Legenda Denvera, sa dva Velika Finala i povučenim dresom

Richard Mackson/Sports Illustrated via Getty Images

Izvor: Aktualac

Teško da će mnogo ljudi pogoditi gledajući samo ovo nasmejano lice sa neurednom kosom i proređenih zuba. Ako mu pogledate dres, a NBA Ligu pratite malo više nego od danas do sutra, shvatićete da je u pitanju ekipa Denver Nuggetsa iz ’80-tih godina prošlog veka. Broj 44 vam možda i neće mnogo značiti bez pomoci Google-a.

Kada krenete da nabrajate vrhunske NBA centre i snažna krila kroz istoriju, prilično sam siguran da će vam bas njegovo ime nekako promaći. U moru centara koji su došli nakon njega, pa i nekih pre, ostaće negde u zapećku.

A reč je o coveku čiji je broj povučen od strane Nuggetsa. Jedan od šest igraca koji su zaslužili ovu cast. Reč je takođe o čoveku koji je u Denveru, sa prekidima bio od 1975. pa sve do 2002.godine. Prvo kao igrač, potom kao pomoćnik predsednika, zatim kao glavni trener i konačno kao GM. Malo li je?

U pitanju je igrac koji je na Kentuckyju stekao status legende. Njegov broj 44 povukli su i čuveni Wildcatsi. Najbolji je strelac i verovatno najbolji produkt Kentuckyja u istoriji. Da, pricamo o skoli koja je “izbacila” i sadašnje NBA igrače poput Devina Bookera, Anthonyja Davisa, Rajona Ronda, John Walla…

Prvo je sreću okušao u ABA Ligi, u ekipi Kentucky Colonelsa. U svojoj rookie sezoni bio je najbolji strelac Lige, a 1975. je sa njima postao i šampion, u svojoj poslednjoj sezoni sa Colonelsima. Nakon toga prelazi u Denver Nuggetse, a Nuggetsi nakon izgubljenog Finala “preživljavaju” gašenje ABA Lige i prelaze u NBA.

U ABA Ligi, za šest sezona je imao prosek od 25.6 poena uz 49.1% suta, uz 10.9 skokova i 2.2 asistencije. Svake godine je bio i All Star učesnik, a najčešće je u mlađim danima igrao na pozicije snažnog krila. Bio je Rookie godine, All Star MVP, šampion i jednom u prvom, a četiri puta u drugom timu Prvenstva. Pored titule, ima i tri izgubljena Finala Lige.

Sa 28 godina kreće njegovo devetogodišnje NBA putovanje. U 718 utakmica igra preko 31 minut u proseku, postižući 20.4 poena (realizacija 50.6%), uz 7.9 skokova i 2.5 asistencije. Jedini je igrač u istoriji Nuggetsa koji je sa ovom ekipom igrao dva Finala Konferencije. Poslednje je odigrao 1985. a nakon toga Nuggetsi su jos samo dva puta dolazili do praga Velikog Finala. Ali taj prag (do sada) još uvek nisu prošli.

Ono što je manje poznato je to da je trio Kiki Vandeweghe-Alex English-junak današnje priče imao najefikasniju sezonu u istoriji NBA kosarke! Sa ukupno 6.238 poena, odnosno preko 76 poena po mecu, oni su postavili rekord koji ce tesko biti oboren. Te sezone je 206 centimetara visoki igrač bio treća opcija tima sa 34 godine i 19.8 poena po utakmici.

Sem u poslednjoj sezoni, kada je sa Waynom Cooperom bukvalno delio minutažu, sve vreme je bio starter. Pre svega, bio je oslonac legendarnog trenera Doug Moea, koji je tokom osamdesetih iznedrio najbolju generaciju Nuggetsa u njihovoj istoriji.

Sve to, i mnogo više od toga bio je junak današnje priče – Dan Issel. Sigurno vam ne bi pao na pamet tek tako, jel da?

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*