Souly: Meraklijski basket Ajzeje Tomasa (3)

screenshot

Piše: Duško Miletković Souly, KOŠ magazin

Konačno na vrhu svijeta, to je i bio neki kraj Thomasovog vrhunca, mada je ostao aktivnim košarkašem još četiri sezone. Sezona ’91 bila je uništena prvom ozbiljnom povredom Isiahove karijere, ozljedom zapešća zbog koje je mali ubojica propustio 40% regularne sezone, a u doigravanju ih je Čikago pomeo u finalu istoka. Isiah je onda iscjedio još dvije sjajne sezone ’92 i ’93 i u svakoj od njih navlačio je All-Star dres, ali Detroit pod pritiskom godina i nedostatka motivacije više nije bio kremom NBA lige. Thomas se umirovio nakon sezone 1993-94, prve u svojoj karijeri u kojoj nije izabran u All-Star tim, a sezonu mu je dodatno skratila povreda Ahilove tetive.

U tom periodu Thomas ostao je identičan sam sebi, još uvijek s mogućnošću za igračku brzinu više, još uvijek ponajbolji razigravač lige, ali gadna nepravda mu je nanesena ljeta ’92 kad za njeg nije bilo mjesta u prvom i originalnom Dream Teamu koji je nastupio na Olimpijskim igrama u Barceloni. Tamo je putovao John Stockton, jedna od najvećih Thomasovih mušterija u karijeri.

Zašto cijenim Isiaha Thomasa više od svih plejmejkera koje sam gledao? Više je razloga, a jedan od njih su njegova tehnika i atletika. Tehnički, teško da je netko u zadnjih tridesetak godina značajno unapredio samo vođenje lopte i igre od vremena Thomasa – Isiah bio je superioran svima u baratanju košarkaškom loptom, uključujući i Magica. Štoviše, njegov basket bio je meraklijski i Thomas nikad nije zaboravljao na publiku koja je njegove cirkuske točke znala nagraditi ovacijama. Koliko je samo čuvara svojim crossoverima bacio na parket ili poslao po novine… Osim toga i atletika. Iako je bio nominalno 185 cm visok, bio je bliži visini od metar i osamdeset, ali zato posjedovao je odraz od preko metra i, naročito u prvoj polovini karijere, akcije je završavao i silovitim zakucavanjima preko protivničkih centara.



Sljedeći razlog apsolutne veličine Isiaha Lorda Thomasa III jest njegova čvrstoća. Iako upakiran u krhko tijelo, Thomas je, nakon što je propustio 10 susreta u rookie sezoni, u sljedećih 8 sezona svog vrhunca (1982-1990) propustio svega 12 utakmica, znači igrao je u tih osam sezona 80.5 susreta prosječno samo u regularnoj sezoni! Uzevši u obzir bezobzirni intenzitet i u obrani i u napadu koji je Thomas prezentirao za vrijeme svoje karijere, unatoč sumnjivoj građi fotomodela, radi se o nivou na kojem je malo koji organizator igre mogao funkcionirati.

Još jedan od razloga zašto Isiaha svrstavam visoko jest baš taj voljni moment i intenzitet igre u obrani. Njegov impresivni prosjek od 1.9 osvojenih lopti po utakmici regularne sezone skače na fantastičnih 2.11 u postsezoni, što je jedan od najboljih rezultata u povijesti NBA (čak ispred Jordana). Magic je sa svojih 20 cm više bio plodnijim skakačem od Thomasa, ali to je bio i jedini segment igre gdje mu je bio superiornim. Johnson je, naročito u drugoj polovici svoje karijere, igrao jako sumnjivu obranu, uzdajući se u ostatak svoje talentirane ekipe i svoje napadačke sposobnosti, dok je Thomas ginuo na oba kraja terena, pokazujući primjerom kako osvajati naslove.

Najmlađi od devetoro braće i sestara u crnačkoj, veoma siromašnoj i problematičnoj porodici, predvođenoj majkom, Isiah Thomas je cijeli život bio u mučnoj potrazi za nekom vodiljom koja bi mu dane učinila jasnijima. Čak i kad stigao je u NBA, bilo je teško osloniti se na nekog, momčad Pistonsa bila je drugorazredna, bez persona s karizmom i intelektom i na Isiahu je bilo da sam skonta, sam učini suigrače boljima, sam izraste u pobjednika i odvede do naslova tim koji nikad nije bio šampionom. Magic je, za razliku od Thomasa, došao u već čuven tim, a imao je i jednog od najvećih crnih intelektualaca u košarci pored sebe – Kareema Abdul Jabbara. I slijedio ga je svuda od samog starta karijere. Zar je potrebno naglasiti da je Jabbar bio MVP lige u prvoj sezoni koju je Magic proveo u NBA, i zar je potrebno ponoviti da je isti taj centar odveo Lakerse do titule u prvoj Magicovoj sezoni, pripremiši svojom ozljedom teren za Johnsonovo herojstvo šeste utakmice finala ’80. U prvih pet tekmi finala Jabbar je ostvario 33.2 poena, 13.6 skokova i 4.6 blokada prosječno! MVP finala plejofa ipak zvao se Ervin Johnson, što Kareemu i nije najbolje sjelo…

Ipak – Magic je Jabbara imao cijelu deceniju uz sebe, a s njim je do titula išlo nešto lakše jer taj konvertit na islam, istovremeno i medicinsko čudo, je sa 38 na plećima pokupio naslov MVP finala plejofa ’85, a još ’88 donio je Magicu i Lakersima i petu titulu osamdesetih, pogodivši ona dva penala po isteku vremena, baš protiv Detroita. Magic je od samog starta karijere imao nešto što Isiah nije dobio na dar – sjajnu, talentiranu i duboku momčad, prepunu All-Star igrača i uopšte nije bilo bitno na kraju tko je iskočio na kraju balade, da li je to bio Johnson, pomenuti Jabbar ili su to bili slavni Worthy, McAdoo, Wilkes, Nixon, Scott, Cooper, Thompson ili A.C. Green – Lakersi su stizali do titula, a Magic je bio obasjan svjetlima pozornica koje nikad nisu primile Isiaha Thomasa na svoje daske.

Ajzeja Tomas i Medžik Džonson pred utakmicu u Los Anđelesu 1989.

Jedan od najseksi elemenata igre detroitskog minijaturnog čarobnjaka bila je stvarca koju sam već nazvao „overdrive“. Jednostavno, kad je to momčadi najviše trebalo, Isiah je pronašao brzinu više i bio je u stanju pregaziti baš svakoga tko bi mu stao na put. Uz pomenuta herojstva protiv Jordana, Birda i Magica, Thomas je uživao kasapiti i druga čuvena imena. Čak i kad je prošao svoj igrački vrhunac. Možda je decembra ’91 načuo da će Stockton umjesto njega u „Dream Team“ pa ga je potpuno deklasirao i posramio s 44 poena u susretu Detroita i Utaha, sve dok Karl Malone nije kukavički prekinuo to iživljavanje Thomasa nad suigračem, poslavši Isiaha u bolnicu namjernim udarcem laktom u glavu (čisti pokušaj ubistva) zbog kojeg je čokoladni čarobnjak zaradio 40 šavova!

Nema veze, Isiah je zajašio Stocktona i dogodine pa mu je u susretu odigranom 3.3.1993. isporučio novih 40 razloga frustracije, doimajući se za tri koplja duljim od najboljeg asistenta istorije NBA. Jedan od njegovih posljednjih „overdrive“ performansa vidio sam u zadnjem doigravanju koje je Isiah odigrao. Detroit je proljeća ’92 naletio u prvoj rundi na New York, mlađu kopiju samih sebe i odlučivao je peti susret u Madison Square Gardenu. Suočen s eliminacijom, Thomas je u toj tekmi ubacio posljednjih 19 poena svog tima, ali na kraju radovao se New York i zauvijek je ispratio zle momke u košarkašku povijest.

Džon Stokton bezuspešno pokušava da zaustavi Ajzeju

Osim svih tih dosega i priznanja u karijeri, Isiah Thomas nikad nije dohvatio nivo popularnosti i MVP titule u kojim su uživali njegovi igrački ispisnici: Magic, Bird i Jordan. Zašto je tome tako ako je već bio sposoban demolirati ih na terenu i to sa momčadi koja je talentom bila inferiorna timovima pomenutih? Isiah je svojim uspjesima, izjavama (da je Bird crnac, bio bi samo jedan od dobrih…) i ponašanjem iznervirao mnoge, a svi dobro znamo da uspjeh se ne prašta. Jedinim je košarkašem kojeg sam vidio nadigrati apsolutno svakog u NBA, jedinim je koji je na košarkaškom terenu i samog Michaela Jordana mogao učiniti smiješnim. I suvišnim. Momak, jednostavno, spalio je sve mostove za sobom…

Kako se njegova karijera primicala neizbježnom kraju, osim Magica i Stocktona, pojavili su se i mlađi plejmejkeri koji su popularnošću stigli i samog Thomasa. Sjetimo se samo atraktivnih i popularnih Kevina Johnsona, Tima Hardawaya, Marka Pricea ili Garyja Paytona. Svi oni zajedno nisu bili u stanju garantirati naslov svojim timovima, dok je Thomas Detroitu donio dva uzastopna, umalo i tri. Bio je za klasu iznad pomenutih.

Rekoh da je Isiah za me veći i od samog marketinškog kralja Magica i svih njegovih prethodnika, a kako mi stoji naspram svojih nasljednika jest još jedna stavka njegove jedinstvene veličine. Da je bio opsjednut poenima i potrošnjom poput Iversona, bez problema je mogao stavljati 30 svake večeri. Da je bio toliko egocentrično (dez)orijentiran u igri košarke, mogao je bildati brojke kako to danas radi Russel Westbrook. Jasona Kidda i Stevea Nasha nemojte ni pokušati potezati u istoj rečenici s Lordom Thomasom III, a momak koji mu se stilom i umijećem najviše približio zove se Chris Paul. Međutim, taj nekako kronično je lomljiv u presudnim utakmicama karijere i još nije pogurao do naslova niti jednu momčad za koju je nastupao.

Eh, da, ima još i onaj Steph Curry iz najboljeg kluba današnjice, mada to i nije neki plej. Taj primjer košarkaške evolucije pogodi više trica u sezoni no što ih je naš Isiah pogodio u karijeri, a Curry jest barem ravan Thomasu i u tehnici baratanja loptom, te i on ima „overdrive“ opciju u bazičnoj ponudi. Kako svatko ima nešto što onaj drugi nema, moram da kažem da, u odnosu na Stepha, Thomas odnosi poene u organizaciji i razumijevanju igre, u neviđenoj dosljednosti na oba kraja terena, uz to činio je druge boljima više no Curry koji trenutno ima startnu petorku sastavljenu isključivo od All-Star igrača, a i onaj šesti je bivši All-Star. Možda, jednom, kad i Curry osvoji titulu MVP finala plejofa…

Isiah Thomas ima tu jednu stvarčicu koju nitko u životopisu nema, a to je da je, osim Magica i Birda, bio sposoban nadvisiti i samog Boga košarkaške igre, Air Jordana u svom najboljem izdanju. Zato i nije stajao na najvišem stepeniku podija Olimpijskih igara u Barceloni, a MJ, Magic i Bird jesu…

Kako se ja često furam na alternativnu historiju svijeta i kako sam noćima uživo pratio ono mitsko finale Lakersa i Pistonsa iz sezone ’88, moram da vam priznam da sam tog 19. juna, u praskozorje jednog divnog ljeta, nakon nevjerojatno baksuzne Isiahove povrede usred 25-poenske četvrtine i nasljednog uplitanja sudija u istoj toj šestoj tekmi, malo popizdija i zato stvarno moram iskreno i ponizno da vam priznam da sam ja taj naslov pripisao Detroitu, tako da je i posljednji razlog zašto mi je Thomas malkice ponad Magica to što on ima tri uzastopna NBA naslova, dok Magic Johnson ima ukupno četiri, ali niti jednom nije uzeo uzastopne titule.

(Kraj)

1 Comment

  1. i ondase kukavicki 1991 povukli s terena nakon sta su ih bullsi razbili nisu htjeli cestitat bad boyse sm,o voljeli mrziti thomas je bio strasan u ulascima pod koš

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*