznao kao i pozvao na pripreme seniorske reprezentacije. I tu počinje njegova reprezentativna avantuara koja završava sa 8 medalja.
Bez mirisa NBA parketa
U sezoni 2000/2001. Komazec se nalazio na rosteru NBA ekipe Vancouver Grizzlies, ali nije odigrao nijednu službenu utakmicu za ovaj kanadski klub koji se u 2001. preselio u Memphis. Iako ga GM kluba Billy Knight hvali, u predsezoni dobija tek sedam minuta na dve utakmice. Četiri dana pe početka službene sezone kanadski klub ga je otpustio.
“Kada sam ja bio u NBA-u, konkurencija, pogotovo u mom klubu, bila je nemilosrdna. Istina, nisam igrao u sezoni, ali samim time što sam došao do nje i imao ugovor za mene je velika stvar. Očito nisam imao sreće, a nije tajna i to da trener nije imao povjerenja u mene,” rekao je Komazec svojevremeno za tportal.hr.
Nakon povratka iz NBA igrao za grčki AEK te talijanski Air Avellino. Karijeru završava upravo u italijanskom Avellinu 2004. godine, nakon 18 godina aktivnog igranja košarke.
igrac koji je mogao puno vise steta sta nije igrao u nba