Souly: Mali genije Ajzea Tomas (2)

Piše: Duško Miletković – Souly, KOŠ magazin

Detroit je u sezoni 1984-85 sa skorom 46-36 lagano izborio doigravanje u kojem je pomeo New Yersey Netse u prvom krugu, da bi u polufinalu istoka Pistonsi naletjeli na vladare istočne obale, Boston Celticse, koji su branili naslov te sezone. Serija je otišla u šest utakmica i koliko god Thomas bio sjajan, Boston je imao jači tim i prošao je dalje. Isiah je u posljednjoj utakmici serije učinio sve što je mogao – nakrcao je 37 poena, dodao12 skokova i 9 asistencija – ali preko Kelta nije išlo. Ovaj put.

• Souly: Ajzea Tomas – džepni mađioničar (1)

Zato sezona 1985-86 bila je blagim razočaranjem. Tim nije napredovao u odnosu na godinu ranije i, premda je Thomas ponovo imao berićetnu sezonu i treći put je izborio prvi All NBA tim, uz to i svoj drugi naslov MVP All-Star utakmice u kojoj je sa 30 poena i 10 asistencija ponovo zasjenio sve druge zvijezde, ispadanje u prvoj rundi doigravanja od strane Atlante nisu pokazivali pomak za tim koji je vodio trener Chuck Daly. Istovremeno i uprava Detroita vuče neke poteze, a dani Tripucke i Bensona padoše u zaborav. Tim je tih godina dobivao karakteristični obrambeni štih, još ljeta ’85 draftao je pametnog beka, Joe Dumarsa, a godine iduće u Pistonse stižu i novajlije John Salley i Dennis Rodman. Ovaj prvi će postati najbolji bloker „Bad Boysa“ idućih sezona, dok će ovaj drugi medijski transformirati NBA u ovo što je danas. Kandidati za naslov postali su potpisivanjem jednog od najboljih strelaca lige, Adriana Dantleya, koji je instantno postao prva opcija napada ekipe Pistonsa.

Skor Detroita 52-30 u sezoni 1986-87 pokazivao je da je tim na putu prema gore iako je Thomas mjesto u najboljoj NBA petorci zauvijek prepustio Magicu i Jordanu. U plejofu su Klipovi lako samljeli timove Washington Bulletsa i Atlanta Hawksa, da bi se za istočnu prevlast pohrvali sa Bostonom koji je opet figurirao kao branitelj NBA naslova. Bila je to legendarna serija u kojoj su timovi dobili po dvije na svom terenu, da bi nesretni Isiah prodao dodavanje Birdu u umirućim sekundama pete tekme u Boston Gardenu i Detroit je nekim mirakulom poražen 107-108 polaganjem Dennisa Johnsona sa sirenom. Nakon što su Pistonsi slavili u šestom megdanu, odlučujuća sedma opet je pripala Bostonu. Na kraju je, nakon još jedne legendarne utakmice, umalo kobnog sudara glavama Microwave Johnsona i Dantleya, Detroit poklekao 114-117.

Isiah je, činilo se tad, nakon šest sjajnih godina u NBA okruženju propustio veliku priliku suprotstaviti se svom zvjezdanom rivalu sa zapadne obale, Magicu Johnsonu, koji je predvodio showtime Lakersa do još jedne titule. Štoviše, jedina zvijezda Pistonsa našla se u nezavidnoj poziciji, barem u percepciji javnosti, zamračen dolaskom Air Jordana i četvrtim naslovom Johnsona i Lakersa u osamdesetima. Uz to, trebalo je s grbače skinuti i tog majmuna zvanog poraz i otresti tragove njegovog neugodnog prdeža iz pete utakmice finala Istoka ’87.

Isiah je sezonu ’88 odigrao još racionalnije, a prosjek poena mu je nakon pet godina prvi put iznosio malkice ispod 20. Zato je u obrani bio još dosljedniji, nije se trošio na periferne stvari i odluke je bezobrazno uzimao u svoje ruke. Detroit je osvojio diviziju Central (tad ponajbolju u NBA) sa skorom 54-28 i onda je nagazio baš sve protivnike na putu do NBA finala. Za Washington im je u prvoj rundi trebalo pet utakmica (3-2), ali su zatim Jordanov Chicago eliminirali s 4-1, da bi u šest utakmica konačno nokautirali i prvog nositelja, Boston. Opet je bila ključna peta tekma u Boston Gardenu, ali ovaj put je Thomas (35 poena) ispratio Birda i društvo u ropotarnicu istorije.

Samo NBA finale ’88 godine protiv L.A. Lakersa spada među najkontroverznija u povijesti takmičenja. Nakon što se timovi izmjenjuju u vodstvu, Detroit stiže na šestu tekmu u L.A. s prednošću 3-2 i meč-loptom. Nakon izjednačenog prvog poluvremena, Isiah ubacuje u „overdrive“ i, premda gadno izvrne gležanj, ulazi u nevjerojatnu seriju, završavajući treću četvrtinu na jednoj nozi i sa 25 poena, što je i dan-danas rekord NBA za četvrt finala. Lakersi stišću u posljednjoj četvrtini, ali im tek nepostojeći faul Laimbeera na Jabbaru donosi prednost kad veteran pogodi oba bacanja po isteku vremena. Thomas završava utakmicu sa 43 poena, 8 asista i 6 osvojenih lopti, ali je, usljed povrede, sjenom sebe samog u sedmoj utakmici u kojoj Lakersi iščupaše još jednu tijesnu pobjedu i ponoviše trijumf od prošle godine, osvajajući već petu titulu u osamdesetima. Nakon peha iz prošle godine, mali genij ovaj put nije se dogovorio s višom silom.

Ako je netko pomislio da bi to bilo otprilike to od strane Detroit Pistonsa, taj se grdno prevario. Detroit je bio samo očeličen ovim neuspjesima i škvadra loših momaka je u sezoni 1988-89 u potpunosti demonstrirala svoju vrijednost i „no layups, no dunks“ obrambeno pravilo, tako da je na kraju sezone ostvarila uvjerljivo najbolji skor u NBA, ubilježivši 63 pobjede i svega 19 poraza. Thomas je u potpunosti sazrio kao igrač/suigrač, a momčad je bila na fizičkom vrhuncu. Bekovima su, osim Isiaha, i dalje drmali – Joe Dumars koji je postajao All-Star majstor i – Vinnie Johnson koji je i dobrano u tridesetima zadržao sposobnost brzog zagrijavanja i zatrpavanja protivnika koševima. Dennis Rodman je te godine predvodio ligu u postotku šuta iz polja, a u doigravanju je za 24 minute imao 10 uhvaćenih lopti prosječno. Startni centarski par sastojao se od ozloglašenih razbijača Billa Laimbeera i Ricka Mahorna, dok su i njihove zamjene, John Salley i zastrašujuće brkati James Edwards, izgledali sposobnima svakoga poslati u bolnicu.

Ključni trejd zbio se pred plejof jer Pistonsi su razmijenili svog prvog strelca, Adriana Dantleya, za Marka Aguirrea iz Dallas Mavericksa. Aguirre nije bio boljim igračem od Dantleya, ali pristao je na manju minutažu u korist Rodmana, nešto što tripozni Dantley nije mogao pregristi iako ga je i sam Isiah molio za 25, umjesto 30 minuta igre. Aguirre je u tom prvom pobjedničkom plejof-plesu za Detroit ubacivao svega 12.6 poena po tekmi, ali naslov je oprao sve nezadovoljštine.

A vrhunskim režiserom na parketu opet bješe naš junak koji se koncentrirao isključivo na pobjede. U manje važnim susretima nije šminkao svoju statistiku, zadovoljavao bi se sa 10-15 poena i 5-6 asistencija i više je slušao momčad kako diše. Kad je došlo plejof vrijerme proljeća ’89, Detroit i njegova jedina zvijezda pregazili su Boston u tri lagane, a zatim i Milwaukee pade bez poraza. Najvećim protivnikom u doigravanju pokazali su se bili čikaški Bikovi, predvođeni Jordanom, ali nakon što su dvaput vodili, Bullsi ispuštaju tri utakmice zaredom, dok Isiah izvoza njegovo veličanstvo i ostatak rogate bratije s 33 poena i nizom bravura u završnoj pobjedi Pistonsa u Čikagu.

Finale je ponovo s Lakersima, ali postrada neku veću dramu. Tim iz Los Angelesa je u finale ušao sa onemoćalim Jabbarom u svom igračkom izdisaju, povrh toga s ozlijeđenim Scottom i Magicom, tako da je metla ovaj put bila neminovnošću. Thomas je odigrao izuzetnu finalnu seriju, ali je i nesebično prepoznao klasu Joe Dumarsa koji je na kraju, i Isiahovom zaslugom, izdominirao umorne Lakerse sa 27.3 poena, 6 asista i 57.6% šuta iz igre u četiri tekme, za što je ponio i titulu MVP finala plefofa.

Sljedeća sezona 1989-90 bila je kopijom prethodne iako je Daly bio prisiljen koristiti jedno tijelo manje u rotaciji jer je Mahorn potpisao za Philadelphiju. Unatoč samo osmorici nositelja igre, tijela su izdržala te su Pistonsi ponovo osvojili Istočnu konferenciju, sada sa skorom 59-23. Uz to, Isiah je dobio All-Star saigrače jer su po prvi put dresove istoka navukli Dumars i Rodman, dok je veteran James Edwards, koji je naslijedio Mahorna u startnoj petorci, odigrao ponajbolju sezonu duge karijere. Plejof je kao lagano predjelo ponudio Indianu, zatim i New York Pata Ewinga koji im je uzeo jednu od pet tekmi. U finale Istoka ponovo je uparkirao i Jordan sa svojim, sve jačim Bikovima, a ova serija pretvorila se u pravi rat koji je potrajao maksimalnih sedam utakmica.

Pistonsi su svojom, nikad više ponovljenom obranom, na kraju ukrotili i samog Jordana, a domaći teren pokazao se biti odlučujućim jer Detroit je završnu sedmu dobio uvjerljivo, s gotovo dvadeset razlike, a Isiah je još jednom, treći put zaredom, poslao MJ-a i društvo na prijevremeni odmor. Niti njegova statistička linija iz te sedme tekme ne zvuči loše – 21 poen, 11 asista, 8 skokova…

A samo NBA finale ponudilo je za protivnika nadolazeći Portland, tim veće dubine od Detroita, ali manjeg iskustva u plejof bitkama. Nakon što Pistonsi načnu seriju pobjedom doma, u drugoj im Portland priredi iznenađenje i uzme prednost domaćeg terena. Nema veze, „Bad Boysi“ slave u tri uzastopna megdana u Portlandu i s konačnih 4-1 brane naslov osvojen godinu dana ranije. Thomas je u ovom finalu transformirao u šutera u kakvog se pretvarao u rijetkim prilikama kad je timu to trebalo. U pet utakmica finala, on ostvari 27.6 poena, 7 asistencija i 5.2 skoka, a zvjezdanu vanjsku liniju Portlanda, sastavljenu od Drexlera, Portera i našeg Dražena Petrovića, on izbuši ka pantagana paški sir. U tom finalu minijaturni Isiah je pogodio 54% upućenih lopti iz igre, a trojkama je potpuno paralizirao Blazerse, pogodivši 11 iz 16 pokušaja (69% ?) u tih pet utakmica finala. Naslov MVP finala plejofa za sezonu ’90 – zaokružio je karijeru u potpunosti.

(nastavit će se)