Elgin Baylor: Nezadrživi kojem je košarka bila sudbina

Screenshot

Preneseno sa: kosmagazin.com

Pišu: Aleksandar Ostojić i Vladimir Stanković

U vremenu kad su sva košarkaška takmičenja suspendovana zbog pandemije koronavirusa, odlučili smo da naše čitaoce častimo u skladu sa motom ovog portala – Za one koji čitaju košarku. Poklanjamo vam knjigu koju ćete moći da čitate u nastavcima. Reč je o 50 biografija najvećih igrača NBA lige, a koje su svojevremeno objavljene u knjizi “50 veličanstvenih” autora Vladimira Stankovića i Aleksandra Ostojića. Uživajte u čitanju!

***

 Ako neko ko je karijeru završio još 1972. i dan-danas drži visoko treće mesto sa najvišim prosekom u NBA, kao što je slučaj sa Eldžinom Bejlorom (27,4 poena po meču, iza Majkla Džordana sa 32,0 i Vilta Čemberlena sa 30,1 – Lebron Džejms je četvrti sa 27,1), onda je jasno kakav je igrač bio. Na listi deset najviših pojedinačnih skorova Čemberlen se pojavljuje pet puta (100, 78, dva puta 73 i 72 poena), do 81 je brojao Kobi Brajant a do 72 je stigao i Dejvid Tompson iz Denvera (1978. protiv Detroita), a onda osmo mesto dele Eldžin Bejlor (iz 1960) i Dejvid Robinson (1994) sa po 71 poenom.Kada je Eldžin Bejlor 15.novembra 1960. Njujorku ubacio 71 poen, bio je prvi koji je probio granicu od 70 koševa jer  “Čemberlenova era ” još nije bila počela. Dve godine ranije, 8.novembra 1959, Bejlor je protiv Boston Seltiksa (u Mineapolisu) dao 64 poena čime je za poen nadmašio rekord Džoe Falksa iz Filadelfije, koji je još 1949. dao 63 koša. Kada je u Medison Skver Gardenu ekipi Njujorka dao 71 poena, čak 56 su bili iz igre. Imao je i tada i 25 skokova, 11 više od prvog narednog skakača u oba tima.

Bejlor je bio preteča “olraund” igrača koji će se masovnije pojaviti tek krajem 70-ih godina. Znao je i mogao sve, naravno najviše i najbolje da šutira i skače, ali nije bio loš ni u ostalim elementima. Sa Džerijem Vestom – koji ga jednostavno definiše kao “prvog modernog igrača ” –  činio je prvi veliki tandem bekova, Protivnici nisu znali sa koje strane preti veća opasnost jer su obojica bili izraziti strelci. Uostalom, od nekoga ko je u NBA debitovao sa 25 poena protiv  Sinsinati Rojalsa ništa se drugo i nije moglo očekivati. Pol Sejmur, tada trener Sinsinatija, zadivljeno je rekao:

– Ovaj momak je najbolji “ruki ” (debitant) koga sam ikada video…

Košarka je bila Bejlorova sudbina jer ga od malena, uključujući i školu – neki bi rekli naročito ona – ništa nije interesovalo osim basketa. Bio je traljav djak koji je “učio” samo ono što je bilo u vezi sa košarkom. Tek na majčino veliko insistiranje nekako je završio Spingarn Haj Skul, a koledž Ajdaho ponudio mu je studentsku stipendiju. Odigrao je sezonu sa fantastičnim prosekom od 31,3 poena i naravno ušao u Ol-Ameriken tim.

Ajdaho je bio isuviše mali koledž, bez velike košarkaške tradicije, i kada se Sijetl zainteresovao za njega, Bejlor je bez razmišljanja promenio, više ekipu nego univerzitet, jer ga studije nikada nisu mnogo zanimale. Medjutim, nije mogao da predje pre februara 1955. ali nije dangubio, igrao je  Vestsajd Ford u AAU ligi sa prosekom od 34  poena.Tamo ga je trenirao Džoni O’Brajen, bivša zvezda Sijetla, prvi pravi trener koji je mogao da ga nauči nečemu ili da koriguje njegove greške. Na “studijama” je izdržao dve godine sa prosekom od 29,7 i 32,5 poena. Sa 23,5 skokova u proseku bio je daleko najbolji skakač i MVP NCAA 1958.

Igrao je na Univerzitetu Sijetl

Napustio je studije posle druge godine jer je “oduvek znao da je njegova budućnost u profi košarci”. Dugo se lomio izmedju ponude Lejkersa i Harlem Globtrotersa, da bi na kraju umesto Bejlora odlučila njegova verenica. Dobili su ga Lejkersi iz Mineapolisa dve godine pre nego što će se preseleti u Los Andjeles. Tadašnji vlasnik Bob Šort platio ga je 20.000 dolara dobivši u njemu vrsnog strelca i skakača koji je u četiri od pet prvih godina imao više od 1.000 uhvaćenih lopti u sezoni. Najviši prosek u karijeri ostvario je 1961/62 sa 38,3 poena po meču. Zbog odlaska u vojsku igrao je samo 48 utakmica i nema sumnje da bi bio prvi strelac lige da nije bilo  prinudnog prekida. U debitantskoj godini bio je četvrti strelac, godinu dana kasnije treći, u svojoj trećoj profi sezoni probio se na drugo mesto. I u narednoj je bio vidjen za najefikasnijeg

igrača lige, ali je završio osmi zbog odlaska u vojsku. Pretekla su ga sedmorica sa 75-80 odigranih utakmica. Kasnije se pojavio Vilt Čemberlen, pa Rik Beri, uz Džerija Vesta, Boba Petita i Oskara Robertsona konkurencija je bila sve veća i  Bejlor nikada neće stići do titule najboljeg strelca NBA u jednoj sezoni, ali će ostati jedan od najvećih “scorera” u istoriji Lige. Kao i Oskar Robertson, više puta u karijeri bio je ponižen samo zato što je bio crnac. Kada su 1958. Lejkersi igrali sa Bostonom u Šarlotu (Severna Karolina) nije mu bilo dozvoljeno da udje u hotel “samo za belce”. Rekao je da neće igrati ako se to ponovi. A ponovilo se nekoliko meseci kasnije u Čarlstonu (Zapadna Virdžinija). Odbio je da igra i sa klupe je video poraz svog tima protiv Sinsinati Rojalsa. Lejkersi nikada više nisu igrali u Čarlstonu…

Bejlorova autobiografija karakterističnog naslova

Karakterisao ga je fantastični takozvani “prvi korak”, onaj kojim je u startu sticao prednost u borbi za poziciju. Potom je sledio  gotovo savršeni skok-šut za “zadržavanjem” (hang time) u vazduhu dok rival  ne padne. Zvali su ga “čovek sa hiljadu pokreta” ili “ofanzivna mašina”. Ironijom sudbine, posle samo 9 utakmica u sezoni 71/72 – pošto je izgubio gotovo celu prethodnu odigravši samo 2 utakmice – povukao se zbog povrede kolena. Lejkersi su te sezone osvojili prvu titulu od dolaska u Los Andjeles. Bez Eldžina Bejlora, jednog od svojih najboljih strelaca svih vremena i dan-danas vodećeg skakača sa 11.463 uhvaćene lopte (drugi je Džabar sa 10.279). Ipak, na slikama šampionskog tima pojavljuje se i Eldžin jer je na tih 9 utakmica imao prosek od 11,8 poena i bio šesti strelac, uz Gudriča, Vesta, Mekmilijana, Čemberlena i Herstona.

Eldžin Bejlor je jednom rekao da toliko voli košarku da bi “bio u stanju da igra džabe.” (I love this game enough so I’d play for nothing”, izgovorio je i možda postao “kum” današnje širom sveta poznate NBA devize “I love this game”.

Nije dugo izdržao bez košarke. Nju Orleans Džez angažovao ga je 1974. najpre za pomoćnog, a potom i glavnog trenera. Dobio je otkaz četiri godine kasnije posle 86 pobeda i 135 poraza. Los Andjeles Klipersi su ga 1986. zaposlili kao potpredsednika kluba zaduženog za košarkaške operacije. Zadržao se na tom mestu pune 22 godine, a onda je 2008. konačno otišao u penziju sa 74 godine. Godinu dana kasnije setio se da je bio nedovoljno plaćen u Klipersima, i tužio je klub. Dodao je da je dobio otkaz zbog godina i boje svoje kože. Sud u Los Andjelesu 2011. odbacio je njegovu tužbu.

Biografija:

Ime: Elgin Gay Baylor

Visina:1,95

Rodjen:16.9.1934. u Vašingtonu (D.C.)

Univerzitet: Koledž Ajdaho i Sijetl (nije diplomirao)

Draft: 1958 (prvi pik, Mineapolis Lejkers)

NBA: Mineapolis Lejkers (58-60), LA Lejkers (60-72)

Broj poena u regularnoj sezoni: 23.149

Broj poena u plej-ofu: 3.623

Skokovi: 11.463+1.724=13.187 (13,5)

Asistencije: 3.650+541=4.191 (4,3)

Broj utakmica: 846+134=980

Ol star: 11 puta (59-70)

Priznanja: šampion NBA 1972 (igrao samo 9 utakmica), MVP NCAA 1958,

debitant godine u NBA 1959, u prvoj petorci 10 puta (59-69), MVP Ol star 1959, izveo najviše penala (98) i postigao najviše koševa (78) u istoriji Ol star utakmica, rekorder sa 61 poenom u finalu plej-ofa, izabran u idealan tim NBA 1980. povodom 35 godina Lige. Sa 61 poenom u finalu protiv Bostona 1962. već 35 godina je najefikasniji igrač u jednoj finalnoj utakmici.

Kuća slavnih: od 1976.

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*