Nekoć se igrala vrhunska košarka u “Kišnom gradu”. Još od vremena Paytona i Kempa, pa sve do “preteče” današnjih Splash Brosa u vidu Ray Allena i Rashada Lewisa (Vladimira Radmanovića). Prvi od njih, jedan od najboljih šutera svih vremena, Ray Allen je svoju najbolju utakmicu karijere odigrao baš u dresu Sonicsa. U Seattle je prešao iz redova Bucksa, a dolaskom u Sonicse prometnuo se u jednog od najboljih bekova šutera lige, a to je dokazao i u meču protiv Utah Jazza u siječnju 2007. godine.
S jedne strane “nasljednici” Malonea i Stocktona, Boozer i Deron Williams, a s druge Ray Allen i – Nick Collinson (Sonicsi tih sezona nisu imali pretjerano jak tim…) Jazzeri su tada bili na vrhuncu snage, osim vodećeg dvojca u petorci su bila i trojica vrlo opasnih Europljana, Kiriljenko, Okur i naš Gordan Giriček.
Baš je Gordan (uz povremeno Kiriljenka) dobio najteži zadatak na utakmici, pokušati zaustaviti Ray Allena, praktički jedinu pravu opasnost u dresu Sonicsa. Nažalost nije se dobro proveo. Ray Ray je odigrao pravu simultanku, pogodio čak 8 trojki iz samo 12 pokušaja, te se na kraju zaustavio na ogromnih 54 poena. Pogodio je šut kojim je izborio produžetak, a onda je u dodatnom vremenu ubacio još 6 poena te tako zapečatio sudbinu Jazza.
Glavnu ispomoć je imao u Nicku Collinsonu, koji je odigrao gotovo 50 minuta te ubacio 25 poena uz 13 skokova. Centarski par Jazzera je pružio odličnu partiju, Boozer je ubacio 32 poena, a Okur 23 no nije bilo dovoljno. Sonicsi su na kraju izašli kao pobjednici
Vratite seatle sonicse